Trupeljak's log number 1:
- 21.02.2001.
Jutros sam se dignula na lijevu nogu jer mi je zid s desne strane kreveta. To sam rekla mami kad mi je ujutro rekla da sam živčana i da sam se dignula na lijevu nogu. Shvaćam ja da se to tak' kaže, ali nema noga veze s raspoloženjem, osim ako je povrijeđena i boli. Vidi se da nisam dugo pisala. Danas je Kreliću rođendan. Jučer je Lea bila na porti i Radić je bio tamo i pitao tko je u njega zaljubljen i potpisao se Lei na pernicu. Tad smo imali likovni, a ja kad sam to shvatila, trčala sam k'o luda do Darije. Onda sam se sljedećih dana razbolila, a ozdravila taman na Valentinovo i onaj gadni fuj Hrvoje mi je baš morao nešto dati. NE ŽELIM da itko bude zaljubljen uu mene, fuj, a pogotovo ne Hrvoje (bljak), žalim što uopće zauzima mjesta na ovom papiru. Sad aj bok, moram učit pjesmicu, Vojvodić sutra ispituje.
Trupeljak's log number 2
- 27.2. 2001.
Nije me pitao pjesmicu. Danas su maškare, a mi glupi uopće to nismo skužili, pa smo se pod vjeronaukom malo uneredili nečijim gelom za kosu, podvrnuli hlače, a jedna osmašica je došla u piđami. Blago njoj, ona je osmašica, a ja moram još dvije godine trulit u osnovnoj. Htjeli smo ić po kućama žicat pare, ali kako nismo imali maski odustali smo od svega. Šteta. Dariji je opet netko ukrao pernicu, a meni one dvije nove tehničke i gumicu, ili sam ih negdje izgubila što je mala mogućnost jer ne mogu obje izgubiti. Drž' fige da ih nađem doma negdje u krevetu jer sam tamo zadnje radila zadaću.
Trupeljak's log number 3
- 1.4. 2001.
Prvi April je. Dan zezanja. Prvo sam otišla na misu, ali nije bilo poželjnih osmaša. Kasnije smo otišle pod sladoled, a poslije njega smo Darku prodale prvoaprilsku šalu 'Nekej ti je ispalo'. Dogovorili smo se gledati kazetu kod Lare pa smo morali u videoteku da posudimo 'Big Momma's House' koju sam već gledala. Testovi ovaj tjedan nisu bili jako teški, osim onaj iz povijesti, samo ću morat još malo više naučiti. Treba mi sreće i znanja da te testove dobro napišem. Wish me luck, aj bok, sad je 23:11, slušam 'Super' od Gigija Albertina (valjda sam mislia D'Agostina).
Trupeljak's log number 4
- 8.6. 2002.
Svašta se dogodilo iako sam cijelo vrijeme doma. Marko mi je jučer slao poruke dal' se on meni sviđa, bio je tak sladak i ok sve. Ja sam sva drhtila kad mi je slao poruke. Onda sam nazvala Anu i rekla mi je da mi se on sviđa. A meni je tak nelagodno pri srcu. Ne znam što mi je. Uz to, POBIJEDILI SMO ITALIJU 2:1, još sam se i zbog toga morala živcirat. Samo da mi nestane nelagoda, a što se tiče Marka, rekla sam mu da ima šanse kod mene.
Trupeljak's log number 5
- 11.05.2001.
Bok, sad je 9:16 ujutro. Jučer smo se išli rolat do školskog, a tamo su se pošorali zbog Pokemona. Mićo i Borna su bili tamo. Kad bi barem Borna znao da ga obožavam sve ove godine i da bi dala sve da me poljubi. Ali zbog moje greške, jer mu onaj dan nisam dala rukom pet, to se neće dogoditi, pogotovo jer za 20 dana škola prestaje. U njega sam zaljubljena dvije godine, a nitko to nije znao. Što je tu je. Neću ništa poduzimati jer me može odbiti. Baš me zanima zašto ne mogu biti otvorena kao bekačice ili akačice sa sedmašima i osmašima. Prije spavanja sam jučer slušala 'Budi mi zbogom moja mala' od Colonije i plakala. 'Za svu tvoju ljubav zauvijek hvala..' S druge strane, mogla sam biti sretna zbog tehnike, ako već ne zbog ljubavi. Dobila sam novi mobitel, Siemens M 35, onaj koji se reklamira na telki. Dugo sam skupljala za njega, i sam znaš dnevniče, a mama je samo malo love nadodala.
Trupeljak's log number 6
- 21.5. 2001.
Danas je proklet dan. Netko mi je ukrao mobiel. Lila sam suza i lila, ali mi ništa ne može pomoć. Ostaje mi samo nada da ću ga sutra pronać što je 1 posto moguće ili da ću uspjeti skupiti za novi. Nikome nisam naudila i stvarno ne znam, nemam o nikome tamo takvo mišljenje da mi ukrade mobitel. To je bilo za vrijeme plesa. One glupe čistačice su 45 minuta ostavile otvorenu svlačionicu i tek su se onda sjetile da bi mogle zaključat. Ne znam zašto meni. Teško je i meni i mami. Ionako nemamo novaca, sad kad sam jedva sakupila nakon samo 10 dana su mi ga ukrali i to nov novcat. Pokušat ću ga prebolit, ali svaki put kada ću vidjeti njegovu kutiju ili punjač i li reklamu na TV-u, sjetit ću se njega. Kao da je umro, kao da je bio živ...
Trupeljak's log number 7
- 3.6. 2001.
Danas smo cijelo vrijeme bili kod dede. Klali su piliće. To je tako užasno gledat. Prerežu mu vrat i još se malo miče pa crkne. Pa sam se malo igrala s Marinom, a malo učila povijest, a ona je čitala lektriru. Joj samo da me ne pita, užas, da bar još sutra dobro naučim, ali imamo školu prerano. Sve je to kod mene tak površno naučeno, mislim neku godinu znam, ali ne znam zapravo što se tada dogodilo i pola nisam popamtila, užas. A u ova dva tjedna će profači navalit.
Trupeljak's log number 8
- 18.8. 2001.
Danas je Buffy, sve su skoro promijenili, cijeli raspored. Profiler je sada ponedjeljkom na telki. Ujutro smo Lea i ja išli na bazene na Šalatu na Odmorko. Tamo je bio Hrvoje koji me bacio u vodu i malo smo se špricali, a ja sam se pravila ispred njega kak znam dobro ronit. Kupila sam si jednu fora vojničku majicu na bretele u Dingu po 30 kn. Kada sam čula da je tak jeftino, odmah sam otišla tati da mi da love i dao mi ja, a i ja sam još imala. Žao mi je što tata misli da idemo kod njega samo kad ga nešto trebam, nije istina. Ja volim svog taticu.
Trupeljak's log number 9
- 19.11. 2001.
Dugo nisam pisala dnevnik jer mi je mama pročitala ONO prošlo i poludila. Ni ono što pišem u dnevnik ne može ostati samo za mene. Ali neće me ona zaustaviti da ti pišem, dragi dnevniče. Nebuš bilivil kaj mi se dogodilo, sreća me prati. Kak sam ja ovog tjedna redar, pod engleskim sam išla brisat ploču, uzela spužvu i išla sam u WC po vodu. I vidim Matiju. Gleda on mene i ja njega. Otišla sam nazad u učionicu, ali sam kao slučajno prolila svu vodu iz kante i opet izašla van da ga vidim. Ovaj put sam uzela i pernicu da mi se potpiše. Mislim da mi se malo sviđa, je li moguće da preboljevam svoju staru simpatiju?
Dragi moji, ako vam još nije jasno o čem ja ovdje trkeljam, reći ću vam. Neki dan sam pronašla svoj stari dnevnik koji sam pisala prije 15 godina i nisam prestajala listati i vrištati sama sebi koje sam stvari pisala, koje su me brige tada mučile i kako i je vrhunac brige bio jel' me simpatija pogledala ili okrznula na školskom hodniku. Pisao se svaki detalj, opisivalo vrlo slikovito, s emocijama i detaljno. Bilo je i suza, bilo je i smijeha. Male stvari su tada bile sve. Nit' brige nit' pameti. Moja demencija je bila postojana i tada, ali je to bila ona nevina, dječja.
Bilo je lijepo prisjetiti se starih dana, malo odlutati u osnovnoškolsko doba, i ovim vas putem pozivam da učinite isto, ako negdje, na nekoj prašnjavoj polici i dalje držite uspomene iz tog doba, bili to spomenari, leksikoni ili dnevnici. Nakratko će vas nasmijati i odmaknuti od briga ovog tmurnog svijeta odraslih. To nova djeca tableta i videoigrica neće imati. Šteta.
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine' i na Instagramu.