K kao kandidat, kombinirani izborni sustav...

Kandidacijski postupak - postupak kojim političke stranke biraju svoje kandidate za natjecanje u općim izborima za predstavnička tijela i druge javne položaje. Kako selekciju kandidata obavljaju stranke, kandidacijski je postupak uglavnom ekstralegalni proces, koji se razlikuje od nominacijskog postupka kao uglavnom legalnog procesa. Pravila kandidacijskog postupka utvrđuju se statutima, poveljama i drugim dokumentima političkih stranaka, a samo iznimno državnim zakonima. Glavni su akteri selekcijskog postupka različita stranačka tijela, a u njemu obično sudjeluju samo članovi stranaka.  Promjena obrazaca selekcije kandidata bila je uvjetovana evolucijom političkih stranaka, pa su u razdobljima prevlasti pojedinih historijskih tipova stranaka dominirali posebni obrasci selekcije kandidata: (1) u honoracijskim ili elitnim strankama s kraja 19. i početka 20. stoljeća kandidati su bili vođe lokalnih stranačkih organizacija ili neznatno lokalno stranačko članstvo u cjelini; (2) u masovnim strankama nominalno su prevladavali lokalni obrasci selekcije, ali se stvarna prevlast nacionalnih stranačkih tijela osiguravala predselekcijom aspiranata, postupcima poslijeselekcijske potvrde kandidata ili neposrednim odlučivanjem o njima: (3) u narodnim ili catch-all strankama zadržani su selekcijski obrasci masovnih stranaka; (4) u kartelskim strankama nominalno je porasla uloga lokalnih stranačkih organizacija, ali je nadzor selekcijskih postupaka praktično postao centraliziraniji.

Kandidat - osoba koja je kandidacijskim postupkom u političkoj stranci izabrana da se natječe kao stranački kandidat u općim izborima za neko predstavničko tijelo ili javni položaj bilo pojedinačno, bilo na stranačkoj listi. Kandidat je i osoba koja je nominacijskim postupkom na državnoj razini potvrđena kao službeni kandidat u izborima. Kandidacijskim postupkom biraju se neslužbeni, a nominacijskim službeni kandidati u izborima. Neslužbeni kandidati biraju se prema stranačkim mjerilima koja obuhvaćaju osobna obilježja (dob, spol, obrazovanost, profesionalni i društveni status i dr.), ideološka (duljina članstva u stranci, članstvo u stranačkim sindikatima i drugim organiza cijama, obavljanje neke dužnosti u stranci i dr.) i tzv. posebna obilježja (status parlamentarnog zastupnika, ukorijenjenost i ugled u izbornom okrugu odnosno lokalnoj zajednici i dr.). Službeni kandidati šira su kategorija jer obuhvaćaju i neovisne pojedince, kandidate različitih građanskih udruženja, društvenih pokreta i dr., koji ne podliježu prethodnome kandidacijskom postupku u političkim strankama, nego su dužni ispuniti samo zakonom propisane nominacijske uvjete. Najčešće se zahtijeva da je nominirani kandidat određeni broj godina državljanin dotične države, da ima zakonsko prebivalište u izbornom okrugu u kojemu se natječe, da ne obavlja određene javne funkcije koje su nespojive s položajem za koji se natječe, da nije mlađi ni stariji od propisanog broja godina i sl.

Kombinirani izborni sustav - izborni model koji nastaje kombiniranjem pravila odlučivanja i načela predstavništva većinskih i razmjernih izbora. Kombiniranjem se nastoje pomiriti temeljni ciljevi razmjernih i većinskih izbora: pravedno predstavljanje glavnih političkih struja u parlamentu i stvaranje parlamentarne većine koja je sposobna sastaviti stabilnu vladu. Da bi se to postiglo, kombiniraju se jednomandatni i višemandatni izborni okruzi, pojedinačno i listovno natjecanje, te većinsko i razmjerno pravilo odlučivanja. Bitno strukturno obilježje kombiniranih modela jest glasovanje s dva glasa: jednim glasom birač glasuje za pojedinačnog kandidata u svojemu izbornom okrugu, a drugim glasom za stranačku ili koalicijsku listu u višemandatnom okrugu. Protivnici kombiniranih modela tvrde da je povezivanje zamisli i načela predstavništva većinskih i razmjernih izbora u jedan model nedopustivo jer su posrijedi dva oprečna organska načela predstavništva, dvije različite predodžbe o državi u cjelini, osobito o prirodi i zadaći parlamenta. Njihovi branitelji smatraju da se predstavnička načela većinskih i razmjernih izbora ne smiju postavljati antitetično, te da je među njima moguć i poželjan kompromis, pa se kombinirani sustavi prikazuju kao spoj onoga što je "najbolje u oba svijeta”, dakle u svjetovima većinskih i razmjernih izbornih sustava. Kombinirani sustavi razlikuju se prema načinu kombinacije razmjernoga i većinskog obrasca izbora, to jest prema tome jesu li oni međusobno potpuno neovisni ili djelomično i potpuno ovise jedan o drugome. S obzirom na taj kriterij, tipološki se razlikuju segmentirani, kompenzacijski i personalizirani razmjerni sustavi izbora.

Kompenzacijski izborni sustav - oblik razmjernih i kombiniranih izbornih sustava u koji su ugrađeni posebni kompenzacijski mehanizmi na višim razinama pretvaranja glasova u mandate kako bi se ispravile posljedice djelovanja izbornih pravila na nižim razinama. U razmjernim izbornim sustavima s više izbornih okruga kompenzacijski se mehanizmi sastoje od nadoknadnih (kompenzacijskih) mandata koji se dodjeljuju na razini saveza izbornih okruga (regionalnim listama) ili na državnoj razini (nacionalnim listama) kako bi se ublažili disproporcijski učinci izbornog sustava na razini temeljnih, primarnih izbornih okruga. U kombiniranim izbornim modelima, u kojima se jedan dio mandata dodjeljuje u jednomandatnim okruzima sukladno pravilu većine, a drugi dio u višemandatnim okruzima sukladno pravilu razmjernosti, kompenzacijske mehanizme čine nadoknadni mandati koji se dodjeljuju na državnoj razini (nacionalnim listama) kako bi se ublažili disproporcijski učinci, poglavito većinskih izbora.    

Kompetitivni izbori - opći, slobodni, jednaki, izravni i tajni izbori članova predstavničkih tijela i drugih političkih institu cija. Riječ je o temeljnome političkom procesu u modernim demokratskim državama u kojemu suvereni narod odlučuje koji će pojedinci ili stranke politički vladati zemljom u određenome mandatnom razdoblju. Općenito se određuju kao politički proces koji pretpostavlja neograničenu mogućnost biranja među različitim političkim opcijama i potpunu slobodu izbora neke od ponuđenih opcija. Da bi se te pretpostavke ispunile, potrebno je stvoriti niz pravno-političkih institucija, postupaka i pravila koji će formalno i stvarno omogućiti i zajamčiti slobodnu i poštenu borbu za političku vlast u izborima: opće i jednako biračko pravo, potpunu slobodu političkog udruživanja i kandidiranja, slobodnu, poštenu i nenasilnu izbornu kampanju, slobodno i tajno glasovanje, pravo svih na pristup svim javnim položajima i institucijama, redovito, ciklično održavanje izbora, tehnički korektan postupak prebrojavanja glasova i njihova pretvaranja u mandate, primjenu izbornog sustava koji udovoljava temeljnim demokratskim mjerilima reprezentativnosti, efektivnosti, participativnosti, jednostavnosti i legitimnosti, zajamčenu mogućnost smjene vlasti sukladno rezultatima izbora. U novije doba naglašava se razdvajanje dimenzije slobodnih od dimenzije poštenih izbora. Slobodni izbori podrazumijevaju poštovanje ljudskih prava i sloboda u izborno-političkom procesu, poglavito slobode govora i udruživanja, slobode pristupa izbornom natjecanju i biralištima, te slobode tajnoga glasovanja i osporavanja rezultata izbora. Pošteni izbori podrazumijevaju i razmjerno ravnopravne uvjete natjecanja i glasovanja, napose jednako pravo glasa, ravnopravan pristup javnim medijima, javno, transparentno i nepristrano djelovanje izborne administracije u svim fazama izbornog postupka i dr. Kompetitivni su izbori višefunkcionalan politički proces koji legitimira politički sustav i vlast jedne stranke ili koalicije stranaka; prenosi povjerenje s birača na izabrane pojedince i stranke; predstavlja mišljenja i interesa biračkog tijela; povezuje političke institucije s preferencijama birača; mobilizira birače za društvene vrijednosti, političke ciljeve i programe političkih aktera, ali i političkog poretka u cjelini; regrutira političku elitu; jača političku svijest građana; kanalizira političke sukobe u postupke njihova mirnoga institucionalnog razrješavanja; integrira društveni pluralizam; stvara kontrolno sposobnu političku opoziciju koja može oblikovati alternativni program i preuzeti vlast u sljedećim izborima te tako osigurati smjenu na vlasti; itd.

Komunalni izbori - izbori za predstavnička tijela komunalnih zajednica. O njima su se oblikovala dva oprečna shvaćanja. Prema prvome, oni su samo “refleks” nacionalnih izbora u kojima birači izražavaju potporu ili nepovjerenje nacionalnoj vladi jer na ponašanje birača u svim izborima presudno utječe njihova opća stranačka identifikacija. I u komunalnim se izborima stoga ponajprije glasuje za političke stranke, dok su problemi i akteri lokalne politike u drugom planu. Prema drugom shvaćanju, komunalni su izbori samosvojan politički proces, pa političko ponašanje birača nije isključivo određeno općom stranačkom identifikacijom, nego problemskom orijentacijom i kandidatskim preferencijama. U procesima kandidiranja i izbora članova predstavničkih tijela vodi se briga i o tome predstavljaju li oni tipične profesije i gospodarske grane lokalne zajednice, jesu li uklopljeni u njezin društveni život, jesu li starosjedioci ili doseljenici i sl. Izborna kampanja više se oslanja na osobne kontakte birača i kandidata. Diferenciranje komunalnih od nacionalnih izbora nastoji se potaknuti i deharmonizacijom izbornog prava, i to u dvostrukom smislu. Ponajprije, institucionaliziraju se različiti sustavi izbora za čl anove nacionalnog parlamenta i članove komunalnih predstavničkih tijela ili se u primjenu nacionalnoga izbornog sustava na komunalnoj razini unose važnije izmjene. Drugo, i samo se komunalno izborno pravo diferencira te se u različitim teritorijalnim zajednicama primjenjuju različiti izborni sustavi.

Konstitutivni izbori - prvi slobodni izbori nakon sloma ili urušavanja autokratskoga političkog režima kojima se uspostavlja demokratski legitimirana politička vlast i počinje izgradnja demokratskoga političkog poretka. Povezani su s valovima demokratizacije u svijetu i smatraju se ključnim korakom u procesu demokratske tranzicije, to jest u prijelazu iz autokratskoga u demokratski politički režim. Mogu ih najaviti predstavnici starog režima, neka prijelazna vlada ili revolucionarna hunta koja je pripravna prenijeti vlast na izabrana civilna tijela. Njima se završava faza krajnje neizvjesnosti u procesu demokratizacije i odlučuje se o tome koje će stranke, elite i skupine vladati u nastavku procesa institucionalizacije demokracije, te kakav će udio u novoj vlasti imati elite starog režima. Konstitutivne izbore obično obilježuje visoka izborna participacija, uzrokovana posebnim građanskim entuzijazmom nakon pada autokratskih režima, velika neizvjesnost glede ishoda izbora zbog slabe identifikacije birača s političkim strankama, te niz nedostataka u zaštiti temeljnih demokratskih institucija, postupaka i pravila koji, ipak, ne ugrožavaju kompetitivnu prirodu izbora i političku legitimnost izabrane vlasti.

Kritični izbori - tip izbora koji se nizom svojih strukturnih odrednica bitno razlikuje od normalnih ili običnih izbora. Pojam potječe od američkog teoretičara V. O. Keya, koji je utvrdio da se američki predsjednički izbori međusobno razlikuju po stupnju psihološke uključenosti birača u izbore, jačini povezanosti ponašanja birača i političkih rascjepa što su se oblikovali tijekom izborne kampanje, prirodi izbornih očekivanja, snazi osjećaja povezanosti pojedinaca s kolektivnim odlukama i dr. Ako su birači izrazito zainteresirani za izbore, ako su jako uključeni u njih i ako rezultati glasovanja otkrivaju oštru razliku u prirodi rascjepa u biračkom tijelu s obzirom na prethodne izbore, posrijedi su kritični izbori. U njima se temeljito mijenjaju obrasci rascjepa i postojeće koalicije biračkih skupina i stranačkih elita. Između kritičnih izbora održavaju se normalni izbori u kojima nema bitnijih promjena u savezu pojedinih skupina birača i određenih političkih stranaka i u kojima izborno ponašanje presudno određuje dugoročna stranačka identifikacija birača. Keyov pojam kritičnih izbora razradio je W. D. Burnham, koji je utvrdio da su kritični izbori izraz kratkotrajnih, ali vrlo jakih lomova u tradicionalnim obrascima ponašanja birača, što rezultira pretvaranjem većinskih stranaka u manjinske, i obratno. Kritični izbori “nenormalno” su intenzivni, što podrazumijeva krajnje intenzivnu mobilizaciju i participaciju birača, jačanje i zaoštravanje ideološke polarizacije među strankama i razaranje konvencionalnih obrazaca društvene integracije, oštre reorganizacije masovnih koalicijskih osnovica masovnih stranaka i pojavu tzv. trećih, prosvjednih stranaka i pokreta koji privremeno stječu masovnu potporu.

Krivotvorenje izbora - skup postupaka i mjera kojima se utječe na rezultate izbora tako da oni ne izražavaju pravu političku volju biračkog tijela. Postiže se primjenom različitih političkih strategija: (1) strategije isključivanja određenih skupina građana iz biračkog prava i otežavanja pristupa glasovanju, čime se iz izbora isključu ju  protivnici režima i pristaše opozicijskih stranaka. Ostvaruje se zakonskim propisivanjem testa pismenosti kao uvjeta stjecanja prava glasa, što je usmjereno protiv najnižih socijalnih slojeva, te određenih rasnih, etničkih i vjerskih skupina i zajednica; zakonskim propisivanjem dugogodišnjeg boravka u državi ili izbornom okrugu kao uvjetu glasovanja, što je usmjereno protiv useljenika; krivotvorenjem biračkih popisa (brisanjem jednih i unošenjem u popise izmišljenih imena, zadržavanjem umrlih osoba na popisima, dvostrukim ili višestrukim unošenjem nekih birača u popise kako bi mogli glasovati na više glasačkih mjesta i dr.) kako bi se povećao broj potencijalnih pristaša režimske stranke, a smanjio broj simpatizera opozicije; (2) strategije isključivanja određenih političkih aktera iz izbornog natjecanja, koja obuhvaća izravnu zabranu sudjelovanja određenim političkim strankama i kandidatima u izborima, naknadne eliminacije nominiranih kandidata zbog navodnih proceduralnih pogrešaka i propusta, uvjetovanje kandidature plaćanjem visokih novčanih kaucija, fizičko uklanjanje izbornih protivnika itd.; (3) strategije dizajniranja pristranih izbornih sustava koji povlašćuju režimske stranke i ne osiguravaju pravedno i pošteno političko predstavljanje svih aktera izbora. Ona obuhvaća pristranu podjelu zemlje na izborne okruge, javno ili polujavno glasovanje, zabranu isticanja koalicijskih izbornih lista itd.; (4) strategije uspostave pristrane izborne administracije, koja se općenito smatra ključnom pretpostavkom izbornih prijevara. Zahvaljujući političkoj pristranosti i ovisnosti o vlasti, ona dopušta najgrublje oblike izbornih prijevara, a obično i sama sudjeluje u njima, kao što su  krivotvorenje glasačkih listića, pretvaranje ispravnih listića u neispravne zaokruživanjem većeg broja kandidata ili stranaka od broja koji je zakonski dopušten, dopisivanje novih imena na izborne liste, ispunjavanje praznih listića, zamjenu glasačkih listića i cijelih glasačkih kutija, ubacivanje u glasačke kutije listića prije službenog početka i nakon službenog završetka glasovanja, neobjavljivanje službenih rezultata izbora, nevođenje ili uništavanje službene dokumentacije o postupku glasovanja i izbornom postupku u cjelini itd.; (5) strategije izborne kampanje koja iskorištava nejednaki društveni položaj i moć pojedinih aktera izbora kako bi planirala, organizirala i vodila financijski i medijski neravnopravnu i nepoštenu izbornu propagandu, usmjerenu na političko prokazivanje, kriminaliziranje, pa i likvidiranje političkih protivnika; (6) strategija primjene institucionalnoga i izvainstitucionalnogapolitičkog nasilja što obuhvaća fizičko i psihološko zastrašivanje, ucjenu i likvidacije političkih protivnika i protivničkih kandidata, selektivni i masovni psihološki teror nad civilnim stanovništvom, osobito onim njegovim dijelovima koji su se deklarirali kao pristaše opozicije ili ih režim smatra takvima.  

Kumulativno glasovanje - oblik glasovanja u kojemu birač ima više glasova i može ih raspodijeliti na više načina: (1) sve glasove može dati jednome jedinom kandidatu (neograničeno kumuliranje); (2) jednom kandidatu može dati samo zakonski utvrđen dio raspoloživih glasova (ograničeno kumuliranje); (3) glasove može raspodijeliti različitim kandidatima. Taj je oblik glasovanja izvorno proistekao iz zamisli o potrebi zaštite političkih manjina, jer kumuliranjem (gomilanjem) glasova manjina može izabrati makar jednoga svog predstavnika u izbornim sustavima koji pogoduju velikim strankama. Smatra se da potiče personalizaciju razmjernih izbora, jača kandidatsku i problemsku orijentaciju birač a na štetu stranačke identifikacije, potiče stranke da u sastavljanju izbornih lista vode brigu o kandidatskim preferencijama birača i javnome mnijenju općenito itd. U nedostatke kumuliranja ubrajaju se složenost glasačkog postupka i razmjerno velik broj nevažećih glasova što proistječe iz njega, opasnost od promicanja političara populističnog tipa, tendencijska otvorenost obnovi honoracijskoga političkog predstavništva i dr. U suvremenim nacionalnim izborima primjenjuje se vrlo rijetko, a nešto je češće u lokalnim izborima.