Nakon slavlja nema slavljenika. Umjesto velike svečanosti demokracije, prvi krug predsjedničkih izbora bio je jadan politički događaj koji nikom razumnom i dobrohotnom nije mogao donijeti istinsko zadovoljstvo.
Čak su i oni kojima je isključivo ili dominantno stalo do pobjede njihovih kandidata, dakle najzagriženiji simpatizeri Ive Josipovića i Milana Bandića, nakon duge izborne noći vjerojatno otišli na spavanje opterećeni teškim brigama.
Pristalice predsjedničkog kandidata SDP-a jako opterećuje spoznaja da je baš Bandić, taj "neprijatelj pred vratima". Oni koji su osobito emocionalno vezani za (kandidaturu) zagrebačkog gradonačelnika "razbijaju glavu" preteškim pitanjem: kako, uz pomoć kojih trikova, 10. siječnja dobiti potporu dodatnih nešto više od dvostruko birača nego što je bio broj (292.000) građana koji su u prvom krugu glasali za Bandića? A demokratski orijentirani ljudi kojima je stalo do razvoja demokracije i općeg dobra, bez obzira kome su dali svoje povjerenje, imaju najviše razloga za nezadovoljstvo dosadašnjim tijekom političkog procesa koji treba iznjedriti trećeg predsjednika Lijepe naše.
Izrazito nizak odaziv najupečatljivija je činjenica vezana za prvi krug ovih izbora. Na biračka mjesta došlo je samo 44 posto građana, dok je, primjerice, prije deset godina, kad se također birao novi predsjednik, u prvom krugu izbora glasalo 63 posto upisanih u biračke popise.
Birači političarima pred nosom zalupili vrata
Sunovrat političke participacije građana, koji je registriran i u vezi s parlamentarnim izborima, najočitiji je pokazatelj mučne krize načina vladanja i političke elite u Hrvatskoj. Vrata su zalupljena pred nosom političara, ali oni za to uglavnom ne haju: tek neki akteri u svojim postizbornim izjavama upozoravaju na taj problem svih problema demokracije u Lijepoj našoj.
Znakovito, najviše ga je isticala meritorna Vesna Pusić, koja je po ocjenama promatrača imala najkvalitetniju kampanju, ali ona je na izborima dobila tek nešto više od sedam posto glasova.
U svom prvom reagiranju na rezultate izlaznih anketa premijerka Jadranka Kosor nije rekla ni riječ o padu izborne participacije, ali se izjasnila kako je "vrlo zadovoljna" tim rezultatima. Čak je rekla: "Sigurna sam da će Andrija Hebrang ući u drugi krug." Ta rečenica "neodoljivo" podsjeća na izjavu Ljube Jurčića nakon zatvaranja biračkih mjesta na parlamentarnim izborima prije dvije godine: "Da, ja sam novi hrvatski premijer." Naime, baš kao što je Jurčić tom tvrdnjom pokazao da uopće nije "kalibar" za vrhunskog političkog vođu, tako je i Kosor brzopletom izjavom o "sigurnom" ulasku Hebranga u drugi krug pokazala kako nema dostatne političke vještine za ključne dužnosti (predsjednice Vlade i vladajuće stranke) koje obnaša.
Inercija i pohlepa za vlašću drže HDZ u sedlu
HDZ je definitivno najveći gubitnik ovih izbora. Vladajuća je stranka u ovoj godini pretrpjela više teških poraza i udaraca (na lokalnim izborima nije osvojila vlast ni u jednom velikom gradu, kukavička i netransparentna ostavka Ive Sanadera, serija sramotnih afera, i slično), pa se na državnoj vlasti drži još samo nekom kombinacijom inercije i pohlepe za vlašću.
Zbivanja u vezi s predsjedničkim izborima zorno su pokazala kako HDZ zapravo više ne postoji kao jedinstvena organizacija, nego je razbijen u otprilike onoliko dijelova koliko je bilo sadašnjih i bivših pripadnika te stranke koji su se kandidirali na tim izborima. I pritom pretrpjeli politički krah.
Andrija Hebrang, kao vršni predstavnik "tuđmanovskog" HDZ-a, ali i politički saveznik Kosorice, nije dobio dostatan broj glasova da ulaskom u drugi krug izbora bar "spasi čast" svoje stranke. HDZ je već dugo najveći generator političke i društvene nestabilnosti u Hrvatskoj i hitno mu treba remont. A zbivanja u sljedeća dva tjedna dovest će političku i društvenu nestabilnost i neizvjesnost do "usijanja". U "drugom poluvremenu" ove izrazito zamorne i besadržajne kampanje dodatno će se pojačati ionako intenzivirane političke napetosti.
Bandićeva vučja narav protiv Josipovićevog svjetla
Izvor tih napetosti će ponajprije biti Milan Bandić, koji je već u svom prvom obraćanju javnosti nakon prvog kruga pokazao kako ide, njegoševski rečeno, "do istrage naše ili vaše". Svjestan da mora riskantno igrati, žestoko je napao Ivu Josipovića kao političku kukavicu kojom "daljinskim upravljačem" iz laboratorija SDP-a upravlja Zoran Milanović. Također, poput vuka koji kozlićima govori "ja sam vaša majka", Bandić se pokušao "upakirati" kao stvarni, "obični" čovjek iz naroda koji dijeli i izražava široko nezadovoljstvo građana strankama i političarima.
Za razliku od konfliktne i emocionalno pregrijane retorike svog suparnika, Ivo Josipović i nadalje se nastoji, kako pokazuju njegove postizborne izjave, predstaviti kao razuman političar koji je na strani "svjetla" i suprotstavlja se "tami". Međutim, niti on niti njegovi stranački drugovi nisu konkretno upozorili tko u političkom procesu vezanom za izbore najviše predstavlja "srce tame" u Hrvatskoj. Josipović će na napade i izazove Milana Bandića, koji će sljedećih desetak dana biti učestali i teški, ipak morati nekako odgovoriti.
Ako to ne učini, u javnosti će biti osnažena percepcija o predsjedničkom kandidatu SDP-a kao nekom političkom mlakonji koji nije u stanju reći "popu pop, a bobu bob". On je veliki favorit drugog kruga izbora, ali uz potporu očito vrlo motivirane stranačke "mašine" SDP-a trebat će mu glasovi ne samo velike većine birača "prirodnih saveznika", nego i dijela onih koji su se u prvom krugu opredijelili za nekog od desno orijentiranih kandidata, ponajprije Nadana Vidoševića.
Josipović će s jedne strane morati borbenije i snažnije komunicirati u javnosti nego što je činio posljednjih mjeseci i tjedana, a s druge će on i njegovi suradnici vjerojatno morati sklopiti neke aranžmane s dojučerašnjim političkim suparnicima. Teško će to postići isključivo racionalno vođenom kampanjom, odnosno pristupom "pola posla smo obavili, čeka nas drugi dio posla". Jer, predsjednički izbori nisu tek "posao", nego uzbudljiv politički proces u kojem na kraju mogu slaviti samo oni istinski snažni pojedinci koji su i svoj um i svoje srce uložili u istinsko slavlje demokracije.
