Svaka vrsta u prirodi ima svoju ulogu. Ako nestane jedna, to neminovno utječe na nekoliko drugih.
Međimurje ima dvije vrste plavaca. Imaju krila i vrlo su rijetki i ugroženi - to su veliki livadni i zagasiti livadni plavac.
"Oni su specifični po tome što ih ne možemo pronaći na mnogo lokaliteta diljem HR, a ujedno i Europe zbog toga jer traže specifične uvjete za život. To su mravi koji teže simbiotskim odnosima i to na način da je uključena ne samo jedna vrsta, nego više vrsta zajedno", objašnjava botaničarka u Javnoj ustanovi "Međimurska priroda", Monika Cindrić.
Hrane se specifičnim cvijetom - ljekovitom krvarom i na njoj polažu jajašca. Ličinke koje nastanu mravi odnose u mravinjak. Ondje se događa simbioza koja hrani i leptire i mrave, i tako opstaju zajedno. Veliku ulogu imamo i mi.
-Zašto je potrebno imati ovakvu prirodu, uz ovo što neminovno imamo? "Pa, prvenstveno zbog naših oprašivača. To mogu biti i divlji oprašivači, najčešće i jesu, a isto tako i pčele koje ljudi uzgajaju radi dobivanja meda. Dakle, to je njima hrana prvenstveno", tvrdi Cindrić.
Zato je barem dio dvorišta važno ostaviti nepokošeno. Ne mora to biti velika površina, tek toliko da oprašivači imaju što raditi kroz ljeto. Preporučuje se prva košnja do 15. lipnja, a druga tek nakon 15. rujna.
"Svaka vrsta je važna", poručuju iz Javne ustanove "Međimurska priroda". Bave se istraživanjem, monitoringom, senzibilizacijom javnosti, ali i onim manje popularnim poslovima.
"Najnezahvalniji dio u najgušće naseljenoj županiji je borba protiv ilegalne izgradnje, borba protiv neprimjerenih praksi u poljoprivredi, znate i sami da Međimurje često završi u nacionalnim medijima – trovanje pčela, pomor ribe", kaže ravnatelj Javne ustanove "Međimurska priroda", Siniša Golub.
Iako znamo, često zaboravljamo - svi smo mi dio istog životnog kruga.
"U zadnje vrijeme ljudi su počeli više razmišljati o tome što nam se zapravo događa, ali mislim da zapravo dugoročno ne razmišljaju što bi nam se moglo dogoditi", poručuje Cindrić.
"Zaštita prirode je generalno popularna, i nema nekoga tko će reći da nije ljubitelj prirode. Međutim, za neke je zaštita prirode upravo i sexy stvar, i onda žele krenuti na put s nama. Nažalost, limitirani smo sredstvima za zapošljavanje profesionalaca, ali iz godine u godinu nam raste taj broj volontera", smatra Golub.
Ako neće svi ljudi raditi na očuvanju, nećemo imati prirode – zaključuju u Međimurju.
