Bilo je to jednog vrućeg, ljetnog mjeseca 2014. godine kada se jedna putnica iz Slavonskog Broda zaputila prema Splitu s presjedanjem u Zagrebu. Bilo je to "posebno" iskustvo naše čitateljice Stjepane Pavelić koja je, kao i brojni drugi, doživjela vožnju koja bi se dala okarakterizirati kao jedan veliki cirkus.
VAŠE PRIČE: Kako je Croatia Bus postao najomraženiji prijevoznik?
- 'Mama, nikad se nisam tako bojala'
- 'Izbacio mi je majku i rekao da čeka kombi'
- 'Putnici su razmišljali da se pomokre u bocu'
Iako se Croatia Bus u svojim pravilima i uvjetima (čl. 21, stavka 9, Odgovornost prijevoznika) kao prijevoznik ogradio od nepravilnog korištenja tehničkih i sanitarnih uređaja u autobusima koji voze na linijama, a koji služe poboljšanju usluge (npr. klima uređaji i toaleti), nije jasno kako se može ograditi od stavke koja bi trebala garantirati udobnost, a ponaprije i sigurnost putnika, posebice onih sa zdravstvenim problemima.
Nervoza naroda hrvatskog
U slučaju naše čitateljice, klima je bila "raspaljena do gasa". Da situacija bude bolja, dan je bio neuobičajeno hladan za srpanj pa su se svi putnici, kako nam priča naša sugovornica, morali stisnuti u duge rukave i jedni uz druge. Kad ih je Stjepanin dečko otišao upozoriti spustivši se na donju etažu, vidio je kako obojica vozača puše cigarete - u autobusu, tijekom vožnje, bez otvorenih prozora. Stjepana Pavelić se za Vijesti.hr prisjetila cijele vožnje zbog koje se više nikada neće voziti ovim prijevoznikom.
"U srpnju 2014. dečko i ja odlučili smo ljetovati u Pakoštanima i od Slavonskog Broda do onamo stići Croatia busom. Karte na relaciji Zagreb - Pakoštane, tj. liniji Zagreb - Split kupili smo u Slavonskom Brodu, odakle smo Čazmatransom išli do Zagreba. Vozači su išli po seoskim cestama iako je za tu liniju bilo naglašeno kako ide po autocesti pa je put trajao dva sata dulje. Dakako, prva pomisao mi je bila da si novce koji trebaju ići na cestarinu spreme u džep. Stali smo na Plitvičkim jezerima kako bismo iskrcali turiste iz Azije, a čiji su koferi bili iza svih drugih u bunkeru, na što je vozač turistima psovao majku i sve kofere divljački pobacao van da dođe do njihovih.
Prilikom spremanja natrag, tri kofera su ostala vani i njihovi vlasnici su to tek shvatili kad smo odmakli par metara. Žurno su se spustili do vozača, koji je opet psovao majku što se nisu sjetili reći da im nije utovario kofere dok smo još stajali ondje", govori nam Stjepana. "Palo je teških riječi s obje strane, s iznimkom da putnik nije psovao već je naglas negodovao o kvaliteti prijevoznika dok je vozač divljački mlatarao rukama i psovao kao kočijaš", nadodaje.
"Pitajte me hoću li se opet voziti s njima"
Krenula je za Pakoštane, ali vozači nisu imali taj plan. Kao šlag na torti, linija je bila takva da se u Pakoštanima nije ulazilo na kolodvor, već su trebali stati na stanici na magistrali s čime je Stjepana računala. Nisu stali.
"Nakon što smo prošli tablu za izlaz iz Pakoštana, shvatila sam koliko je sati i spustila se na to im ukazati, na što je, iznenađenje, vozač meni psovao majku što to nisam rekla dok smo prolazili kroz Pakoštane", s ogorčenjem se prisjeća. Stjepana, inače, u Pakoštanima nikad prije nije bila, a znak za Pakoštane jednostavno je previdjela.
"Ostaviše me na magistrali bez kuća i staze, s dva kofera, jedno 10 kilometara od Pakoštana. 'Ispričavamo se, zaboravili smo da imamo vas za Pakoštane'. Pitajte me hoću li se opet vozit s njima", ispričala nam je Stjepana.
"Uopće se nisu morali zavlačiti do kolodvora, ali mi je nevjerojatno da ni jedan ni drugi vozač nisu pri pogledu na tu stanicu pomislili 'Imamo li koga za Pakoštane'. Dečko i ja smo našli prijevoz koji nas je odveo do apartmana, ali me zanima što bi bilo da ga nismo imali. Ono što me nasmijalo od svega je što nitko nije ni u jednom trenu ponudio ikakvu ispriku za sve gafove. Sjećam se kako je moj otac, nakon što je čuo za sve i sve ih pošteno izgrdio putem telefona, na dan našeg povratka do Zagreba istim prijevoznikom zvao njihovu djelatnicu u Zagrebu kako bi potvrdila da će nas pokupiti autobus, a ne 'prošišati' kraj nas. Povratak natrag prošao je sasvim pristojno", priča Stjepana.
Na upit je li slala pritužbe, odgovorila je da nije i da nikad neće jer ne smatra to dovoljno bitnim. "Bilo bi mi bitno samo da je Croatia bus jedini prijevoznik. Htjela bih nadodati da apsolutno razumijem da postoje velike šanse da uprava tvrtke uopće ne zna za takva ponašanja, tako da za cijelu situaciju krivim isključivo dvojicu vozača", kaže nam Stjepana pa nadodaje:
"Moji su roditelji razmišljali o žalbi, ali kad im je netko od djelatnika, nakon što su iznijeli sve pojedinosti puta, objasnio da spomenuti vozači mogu dobiti otkaz zbog takvih radnji, ipak su odlučili ne ulagati žalbu. Svi skupa smo se složili da to ipak nisu stvari vrijedne toga da netko izgubi izvor prihoda pogotovo kad postoje drugi prijevoznici", zaključuje Stjepana za Vijesti.hr.
Uslijed brojnih pritužbi koje su nam stigle na redakcijsku mail adresu, kontaktirali smo Croatia Bus, zatražili njihov komentar na ovaj slučaj, kao i za sve ostale o kojima ćemo pisati, no do zaključenja ovog članka nismo dobili odgovor.
U serijalu članaka koji slijede, prenosimo priče putnika koji smatraju da se Croatia Busomjednostavno ne isplati voziti. Mnogi od njih ustupili su nam prepiske mailova koje su vodili s djelatnicima Croatia Busa, a koje ćemo prenositi narednih dana.
Ukoliko ste doživjeli nešto slično, svoja iskustva nam možete poslati na mail redakcije vijesti.hr@rtl.hr.
