Stih iz naslova u svojoj je legendarnoj pjesmi „Užas je moja furka“ davne 1981. izvikivao veliki Džoni Štulić, gotovo proročanski najavivši bizarnu zamjenu uloga kojoj smo imali prilike svjedočiti na našoj glazbenoj sceni posljednjih godina. Još od vremena kada je bokovima prvi puta „zamrdao“ Elvis, uvriježeno je mišljenje kako su rokeri skloni porocima, životu na rubu i groupie djevojkama, zbog čega skoro u potpunosti dominiraju zloglasnim „klubom 27“ čiji su članovi otišli na drugi svijet u skladu s podjednako starom parolom „živi brzo i budi lijep leš“.
Hrvati, samim time, spadaju među rijetke koje svojim „rokerskim“ ispadima bombardiraju pjevači i skladatelji lakih nota, što je ovih dana potvrdio i lider Novih Fosila Rajko Dujmić. Iako ćete me teško uspjeti uhvatiti kako slušam „Milenu“, „Za ona dobra stara vremena“ i ostale velike hitove koje je napisao, čak mu ni ja ne mogu poreći da je svojim opusom ostavio dubok trag u pop kulturi bivše nam države. Njemu, na žalost, u zadnjih četvrt stoljeća nije pridodao niti jednu suvislu pjesmu pa su mu mjesto pod reflektorima donosili tek skandali koji su kulminirali nedavnim fizičkim napadom na suprugu Snježanu.
Prije toga, bio je privođen zbog kokaina, bend koji je stvorio izbacio ga je radi problema s alkoholom, a tijekom angažmana u žiriju jedne zabavne emisije povremeno je izgledao kao da je u studio pao direktno s Marsa. Da čitava priča dobije i pomalo nadrealan, „montipajtonovski“ štih pobrinuli su se novinari nekih portala objavivši kako je prije spomenutog napada čitav dan slušao balade Whitney Houston (?!). Iskreno mu želim da se dovede u red pošto bi stvarno bilo nepravedno i tragično da ga, nakon svih evergreena, pamte isključivo kao porocima sklonog nasilnika.
Drugi „lakonotni roker“ ovih prostora svakako je kralj bevande Mladen Grdović kome bi na ekscesima mogao pozavidjeti i „enfant terrible“ britanskog rocka, Pete Doherty iz Libertinesa. Čak ni Keith Richards u svojim se najluđim danima nije mogao pohvaliti pijanim razbijanjem ferrarija u ranim poslijepodnevnim satima, a slika Grdovića kako s čašom u ruci pjeva na stolovima već je dugo sastavni dio naše svakodnevice.
Pridodamo li tome i izvanbračno dijete, nebrojene najave prema kojima će se konačno ostaviti čaše i probleme sa zakonom zbog narušavanja reda i mira, dobit ćemo gotovo savršeni primjerak svega onoga čime su dežurni dušebrižnici nekoć davno plašili svoju djecu pokušavajući ih odvratiti od „vražje muzike zvane rock'n'roll“.
Ne smijemo zaboraviti ni Matu Mišu Kovača koji si je, nekoliko godina nakon samoubojstva Kurta Cobaina, i sam probao oduzeti život, nakon čega je svojim ekscentričnim ponašanjem i suludim izjavama počeo osiguravati „klikove“ svakom novinaru koji ga odluči intervjuirati ili napisati neki tekst o njemu.
Što se, pak, domaćih rock glazbenika tiče, oni s iznimkom Gorana Bareta već godinama (barem u javnosti) uživaju u mirnom obiteljskom životu možda i iz razloga što im hrvatski mediji gotovo uopće ne poklanjaju pozornost. Vratimo li se u prošlost, točnije u mitske osamdesete, primijetit ćemo da se i tada nije pisalo drogiraju li se i koliko često novovalni glazbenici, osim prilikom uhićenja i drugih situacija koje su novinari naprosto morali popratiti. U susjednoj Srbiji stvari su uvijek bile mnogo transparentnije pa su se o tragičnom, heroinskom iglom „izbodenom“ kraju Ekatarine Velike pisale knjige i snimali filmovi, a i „rat s rakijom“ Bore Čorbe redovna je tema većine njegovih intervjua. Njihovi današnji nasljednici ne mogu se, međutim, usporediti s pištoljima, drogom, privođenjima i ostalim skandalima turbofolk pjevača, što dodatno ide u prilog tezi o zamjeni uloga, navedenoj na početku ovog teksta.
Objašnjenje tog suludog fenomena moglo bi se skrivati u činjenici da nastupi po svadbama, feštama i sličnim narodnim veseljima ipak donose znatno više novca od svirki po Ksetu i Palachu, posebno ako uzmemo u obzir da većini rokera glazba ipak predstavlja samo malo ozbiljniji hobi. A i budimo realni, karikature koje svuda oko tebe razbijaju čaše, izbezumljeno urlaju sasvim besmislene stihove i pocupkuju sitnim koracima ipak je lakše podnijeti kada si „pijan k'o majka“.
