Sada je to već ozbiljna kriza: član saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost (HDZ), optužio je premijera I dodao kako je tim potezom Orešković sebe promovirao iz uloge premijera u ulogu kancelara.
Istog tog Lozančića predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović, jučer je označila kao ''privatnog, odnosno osobnog obavještajca'' bivšeg premijera . Iako je na račun Tihomira Oreškovića iz vladajuće, Domoljubne koalicije, izrečeno već svašta (sjetimo se samo one Karamarkove kako će Orešković biti premijer dok ima podršku HDZ-a, a prestati to biti kada je izgubi), ova Dilberova, o prekoračenju ovlasti, čini se do sada najoštrijom. Kao što je i izjave predsjednice Republike o Lozančiću kao ''osobnom obavještajcu'' premijera Milanovića, čini nam se, njezina do sada najoštrija optužba na račun bivšeg šefa SOA-e.
Lozančić savjetnik u Oreškovićevoj Vladi?
I sada, osobnog Milanovićevog špijuna, Dragana Lozančića, kancelar Orešković postavlja za savjetnika u Vladi, jer on, kancelar, za razliku od predsjednice Republike, čije je povjerenje Lozančić izgubio, u njegovu radu nije vidio ''nikakve podatke i rezultate" koji bi upućivali na kršenje zakona.
Iako do sada, bar ne javno, još nitko nije upozorio kako bi Lozančić, sklon špijuniranju za potrebe (bivšeg) premijera, jednom – kad bude u Vladi – mogao biti osobni obavještajac kancelara Tihomira Oreškovića, takav zaključak nameće se iz onoga što su u razmaku od samo nekoliko sati rekli predsjednica Republike i važan čovjek HDZ-a i nesuđeni ministar branitelja Željko Dilber.
Sve pod krinkom zaštite nacionalne sigurnosti, stabilnosti zemlje, osjetljivosti pitanja i tajnosti podataka, hrvatska javnost još uvijek ne zna razloge zbog kojih je Lozančić morao otići. Ono malo što je o tome rečeno – da je radio nezakonito i zloupotrebljavao tajnu službu (predsjednica Republike), do toga da o tome nema nikakvih podataka koji bi to potvrdili (premijer Orešković) - toliko je daleko jedno od drugog koliko otprilike iznosi i udaljenost između zatvorske ćelije i savjetničkog mjesta u Banskim dvorima.
Zašto nije obavijestila Oreškovića?
Međutim, jedna izjava predsjednice Republike u njezinom jučerašnjem intervju HRT-u, još je intrigantnija od one o Lozančiću kao ''osobnom obavještajcu'' bivšeg premijera. To je rečenica u kojoj kaže kako ona ''prati njegov [Lozančićev] rad mnogo dulje nego što ga prati predsjednik Vlade''. Znači li to da predsjednica Republike, koja zajedno s premijerom suodlučuje o postavljanju i razrješenju ravnatelja SOA-e, zna o Lozančiću nešto o čemu premijer nema pojma? I kako je to saznala? Postoji li SOA iznad SOA-e?
Ako je predsjednica, prema vlastitu iskazu, dulje pratila Lozančića od premijera i došla do nekih važnih informacija, zašto o tome nije obavijestila Oreškovića? Kakve je to izvještaje o Lozančiću imao Orešković, kada se uvjerio da Lozančić nije kršio zakon i zlorabio tajnu službu, jer nije našao "nikakve podatke i rezultate koji su to potvrdili". Je li premijer, ako su mu podaci o Lozančićevim grijesima zatajeni, doveden u zabludu? I može li onda biti odgovoran što je Lozančića, kako je to obznanio Dilber, imenovao savjetnikom u Vladi?
Ono što je u ovom trenutku jedino jasno jest da se duboka provalija nepovjerenja koja postoji između HDZ-a i premijera/kancelara sada proširila i na odnose šefa Banskih dvora i šefice Pantovčaka. A stanje takvih odnosa, više od svega što nam je do sada o Lozančiću prezentirano, pitanje je nacionalne sigurnosti i stabilnosti države.
