Vožd je napustio Zagreb, napustio Hrvatsku i teško da će itko zbog toga žaliti. Iza Alekasandra Vučića i kod Hrvata i kod Srba u Hrvatskoj je ostao jednaki broj problema kao i prije njega, a svim tim problemima Vučić je pridodao i solidnu dozu arogancije, bahatosti, cinizma, izvrtanja istine i potcjenjivanja javnosti.
Predsjednik Srbije se postavio kao golub mira i ljubavi koji hrabro dolazi u zemlju primitivaca i fašista koji su se eto usudili prosvjedovati protiv njegove četničke prošlosti, bajanja o Velikoj Srbiji i obilasku srpskih položaja iznad okupiranog Sarajeva u društvu svoga Vojvode.
I zamisli čuda, protiv takvog, ratnog Vučiča, prosvjedovali su u zemlji gdje je u tom ratu poginulo 20.000 ljudi, a izbjeglo više od pola milijuna. A i to je baš bio neki prosvjed. U toj harangi i hajki, kako ga je danas nazvao Vučić, okupilo se čak 300 ljudi. Više drame inače ima na utakmici Zaprešića i Slaven Belupa.
A osobito velike duševne boli ovom srpskom bogu Sunca nanijele su divlje novinarske horde koje su se o njegovoj nestašnoj mladosti eto usudile postaviti i pokoje pitanje.
Ali u toj tragikomediji najzabavnije je bilo kako su se svi hrvatski velikodostojnici, sve odreda veliki Hrvati, trudili paziti da nekom krivom riječju ili gestom ne bi povrijedili svog još većeg gosta. Eto najveći od njih, Đuro Glogoški i Josip Klemm su pažljivo tempirali da im baš jučer dođe majstor za pločice kako se ne bi zamjerili Vučiću, a još jedan bivši šatoraš, a danas ministar Tomo Medved, sad je ionako samo dio marginalne političke skupine.
A sinoć na večeri kod predsjednice Republike Vučić im je držao lekciju iz političkog makijavelizma rekavši u jednom trenutku dok je objašnjavao kako on naređuje svojoj premijerki, citiram "Vi Hrvati previše cenite tu demokratiju" i "nisam ja pobedio da mi drugi vladaju" našto se Hrvati grohotom nasmijaše.
Taj je mučni maskenbal konačno završio danas poslijepodne u dvorani Vatroslav Lisinski na Skupštini Srpskog nacionalnog vijeća gdje su su se svi srdačno oprostili od ovog najdražeg gosta.
