"Baš je zaspala i nisam htio da je budim, samo sam je poljubio, poželevši da sanja sve ono što sam došao da joj kažem... i duboko ušmrkao prah njenog mirisa, znajući da je to jedina droga koja me može dići iznad ovog ludila..."
Nisam zaspala, i dalje sam tu, samo izmorena, pomalo rezignirana, ali ne dam se, tješeći se da je to samo faza.
I nebo je plakalo posljednjih dana zbog naglog pada entuzijazma hrvatskih ljubitelja nogometa, kud je baš odlučilo plakati na dane kada je depresiju nakupljenu iz raznoraznih izvora trebala izliječiti glazba, točnije INmusic festival koji je i ove godine pohodila vojska naoružana kišobranima, spremna na novu gladijatorsku borbu s tipičnim festivalskim tragedijama kao što su gubljenje mobitela, morala, ekipe s kojom ste došli, zaboravljanja koordinata na koje se morate vratiti, mjesta sastanka koje vam se činilo da je između lijevog šanka i grma u kojem neki frajer piša, ali kao za inat, frajer po kojem ste se ravnali je obavio svoje pa se više ne znate vratiti i lelujate sami krivudavim blatnjavim putevima sreće do neke nove poznate ili nepoznate osobe koja će vam prekinuti vaše izgubljene, samotnjačke trenutke festivala.
Pogađate, upravo sam se i ja pronašla u tim trenucima samoće gdje se, što zbog muzike, što zbog atmosfere, što zbog one proklete razvodnjene pive od koje me je samo glava boljela, moja mašta raspirila, a teorije zavjere o ljubavi, životu i njegovom smislu, poslu i svom mjestu pod suncem su se samo počele nizati. Red samosažaljevanja, red entuzijazma, red depresije pa šamaranja kakve mi to misli prolaze glavom. I tako u krug, dok moj i tako trenutno labilni um nije prekinuo poznati glas. Onaj - mog razuma.
Ono što htjedoh prenijeti ovdje je tijek misli koji je tada izašao iz mene i rezolutna odluka za ovo ljeto. Nakratko prestajem biti onaj zakleti romantik, iako sam po tome poznata. Neka to bude svojevrsni eksperiment za koji se nadam da neće dugo trajati i da će me uskoro vratiti na prave staze, onog prokletogljubavnogutopista koji je volio proklinjati moment kada je počeo gledati glupe američke ljubavne komedije jer su mu stvorili ideale i vjerovanja u nešto u što se sve više uvjeravam u posljednje vrijeme da ne postoji – a to je ona ljubav do kraja života, dok nas smrt ne rastavi.
Nemoj očekivati ništa pa ćeš se ugodno iznenaditi kad dobiješ nešto.
Ispisujem ove riječi i ne vjerujem sama sebi što pišem, svjesna toga da je ovo period koji je vjerojatno u životu zadesio svakog.
Rekoh sama sebi, idemo malo metodom – nemoj očekivati ništa pa ćeš se ugodno iznenaditi kad dobiješ nešto.
Tragično je što su se neke romantične ženke naviknule na manjak pozornosti od svojih frajera pa niti one više ne daju svoj maksimum jer znaju da isto neće dobiti nazad. Upravo se zbog toga danas dugogodišnje veze raspadaju, a ljudi koji odluče ostati u njima više ne uživaju nego samo pate, uvjeravajući se da je to samo faza.
Predugo sam svjedok takvih scenarija i slušam rečenice tipa 'moj mene više neće nikamo izvesti, a znao je to raditi u početku', 'vrijeme je da naš odnos pređe na viši nivo, ali on izmišlja izlike i odugovlači', 'nisam ostvaren pa ti ne mogu pružiti sve što zaslužuješ' ili kao opozicija tome 'donosim ti novac u kuću, što još oćeš, serenade pod prozorom?'...
I onda te iste žene postaju kronično nezadovoljne ako sa svojim mužjacima probleme ne riješe i guraju stvari pod tepih. Onda On (i to jedno veliko MOŽDA) osjeti da je gubi, fino je izmanipulira srcedrapateljnim obećanjima koje Ona naravno popuši, a oni pametniji čak i naprave nešto lijepo, misleći kako su svoju žensku sad napunili i mirni su sljedećih godinu dana. Na to žešće padamo.
Taman kad vas poželimo ostaviti, napravite neki K i pobudi nam se nada da ste normalni i da ste zbilja za do kraja, dok se ne smežuramo i ne počnu nam se gebisevi kačiti jedan za drugog dok se ljubimo. Ukratko, dok ne krepamo i dok nas ne pokopaju pa naša tijela istrunu zajedno i tako se kemijski vjenčaju i u zagrobnom životu. Ok, pretjerala sam, ali za ovu misao je kriv Bruce Dickinson i ova stvar :D
Ne želim generalizirati jer nije svakoj ovako, samo što omjer sve više, kao što vidim, prelazi u korist onih nezadovoljnih koje su počele kužiti da je muška romantika u posljednje vrijeme postala više romanKITA nego išta drugo. Jedno sarkastičnoupozorenje onim muškima koji su u friškim vezama – ako nisi dosljedan, nemoj ju ni početi privikavati na latičićice, svjećićićice, ružice i sve ostale deminutive jer kad se navikne na to – naje*o si, stalno će tražiti još i još i još. I JOŠ! Radije stavi sve karte na stol, budi kreten ispočetka pa da to ona odmah skuži i onda odluči što će s tobom takvim. Neke mazohistički vole to, misleći kako će te BAŠONE uspjeti preobratiti, tako da se ne boj, to ne mora odmah značiti da ćeš biti ostavljen.
Romantika sve češće u ovim vremenima više nije skidanje zvijezda s neba, izleti u Pariz, pjevanje serenada pod prozorom, romantika danas postaje – 'danas ću ja oprati suđe, jer te volim' i 'prestat ću da prdim ispod popluna ako ti to baš jako jako smeta' ili još bolje/gore virtualna varijacija na temu 'neću izignorirati srčeko koje si mi stavila na FB wall, ajde, puknut ću ti taj lajk, ali ne smijem staviti pusicu ili išta slično ispod, da moji ne pomisle da im je frend postao papučar'.
Danas su se ženske (nažalost) naučile zadovoljavati i malim znakovima pažnje...
Jeste, predivno je kad me ogrne svojom jaknom kad mi je hladno i kad hoda na onoj strani pločnika koja je uz cestu da mene auti ne poprskaju zbog lokvi. Divno je kad mi otvori vrata, ali istovremeno me tako senzualno zašlata i bude gospodin i frajer u jednom. Divno je kad se ispričava što nije stigao odgovoriti na poruku i što mi se javi i kad je sa svojim dečkima vani. Još je ljepše kad je malo nesiguran u to koliko mi znači pa izaziva klasične navlakuše na komplimente, ja pročitam njegovu namjeru i dadnem mu tu potvrdu. Divno je kad su mu sva ta slatka mala djela normalna te mu dolaze prirodno jer meni to opet znači i ja osjećam kako netko pazi na mene i stalo mu je. Divno je kad nije usiljeno jer nema ništa gore od iznuđene romantike.
E sad, ako se ona izgubi, ne znam kako je povratiti natrag, za to saznanje sam još premlada i javim vam se s istim s nekakvih 20 godina uspješnog braka u dupetu iza sebe, ako to doživim ikad. Zasad jedino što znam jest da romantiku treba dozirati pametno i iskreno i pokušavati biti dosljedan u svojim ljubavničkim obećanjima. Jer ako ih niste ispunili, lagali ste i sebe i Nju. Sebi ćete nekako oprostiti, ali ona vam tu izdaju neće moći lako zaboraviti.
Romantični muškarci su nestali u taški emancipiranih žena?
Ne bi se u potpunosti složila s tom tezom, jer ako je to istina, onda jao si ga nama ženskama koje se znaju postaviti i žele biti samostalne te ne ovisiti SAMO i isključivo o frajeru! Onda ćemo kao takve zauvijek biti prijetnja muškosti našeg partnera koji se neće osjećati superiorno uz nas, a možda potajno želi taj osjećaj.
Nije ni njima lako, često se dogodit da se on, začudo, sav raznježi i bude romantičan, a onda ga ona pogleda kao nekog cmizdravca i običnu plačipičku i sine joj kako treba frajera. I sad ti pogodi trenutak!
Svi mi tražimo danas ono nešto i ako druga strana ne dostigne ideal onog što traži, postoji više opcija... Neki će ostati do kraja života pokušavajući se zaljubiti u svoju viziju nekoga tko takav možda neće nikad niti postati, a neki će ostati sami ili naći nekog za nešto neobavezno... Varam li se?
Imam osjećaj da je nekad sve bilo jednostavnije... kao da se ta famozna kemija lakše ostvarivala i duže zadržavala, kao da su ljudi više pružali drugima prilike da se međusobno upoznaju i vide dokle će stići. Danas je toliko ljudi najradije u tim nekim neobveznim odnosima da mislim, ukoliko se tako nastavi, monogamija će za buduće generacije postati strani pojam...
Ljeto je pred nama, tko ima vremena biti romantičan ako jednostavno trenutno ne ide? Vrijeme je za party, laganije teme, uživanciju i jedina briga bi vam trebala biti jeste li ravnomjerno osunčali prednji i stražnji dio tijela. Za mene ne brinite, vratit će se onaj stari romantik, možda čak vrlo skoro!
Dotad ću malo prorijediti tekstove o ljubavi, a više se usredotočiti na one glazbene, čisto zato što i meni nekad pregori lampica i treba mi odmora.
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Od nedavno me možete pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.