Jezivu priču o obiteljskom nasilju ispričala je za RTL jedna 26-godišnja Zagrepčanka želeći, razumljivo, da joj ime ne bude objavljeno. Dvadeset godina je bila u sustavu socijalne skrbi, kao domsko dijete, a isti je sustav, kaže, ne ostavlja na miru ni sada kada je majka troje malodobne djece.
Strašna priča počinje još u njezinom najranijem djetinjstvu.
'Majci govorio da će on izaći iz zatvora, a ona iz groba neće'
"Dok sam bila dijete otac je otišao na ratište te se vratio u obitelj kao drugačiji čovjek jer smo u razdoblju rata izgubili jednu sestru od leukemije. Bio je vidno razočaran i promijenjen, a tada su krenule i njegove promjene prema mojoj majci i nama, djeci. Majku je od tada svakodnevno tukao šakama, rukama, nogama, vojničkim remenom… Zlostavljao ju je na sve načine. Psihički, fizički, ali i seksualno. Majka, naime, više nije htjela imati odnose s mojim ocem, a on ju je na silu vezao za krevet i silovao je. Drogirao ju je lijekovima jer je mama psihički zbog oca oboljela na živce", započela je priču koja potom postaje još strašnija.
Očevo zlostavljanje se, kaže, nastavilo i nakon što je ona rođena.
"Pred majkom i djecom je dovodio kurve u stan i s njima imao odnose pred nama. Zašto je majka šutjela? Vrijeme rata, neimaština, a došla je iz Srbije. Obitelj više nije htjela čuti za nju jer se udala za Hrvata i sva vrata su nam zatvorili radi naše nacionalnosti. Riječi koje joj je moj otac redovito upućivao bile su: 'Ajde kurvo, pozovi policiju! Ja ću iz zatvora izaći, ali ti iz groba nećeš nikada kao ni ova djeca'".
'Otac je silovao sestru pa nakon toga otišao nastaviti piti'
Slomljena od takvog zlostavljanja, tri godine kasnije njezina je majka počinila samoubojstvo. Troje male djece, među kojima je bila i ona, ostavljeno je, kaže, ocu zlostavljaču. Već dovoljno strašna priča postaje još strašnija.
"Idućih godinu i pol dana mi djeca smo bili kruha gladni, prosili po Zagrebu da bismo imali što jesti. Sestra je odlazila kod susjeda i u dućane prositi hranu da bi nahranila mene i brata. Ja sam imala nepune četiri godine kada smo ostali bez mame radi nasilnika. Ne, nemojte kriviti moju mamu! Krivite sustav. Godinu i pol dana nakon mamine smrti otac je došao drogiran i pijan u stan. Ušao je u kupaonicu gdje je bila moja sestra i silovao vlastitu kćer koja je tada imala samo 11 godina. Nakon toga otišao je kako bi nastavio piti, a sestra je skupila hrabrost i otišla sa susjedom na policiju. Policija i tadašnji Centar za socijalnu skrb su došli po nas i odveli nas u dom", prisjeća se stravičnih događaja danas 26-godišnja Zagrepčanka.
Njezin je otac zbog toga osuđen tek na godinu dana zatvora odakle je izašao i ranije zbog dobrog vladanja. Potom je djecu, bez imalo srama, redovito posjećivao u domu jer mu Centar za socijalnu skrb nije zabranio pristup djeci niti mu oduzeo skrbništvo. Kod oca su, prisjeća se, ona, sestra i brat odlazili na praznike.
'Spavala sam kad mi je otac stavio ruku u gaćice...'
"Kada sam imala 10 godina, a brat 14, tata je iskalio svoje probleme i probleme s alkoholom na meni. Tukao me remenom i žaračem. Nastavilo se to zlostavljanje sve dok jedan dan nije pijan došao doma. Ja sam spavala, a isti taj tata stavio mi je ruke u gaćice i rekao 'samo ti mazim guzu'. Počela sam se buniti i plakati. Njegove riječi su bile 'ne boj se, premali je da stane u tvoju macu'. Naguravao me po kući i trgao mi majicu. Tada se s kupanja vratio moj stariji brat. Uzeo je žarač od peći i suprotstavio se ocu. Nakon toga smo otišli u policiju. U policiji smo obavili dugi razgovor koji je bio praćen mojim suzama i strahom. Presuda i zatvor? Ne, nije dobio ništa", ispričala je rekavši da nikada nije saznala zašto joj je otac bio pošteđen ikakve kazne.
Nakon tog događaja, kaže, više nije bio ista osoba.
"Psihički sam otišla skroz k vragu. Prolupala sam. Postala sam problematična. Sustav mi nije previše pomogao kao ni dom u kojem sam bila. On je bio na slobodi. I dalje je imao skrbništvo. Potpisivao bi svaki papir i tako odlučivao što će biti sa mnom maloljetnom. Da, onda sam pala jer nisam imala nikoga pored sebe. Niti jednog roditelja kao ni člana obitelji zbog mame koja se udala za Hrvata", kaže.
'Dečko je bio divan, a onda mi je slomio ruku kada sam zatrudnjela'
Potom je izlaz, po vlastitim riječima, tražila u lošem društvu, a ponekad i drogama.
"Sustav me psihički slomio kao djevojku. Dugo nisam 'normalno' funkcionirala što će mnogi osuditi. Tražila sam izlaz i mislila sam da sam ga našla. Naime, kada mi je bilo 18 godina pronašla sam dečka koji je i otac mog starijeg sina. Dugo je prema meni bio dobar. Sve dok nisam ostala trudna. Tada počinje pakao s njim i njegovom majkom koja mu je bila zaštitnica. Kreću prijetnje i molbe da pobacim dijete. Opet počinje zlostavljanje i narušavanje psihičkog zdravlja. Počeo me udarati, prvo u kući svoje majke. Jednom je digao i nož na mene kada je pijan došao kući. Majka koja ga je zanemarivala i zbog koje je prosio, tada mu je odlučila biti podrška", nastavlja nesretna Zagrepčanka svoju beskrajno strašnu priču.
Od tog dana, kaže, dečko ju je tukao gdje god bi i kad god bi stigao.
"Ruku mi je slomio kada sam bila trudna. Došla sam na hitnu jer nisam imala nikoga kao dijete doma i lagala sam da sam pala dok sam trčala na tramvaj. Bojala sam se same sebe i svoje budućnosti. Dijete i ja završili smo u sustavu. On me i dalje ponižavao jer nije htio dijete. Dijete je ostalo jedno vrijeme u sustavu, ali ne zato šta sam ja zlostavljač nego zato šta nisam imala sa 18 godina iz sustava kamo krenuti. Bila sam sama, bez ikoga i ičije podrške s tek završenom srednjom školom. Morala sam dijete ostaviti u sustavu. Svi su me radi toga prozivali da sam loša majka", kaže.
'Na meni i suprugu prošlost je ostavila duboke rane'
Dijete je, kaže, namjeravala privremeno ostaviti u sustavu socijalne skrbi jer nije imala nikoga, a u Centru za socijalnu skrb krivili su nju, a ne oca njezinog djeteta.
"Da, krivili su mene, dijete doma, a ne njega jer ima roditelje i krov nad glavom. Mislila sam da ću propasti. Uvukla sam se u loše društvo, a centar je radio sve da mi oduzme dijete. Jer je surova realnost bila: jedna plaća, platiš stanarinu i nemaš za hranu. Ne, nisam dijete ni tukla ni zlostavljala, a zlostavljaču je socijalna čuvala leđa i štitila ga čak i na sudu. Drugi put kad sam rodila, centar je činio sve da mi oduzme djecu", ispričala je za RTL.
Na koncu, zahvaljujući tetama u domu i sadašnjem suprugu, koji je također bio zlostavljano dijete iz doma, centar za socijalnu skrb prestao je s maltretiranjima. I dalje se, kaže, ona i suprug bore protiv sustava, s tim da sada imaju podršku pojedinaca iz domova.
"Da, idemo uz djecu psihijatru i na savjetovanja. Ne zato šta smo loši roditelji, nego zato što to sami želimo jer je prošlost zbog sustava na nama ostavila duboke rane", zaključila je.
