"Odrasla sam u komunizmu, i nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga. Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta, i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna."
Te tri rečenice, među ostalima, je u svome intervjuu bečkom Kleine Zeitungu ovih dana izrekla - znate već - predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović.
Nakon što je bivšu Jugoslaviju, u kojoj se spletom povijesnih i bioloških okolnosti rodila, već više puta svrstala među zemlje nekadašnjeg Istočnog bloka koje su tavorile iza tzv. Željezne zavjese (Churchillova fraza o liniji razdvajanja dvaju blokova - komunističkog pod utjecajem Sovjetskog Saveza i zapadnog, demokratskog pod utjecajem SAD-a - u poslijeratnoj Europi) tako je i sada, izvrćući fakte, posve banalan proizvod poput jogurta iskoristila za metaforu neimaštine zbog koje je žudjela za slobodom i tržišnim obiljem Zapada.
Mogla je birati školovanje u Americi, ali ne i jogurt
Glede slobode, predsjednica je svojedobno u svome lirski napisanom životopisu navela kako se "u zaglušujućoj tišini (Grobničkog polja) s pogledom na zelenilo bora, smreke i jele, i plavetnilo neba, mora i otoka u daljini, osjećala slobodnom poput ptice", a nije nevažno istaknuti i prozaični podatak, koji je također navela u svojem čuvenom CV-ju, da je zadnji razred srednjoškolskog obrazovanja pohađala u Los Alamosu. A Los Alamos nije u Sibiru već u Novom Meksiku, u Sjedinjenim Američkim Državama.
"Odluka za taj odlazak u sklopu učeničke razmjene bila je isključivo moja", napisala je Grabar-Kitarović u istom onom životopisu proturječivši tako samoj sebi svjedočenjem da je izvjesnu slobodu i "prokletu mogućnost izbora" onomad ipak imala.
Teško je vjerovati da su, recimo, njezini vršnjaci iz zemalja iza Željezne zavjese imali takvu mogućnost izbora. Ne spominjući, primjerice, taj živo(to)pisni podatak u intervjuu Kleine Zeitungu, Grabar-Kitarović je radije govorila o tome kako ju je u mladosti tištilo to što u dućanu nije imala "mogućnost birati između više vrsta jogurta".
Bilo je i čvrstih i tekućih i voćnih i kefira i acidofilnih mlijeka...
No, ubrzo nakon što je njezino snatrenje o jogurtu dospjelo u domaće medije, društvenim je mrežama počeo kolati jedan stručni rad objavljen u časopisu Mljekarstvo 1975. godine. Naslov mu je "Organoleptička kvaliteta jugoslavenskih jogurta i drugih fermentiranih mlijeka" autora Dimitrija Sabadoša i Branke Rašic iz Zavoda za mljekarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu.
U tom inače suhoparnom stručnom tekstu, koji je igrom sudbine jučer i danas postao viralan nakon više od 40 godina, iznose se podaci o proizvodnji mljekarske industrije u Jugoslaviji u ono doba, a time i količinama i vrstama proizvedenog jogurta.
Možda u dućanu u Martinovom selu na Grobniku, gdje je predsjednica Grabar-Kitarović odrasla, jogurta nije uvijek bilo, no govoreći o cjelini - a ona je jogurt iskoristila kao metaforu općeg društveno-ekonomskog stanja - u ondašnjoj Jugoslaviji jogurtom se nije oskudijevalo. Istine radi, u trgovinama nije bilo na desetke različitih vrsta jogurta kao danas, ali skoro svaki veći grad imao je mljekaru koja je proizvodila jogurte u tekućoj i čvrstoj varijanti pa i one voćne, kefire, acidofilna mlijeka...
Proizvodnja jogurta prednjačila u mliječnoj industriji
"Jedan od fenomena našeg posleratnog mlekarstva sigurno jeste brzo rastuća proizvodnja kiselo-mlečnih napitaka na čelu sa jogurtom. Prosečna godišnja stopa porasta od 21,6 posto nije do sada zabeležena ni kod jednog drugog mlečnog proizvoda", stoji u tekstu iz 1975. godine kada je Kolinda Grabar imala sedam godina i kretala u osnovnu školu.
U tom tekstu, a u kontekstu koji je Grabar-Kitarović nametnula svojom izjavom Kleine Zeitungu, najzanimljviji je dio o ocjenjivanju uzoraka fermentiranih mlijeka u razdoblju od 1965. do 1974. godine iz kojeg se vidi da je ocijenjeno 85 uzoraka (različitih proizvoda) "čvrstog" jogurta i kravljeg kiselog mlijeka, 70 uzoraka "tekućeg" jogurta, 99 uzoraka voćnog jogurta, 10 uzoraka mješovitog kiselog mlijeka (od kravljeg i ovčjeg mlijeka), 26 uzoraka kiselog ovčjeg mlijeka, 11 uzoraka kefira te četiri uzorka acidofilnog mlijeka.
Sveukupno 305 različitih uzoraka, od čega 254 uzorka čvrstih, tekućih i voćnih jogurta. Dakle, nije baš da izbora nije bilo. Ne tako raznovrsnog kao danas, ali i vremena nisu, što se tržišne ponude tiče, usporediva.
Blagostanje i izobilje 70-ih pa kriza i nestašica 80-ih
Kolinda Grabar-Kitarović, rođena 1968. godine, svoju mladost i formativne godine proživjela je koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Bilo je to vrijeme obilježeno smrću Josipa Broza Tita i turbulentnog prelaska iz razdoblja socijalističkog blagostanja i izobilja u razdoblje ekonomske krize i galopirajuće inflacije.
Iz današnje perspektive, kada na policama trgovina imamo široku mogućnost izbora, ondašnja sužena mogućnost izbora može doimati nestvarnom onima koji to vrijeme nisu iskusili niti proživjeli. Predsjednica jest, ali da je barem u svojim mutnim i selektivnim sjećanjima spomenula kavu, deterdžent ili čokoladu. Ali jogurt...
