Prema Sindikatu pomoraca Hrvatske, kao i većini hrvatskih sindikata javnost je podijeljena. Jedni smatraju da postoji opravdanje za njihovo postojanje , a drugi smatraju da od sindikalista nema pomoći, već su produžena ruka vlasti. Možemo zaključiti da sindikate ili vole ili ne vole, sredine tu nema, ali njihovo postojanje ipak nije bez svrhe.
Sindikat pomoraca Hrvatske osnovan je 1990. godine, a trenutno okuplja oko 8 tisuća članova. SPH ima 11 zaposlenika, i uz Središnji ured u Rijeci, ima urede u Zadru, Splitu i Dubrovniku, piše Splitski dnevnik.
"Sindikat na prvom mjestu nudi sigurnost, a to znaju svi oni koji su se ikada našli u problemu i kontaktirali nas. Sigurnost u smislu da znate da će se netko zauzeti za vas i iskoristiti sve moguće resurse kako bi vam pomogao. Mnogo je onih koji se sindikatu obraćaju tek kad su u nevolji, ali srećom postoje i oni koji su svjesni važnosti sindikata i kad nisu u problemima. Unutar sindikata djeluje ITF inspektorat koji provjerava uvjete života i rad pomoraca na brodovima, a tu je i Sekcija mladih, koji su posebno posvećeni pronalasku rješenja za probleme mladih pomoraca.
VEZANI ČLANCI
- Potraga za kapetanom Dinom Miškićem: 'Nove snimke su neupotrebljive'
- Član posade broda u potrazi za hrvatskim kapetanom: 'Nisam siguran jesu li zrakoplovi uključeni'
"Većinu slučajeva odrađujemo u tajnosti"
Većinu slučajeva, njih sigurno 90 posto pa i više, odrađujemo u tajnosti, bez ikakve medijske pompe i objavljivanja na web stranici, u potpunoj anonimnosti. Između ostalog tu je riječ i o naplati pomoračkih potraživanja koja znaju biti na nivou godine do milijun dolara. Tu ne uključujemo samo hrvatske pomorce već i one koji dolaze u naše luke. Niti jedan taj podatak ne izlazi u javnost, ne otkrivamo ni imena ni prezimena, niti ćemo to ikada raditi", kazao je tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Neven Melvan.
Velike primjedbe na vaš rad upravo su izašle na vidjelo tijekom ove potrage za nestalim pomorcima s Bourbona. Zamjeraju vam da se niste dovoljno angažirali?
Ovisi gdje gledate. Obitelj kapetana Miškića je izuzetno zadovoljna našim angažmanom. Primjedbi na rad sindikata ima uvijek, no važno je pogledati od koga dolaze te primjedbe, a to su uglavnom isti pojedinci koji se skrivaju iza profila na društvenim mrežama. Naši članovi znaju da nam je na prvom mjestu, osim pružanja pomoći, zaštita privatnosti njih i njihovih obitelji, i to im je jako važno. Razumijemo da je kod ovakvih situacija interes javnosti velik, ali mi se nećemo i ne možemo povoditi za tim interesom. Na primjer, ako osoba x dođe s teškim životnim problemom, imao je nesreću na brodu, nije mu isplaćena plaća,… Zašto bih ja njegov slučaj izlagao javnosti? Kritika javnosti je uvijek dobrodošla, protiv nje nemam ništa, ali je iluzorno očekivati da će SPH svaki slučaj koji obradi javno iznositi ili ne daj Bože objavljivati detalje oko istrage u tijeku. To nam ne pada na pamet.
Sindikat ima svoja tijela i pozivam pomorce da se učlane u sindikat i što im se ne sviđa mijenjaju na kongresu. Vrlo jednostavno, nije to nikakva mudrost i ja ih pozivam da to naprave.
VEZANI ČLANCI
- Novi detalji u potrazi: Objavljene koordinate koje bi pomorce mogle dovesti do nestalog kapetana?
- Iskusni kapetan o potrazi za Miškićem: 'Ako su se dokopali splavi, onda i dalje plutaju Atlantikom'
Brojni su slučajevi u kojima su se naši pomorci našli u nezavidnim situacijama, od otmica pa do optužbi za šverc droge. Kako im sindikat u tome pomaže?
Samo ću se vratiti na nekoliko slučajeva koje smo vodili u protekle dvije godine: Angola, Cadiz, Libija, otmica pomoraca od strane pirata u Nigeriji. Libija je bila najgori mogući slučaj. Pomorac je bio dvije godine u zatvoru bez da je podignuta optužba. Putem ITF- a smo, a preko posrednika u Malti došli do odvjetnika koji je zastupao pomorca i uspio ga izvući iz zatvora. To je odradio sindikat preko svojih kontakata u ITF-u i odvjetnika kojeg smo angažirali u Libiji. Slična priča je bila i u Cadizu, gdje su naši pomorci zbog optužbi za krijumčarenje cigareta više od godinu dana proveli u zatvoru čekajući suđenje, kao i u Angoli kada su naši pomorci, zbog sumnje na krađu goriva tri mjeseca proveli u zatvoru, a gdje je sindikat odradio i cjelokupnu logistiku. U Nigeriji smo preko pritiska koji smo vršili na kompaniju postigli da se pregovori ubrzaju i na koncu su pomorci pušteni. Tu smo radili pritisak na kompaniju preko ITF-a i međunarodnih organizacija. Upravo su nam one najvažnije u ovim situacijama i bez njih ne bismo mogli ništa. Na nivou Hrvatske bavimo se primjerice kompanijama kao što su Jadrolinija, Brodospas i Plovput. Međutim međunarodna dimenzija daje nam snagu i pravnu potporu za naše pomorce gdje god se nalazili
Zašto onda pomorci imaju percepciju da se na sindikat ne mogu osloniti?
"To bi trebalo pitati pomorce, imaju li takvu percepciju. Ali ja se ne bih složio jer da je tako ne bi prvo zvali sindikat kad se nađu u nevolji, a oni to redovito čine.
Kada god čitam kritike protiv sindikata, vrlo rijetko vidim kritiku protiv brodara, vrlo rijetko vidim kritike na račun posrednika ili na račun onih koji su zapravo prava adresa za neku kritiku. Ako netko krivi sindikat zbog toga što su na firmi xy uvjeti rada nezadovoljavajući, a da sindikat o tome nije ni obavijestio, onda ne znam o čemu pričamo. Evo vam primjera Jadroplova, onaj tren kada smo dobili informaciju i to anonimnu, uputili smo ITF inspektora na Cailon i na Tajvan, napravio je uviđaj, dobili smo informaciju, slučaj je dobio medijsku pozornost i sada su im brodovi koliko toliko sređeni. Ali mora postojati spona, ne možemo „na majke mi“ raditi akciju i nered, ako nemamo nekoga tko stoji iza svoje riječi", rekao je Melvan za Splitski dnevnik.
