'Ja sam tu bio samo posrednik. Pravu ulogu odigrao je Stipe Mesić, o čemu se jako malo zna. Da nije bilo njega, ja sam 90 posto siguran, ne bi bilo ni samostalne Hrvatske', započinje svoju priču Božo Dimnik, liječnik i ugledni slovenski poslovni čovjek i lobist, predsjednik Društva slovensko-hrvatskog prijateljstva i hrvatski počasni konzul u Kopru koji je odigrao zanimljivu ulogu u burna vremena koja su prethodila međunarodnom priznanju Hrvatske 15. siječnja 1992.
'Dana 7. srpnja 1991. bio sam u Berchtesgadenu, na imanju njemačkog poslovnog čovjeka i konzula Brune Schuberta, na privatnom ručku s tadašnjim njemačkim ministrom vanjskih poslova Hansom-Dietrichom Genscherom i mojim dobrim prijateljem, grofom Angusom W. Douglasom. Ja sam o osamostaljenju Hrvatske i Slovenije s Genscherom razgovarao četiri sata i on mi je rekao sljedeće: "Mi ne možemo priznati Sloveniju i Hrvatsku jer to bi bio presedan u Europi. Recite vi vašim prijateljima u Hrvatskoj i Sloveniji da to nije moguće. Razradite neko drugo rješenje, poput konfederacije. Na ovakav način to neće ići."', prisjeća se Dimnik.
'Ne možemo vas priznati'
Američki veleposlanik u Beogradu, Warren Zimmermann, tada je rekao da SAD ni za 50 godina neće priznati Sloveniju i Hrvatsku. Ni Francuzi, a ni Britanci nisu bili skloni priznavanju novih država.
'Dan prije nazvao sam u slovensko Ministarstvo vanjskih poslova i rekao da sam sutra kod Genschera i da ćemo razgovarati o tim pitanjima. Osobu koja mi se javila pitao sam što da mu kažem. Taj je odgovorio: "Recite mu da nas prizna." I poklopio slušalicu. Ja nikada nisam bio ni u jednoj stranci, niti u politici. Mene to nikada nije zanimalo. Ja sam bio samo gospodarstvenik. Živio sam u inozemstvu i nisam poznavao izvan Hrvatske gotovo nijednog Hrvata, ali poslije, kad je počelo ono vrenje i u Sloveniji, i u Hrvatskoj, onda sam se počeo kretati u tim krugovima u dijaspori. Onda smo odjednom počeli kontaktirati svi mi iseljenici koji smo bili u gospodarstvu na položajima, sa svih kontinenata. U Kanadi sam tako upoznao i Franju Tuđmana i Gojka Šuška i druge važne ličnosti. Ti događaji u Sloveniji i Hrvatskoj toliko su me zaokupili da sam se u to vrijeme bavio samo time. I svi smo samo na tome radili. Tako smo mi, Slovenci i Hrvati, počeli surađivati od Novog Zelanda do Amerike. Preko tih Hrvata slučajno sam upoznao i Stipu Mesića koji me je nazvao u listopadu 1991., poslije raketiranja Banskih dvora. Doznao je da imam veze s njemačkim političarima i pitao mogu li mu organizirati sastanak s Genscherom, ali tako da se ne zna, jer je on tada bio predsjednik Predsjedništva SFRJ. I ja sam to stvarno sredio', rekao je Dimnik u intervjuu za DW.
‘HRVATSKA JE SLOBODU I NEOVISNOST PLATILA KRVLJU’: Stier i Jandroković uoči mise u zagrebačkoj katedrali
Događaj koji mu je obilježio život
I sam kaže da mu je upravo taj događaj, kada je potkraj 1991. tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Mesića u najvećoj tajnosti vodili kod njemačkog ministra vanjskih poslova Genschera, obilježio život.
'Jedini koji je za to znao bio je Janez Drnovšek, tadašnji slovenski član Predsjedništva SFRJ. Morali smo sve dogovoriti s tajnim službama u Austriji i Njemačkoj, jer je Mesićev put morao biti tajna. Drnovšek je službeno pozvao Mesića u posjet u Medijske toplice, u mjestu Izlake u Sloveniji. Svi su mislili da će Mesić tu prenoćiti i idući se dan vratiti. Navečer se Mesić oprostio od ostalih kao da ide na spavanje u svoju hotelsku sobu. Ja sam ga čekao i odvezao kod sebe kući u Ljubljanu. On je tu prespavao i sutradan smo išli s automobilom za Bonn. Na slovenskoj granici su sve znali jer je to sredio Drnovšek, i Austrijanci su znali, a i Nijemci. Slovenci i Austrijanci odmah su nas propustili jer su dobili obavijest o registarskoj oznaci automobila i imenu vozača, no na njemačkoj granici su nas zaustavili. Ja sam se uplašio da će biti problema. Spustio sam staklo na prozoru i počeo na njemačkom rečenicu: "Znate…" A on mi je odgovorio: "Mi sve znamo." I onda nas je propustio. Tako smo došli do Bonna. Genscher nas je primio preko volje jer ga je za to zamolio naš zajednički prijatelj grof Douglas. Po programu smo imali na raspolaganju samo nekih 40 minuta, za ručkom. Bili smo Mesić, Genscher, prevoditelj i ja', ispričao je Dimnik.
Koncert Moja Domovina povodom 25. obljetnice priznanja Hrvatske
Njemačka je popustila
Dodao je kako se tih predviđenih 40 minuta pretvorilo u više od četiri sata, a Genscher je na kraju rekao: "Znate, vi ste me uvjerili i to je nešto nevjerojatno. Ali mi ćemo vas teško moći podržati i priznati jer smo mi surađivali s vama u Drugom svjetskom ratu. Ali idite vi s tim prijedlogom kod Pape u Rim, kod Vaclava Havela u Prag i na Island. A mi ćemo sve to pogurati iz pozadine."
'Genscher je ocijenio da će oni biti najskloniji priznanju Hrvatske i Slovenije i da će se tako to pitanje internacionalizirati. A Island je bio neutralan u doba Drugog svjetskog rata. To je bilo 14. studenoga 1991. Mesić je Genscheru govorio o tome što će se dogoditi u Jugoslaviji ako ne dođe do priznanja i rekao mu je da će tu biti krvi u potocima. Genscher me je u pola tog razgovora pitao na njemačkom: "Je li on to pretjeruje?" Ni ja sam nisam bio siguran pretjeruje li, pa sam to pitao Mesića kad smo se vraćali. No, poslije se 90 posto toga stvarno tako i dogodilo. Nakon tog razgovora s Genscherom jedino nas Havel nije primio. Ne znam zašto, imali smo čovjeka tamo, ali poslije nismo inzistirali jer smo jako brzo dobili kontakt s Vatikanom. Mesić je 6. prosinca bio tamo. Genscher, a naravno i tadašnji njemački kancelar Helmut Kohl, poslije su bili u kontaktu sa svima. Na Island je Tuđman poslao tadašnjeg ministra vanjskih poslova Zvonimira Šeparovića', rekao je Dimnik.
Sve se brzo događalo
'Samo zato što nitko za to nije znao. Da su Srbi nešto slutili, da je Milošević slutio, to bi bilo spriječeno. Srbi su imali najbolje diplomatske kontakte. Recimo, djeca tadašnjeg jugoslavenskog veleposlanika u Londonu igrala su se s djecom princa Charlesa. Ali oni su bili uvjereni na osnovi izjava američkih političara da neće biti raspada Jugoslavije. Da su tada znali što Mesić radi, optužili bi ga za veleizdaju. Nitko ne zna da je Mesić u to vrijeme stvarno nosio glavu u torbi. Taj je čovjek nevjerojatno nadaren i nije mi jasno zašto se to ne shvaća. Uz to je najpošteniji političar kojeg sam ikada sreo. On bi mogao imati daleko više nego što ima', prisjeća se Dimnik.
Na 10. godišnjicu
Na desetu godišnjicu međunarodnog priznanja Genscher, koji je u to vrijeme boravio u Hrvatskoj, kazao je kako je upravo Sipe Mesić '80 posto zaslužan za priznanje'.
'Nemojte zaboraviti i sve vaše sunarodnjake u dijaspori. Svi su ti ljudi, i Slovenci i Hrvati, svaki svojim kanalima i vezama utjecali na ključne ljude političkog vrha u zemljama u kojima su živjeli', kazao je Genscher tada.
S obzirom na to da nitko do sada o tome nije želio javno govoriti, Dimnik je odlučio javnosti objasniti kako su se stvari odvijale, osobito zbog činjenice da su u svemu sudjelovali jedan Slovenac i jedan Hrvat, kako je naglasio, upravo je to bio dokaz dobre suradnje dviju država koja je nakon tog događaja počela propadati.
