S obzirom da je ovo vaš prvi intervju za naš portal, recite mi ukratko kako je krenula priča o Chuiju?
Chui je nastao početkom 2012. godine u bendu Mangroove kad smo ja i bivši bubnjar Đuro Dobranić zujali na probama i vježbali dionice Mangroovea. Imali smo običaj svaku probu otvoriti sa povećim jammom i brzo smo shvatili da ti jammovi imaju smisla i da bi trebali nešto od toga napraviti, pa smo posložili par jammova, ja sam pridodao par svojih stvari i dobili smo materijal za prvi album. Kasnije je nakon studijskog snimanja trubač Andrej Jakuš ušao i službeno u bend i sa izlaskom prvog albuma bili smo trojac.
Vašu glazbu često nazivaju klupski jazz, no posebno na novom albumu može se čuti i psihodelije, ambijentalne glazbe, funka pa čak i progressive rocka. Kako biste vi nekom neupućenom opisali ono što svirate?
Ono što sad sviramo bi najlakše opisao kao progresivni electro jazz rock. Tih četiri riječi najbolje opisuje novi album.
Aktualni treći album „Third Sun from the Stone“ zauzeo je visoka mjesta na svim kritičarskim izborima najboljih izdanja godine. Sudeći po vašim reakcijama, stekao sam dojam da stvarno niste očekivali tako nešto.
Pa mislim da nitko nije očekivao da će instrumentalni album postati domaći album godine, pa čak ni vi glazbeni kritičari i novinari koji pratite scenu. Ne mogu se sjetiti da je neki intrumentalni album završio toliko visoko na top listama.
Što vam je to donijelo u komercijalnom smislu? Mislim na broj intervjua, prodaju albuma, više poziva za svirke…
Mislim da nam je to napravilo odličnu reklamu, evo kad si spomenuo intervjuje ovo mi je danas treći, he he. Sigurno se prodalo i više albuma, jedna prijateljica je tražila album i uspjela ga je naći samo u jednom dućanu, svugdje drugdje je tada bio rasprodan, a obrzo su stigle i ponude za neke odlične koncerte kojima se nikako nismo nadali ni pomislili da bi se mogli desiti, al ajmo polako prvo da sve dogovori pa ćemo objaviti datume.
Koliko je promjena postave utjecala na glazbeni izričaj i zvuk benda, odnosno koje bi bile glavne razlike između Chuija koji je snimio „Third Stone“ i onog s prvijenca i „Second Arrival“?
Pa mnogo je utjecala, ova postava je svirački močnija i jazzerski opakija, dok je s prvom postavom naglasak više bio na plesnim ritmovima i ambijentalnim dionicama. Drugi album je pak snimila prijelazna postava. Ja sam isto svoje aranžmane prilagođavao ljudima s kojima sam tada svirao da od svakog dobijem ono najbolje. Mislim da su sve postave odlične i drago mi je da sam sa svim tim kombinacijama snimio album. Tako je svaki album obogatio Chuia na najbolji mogući način.
Kako nastaju vaše pjesme? Moram priznati da sam bio prilično uvjeren kako proizlaze iz „jammanja“ na probama, a onda sam negdje pročitao kako probe održavate vrlo rijetko.
Da, probe imamo vrlo rijetko jer Vojkan (Jocić, op.a.) živi u Koprivnici i ne možemo se ćesto nalaziti, probamo eventualno pred neki bitniji koncert ako se duže vremena nismo vidjeli, ili pred studijsko snimanje. Sad za koncertnu promociju u planu je čak četiri probe, ipak treba poskidati to sve što se snimilo i probati sa gostima. Tako na probama malo „jammamo“, ali to nadoknađujemo na koncertima. Pa je tako „Riding Rocket“ s ovog albuma nastala iz „Puncha“ s prvijenca , isto tako je i „Chui's Waltz“ s drugog albuma nastala iz „Puncha“. „Will I Ever See You Again“ s novog albuma je isto nastala kao „jam“, ta i „Riding Rocket“ zauzimaju skoro pola albuma. Ostatak pjesama s „Third Sun“ je nastao kroz kućno igranje.
Osim u ovom, svirate i u Mangrooveu, Punk Data… Radi li se o nužnosti, u smislu da eksperimente Chuija ne biste uspjeli „progurati“ u neki od tih bendova?
Punk Data je na neki način bio uvod u Chui, koliko oba benda pripadaju sličnom žanru toliko za mene postoji velika razlika između oba benda, jer u Chuiju ja sviram bas dionice, a u Punk Dati je to radio bas gitarist. To uveliko mijenja moj način sviranja i pristup komponiranju. Mangroove je, pak, pop bend, ali sam svejedno na zadnja dva albuma ubacio i par „Chuijevskih“ kompozicija da obogate cijelu sliku i učine Mangroove posebnim među domaćim bendovima i mislim da sam u tome uspio, ako poslušate samo radijske singlove nećete dobiti takav dojam ali kad preslušate cijeli album postaje jasnije koliko je Mangroove poseban na domaćoj sceni.
Najviše radijskog „airplaya“ dobila je suradnja s Fil Tilenom u pjesmi „Okrenuli smo leđa suncu“. Kako je došlo do te suradnje i postoji li neka ambicija za snimanje „vokalnog“ albuma Chuija?
Vojkan poznaje Fila pa ga je predložio za suradnju što nam se činilo kao dobra ideja da obogatimo zvučnu sliku. To nam je jedini pravi singl koji smo objavili do sad. Trenutno nemamo nikakvih planova za snimanje vokalnog albuma, to radim sa Mangrooveom, ali nije isključeno da se pojavi neki novi singl. Što se tiće vokalnog albuma misllim da postoji samo jedna osoba u hrvatskoj s kojom bi imalo smisla snimati vokalni album, al neću vam reći o kome se radi, probajte sami pogoditi, he he he.
Prije nekog vremena pokrenuli ste program “Chui ova glazba“ u zagrebačkom VIP klubu. O čemu se točno radilo i zašto ste prestali s tim?
Htjeli smo kroz „Chui ovu glazbu“ predstaviti zagrebačkoj publici jednu jako zanimljivu scenu kojoj pripada i Chui. Primjetili smo na Chui koncertima da zbilja ima publike koja to voli, a scena je nužda za opstanak takvih bendova jer odgaja publiku. Žao mi je što smo morali prekinuti sa programom prije nego smo predstavili sve bendove koji su htjelli nastupiti. Naravno problem su financije, još čekamo isplatu honorara za bendove pa dok se dugovi ne podmire nema smisla nastaviti dalje.
U recenziji zadnjeg albuma, napisao sam da je Chui zaslužio inozemnu karijeru barem u rangu one Bambi Molestersa. Ne postoji jezična barijera, a i malo je bendova vani koji sviraju nešto slično. Postoje li neki kontakti ili planovi za izlazak „preko grane“?
E tu te moram ispraviti, vani postoji jako puno bendova koje možeš staviti u isti lonac i konkurencija je opaka. Nabacit ću ti samo neka imena koja mi prva padaju na pamet i svakako ti preporučam da baciš uho na njih. ADHD, Go Go Penguin, Tigran Hamasyan, Jaga Jazzist, BadBadNotGood, Sao Paolo Underground, Mederic Collignon, Sateliti, Portico Quartet, Christian Scott, Nik Bartsch's Ronin, Kamasi Washington, Mehliana,Donny McCaslin quartet, Vulfpeck, Robert Glasper Experiment, Chriss Dave Drumheadz, Jason Linder, Butchers Brown, Fire!, Kneebody... to su uglavnom mlađi sastavi, naravno tu su i sad već „starkelje“ Medeski Martin & Wood, Erik Trufaz quartet, Soil & Pimp Sessions, Chicago Underground Duo, Dave Douglas Keystone, Bugge Wesetoft i tako dalje. Scena je prebogata i svako malo naiđete na neki novi bend koji rastura. Imamo planove za izlazak „preko grane“, radimo na kontaktima, dogovorili smo neke jazz festivale u regiji, ali ciljamo i puno dalje. Dosad smo bili u Kaunasu i Budimpešti.
Smatrate li se uopće dijelom hrvatske jazz scene? Imam dojam da se puno bolje osjećate u rokerskijim klubovima poput Kseta.
Smatramo se nekakvim mostom koji povezuje jazz i rock scenu. Nešto što su sedamdesetih s jazz strane radili Miles Davis, Weather Report, Herbie Hancock i s rokerske strane Frank Zappa, The Soft Machine, King Crimson, Area itd. Najbolje se osjećamo tamo gdje imamo najbolje uvjete za svirku i najbolju publiku naravno, svejedno je dal se radi o Ksetu ili Opatijskoj ljetnoj pozornici.
Bliži se i promocija u Tvornici, što nam pripremate?
Odsvirat ćemo naravno cijeli novi album plus nešto starih stvari. Imat ćemo i nekoliko gostiju, a kad se mi napokon skinemo sa pozornice Beat Bustersi preuzimaju i igru, a da prije i poslije tih nastupa kruže samo najbolje vibracije pobrinut će se DJ D-Gree sa odličnim izborom jazz -funka. Nemojte sve to propustiti. Vidimo se.
