Melissa Paul, prva osoba koja je dobila privremeni boravak kao digitalni nomad u Hrvatskoj, to je opisala „prekrasnim darom“.
„Hrvatska je prekrasna, lijepo je živjeti ovdje. Povoljnija je u odnosu na druga mjesta, ima odličnu klimu i dobar pristup internetu“, rekla je Amerikanka, marketinška savjetnica koja živi u istarskom gradu Labinu.
Paul je svoju vizu dobila u siječnju i time se pridružila globalnoj skupini radnika koji su pandemiju i rad od kuće iskoristili da odu živjeti u druge države.
Hrvatska nudi posebne vize za digitalne radnike izvan Europske unije i omogućuje im da ostanu jednu godinu i pritom ne plaćaju porez na dohodak.
Oni u prijavi moraju dokazati da rade na daljinu, da imaju smještaj, zdravstveno osiguranje i zarađuju najmanje 2,2 tisuća eura mjesečno.
Paul je jedna od stotina ljudi koji su se prijavili od uvođenja takve vize u siječnju. Više od polovice njih su Amerikanci i Britanci.
Hrvatska vlada dosad je odobrila 33 vize, a ministri se nadaju da će ideja zaživjeti kad se ukinu restriktivne mjere putovanja uvedene zbog pandemije covida-19, piše francuska agencija AFP.
Turizam čini petinu prihoda hrvatskog gospodarstva, no pandemija je prošle godine smanjila broj turista s 21 milijuna koliko ih je bilo 2019., na sedam milijuna.
Kriza je posebno pogodila južna hrvatska područja poput Dubrovnika gdje posjetitelji većinom dolaze zrakoplovima.
Najbolji promotori
Pad turizma otvorio je priliku za novu ideju čiji je inicijator nizozemski poduzetnik s hrvatskom adresom Jan de Jong.
On je putem društvenih mreža prošle godine pozvao premijera Andreja Plenkovića da uvede takve vize, a šest mjeseci kasnije to se i dogodilo.
„Hrvatska sveukupno nudi veoma jedinstveno iskustvo“, rekao je De Jong, naglasivši ljepotu zemlje, povezanost s Europom te mediteranski životni stil.
Ali da bi bila uspješna s digitalnim nomadima, Hrvatska mora brzo djelovati i biti konkurentna, smatra Nizozemac.
U Europi već postoje rivali – Estonija je svoj program viza za digitalne nomade pokrenula prošle godine, a slične mjere imaju i Češka i Island.
U svijetu u tom smjeru krenule su i Antigua i indonezijski otok Bali. Stručnjaci vjeruju da će taj trend pratiti i ostale države.
Hrvatsko ministarstvo turizma, koje podržava De Jongovu ideju, vize za digitalne nomade vidi kao priliku za jačanje ekonomije, a ne samo za brzu pomoć gospodarstvu pogođenom pandemijom.
Iz ministarstva su AFP-u kazali kako bi digitalni radnici mogli postati najbolji promotori Hrvatske.
Uživanje u životu
Među prvim digitalnim nomadima u Hrvatskoj je i kreator sadržaja Steve Tsentserensky koji je ovdje stigao nakon godina potucanja svijetom.
Porijeklom je iz SAD-a, vrijeme je provodio na Novom Zelandu, u Ukrajini, Francuskoj i Italiji, a radio je i na kruzerima.
Na kraju se zaljubio u hrvatski „ritam života“.
„Nitko se ne žuri“, rekao je Tsentserenky. „Radiš, ali i uživaš u životu“.
Za Melissu Paul viza je bila posljednja opcija. Ona u Hrvatskoj živi od 2014. i bila je udana za hrvatskog državljanina, ali zbog razvoda pravno nije mogla legalno ostati u Hrvatskoj.
„To mi je omogućilo da ostanem ovdje, gdje obožavam živjeti“.
Paul ističe kako će strani državljani Hrvatskoj donijeti stručnost i znanje koje može pomoći široj zajednici.
Ta ideja motivira i De Jonga koji se nada da će utjecaj inozemnih digitalnih nomada pomoći mladim Hrvatima, među kojima mnogi u velikom broju žele napustiti svoju državu.
„Donijet će svoj način razmišljanja i iskustvo koji mogu stvarno imati pozitivan utjecaj na ovdašnja razmišljanja, posebno mladih generacija“, zaključio je otac četvero djece u razgovoru s francuskom agencijom.
