Pazinjanin Slobodan Aleksić (34) prolazi pravu agoniju zbog nevjerojatne sudbine koja ga je zadesila. Prema pisanju Glasa Istre, ovaj teški invalid od HZMO-a je istog dana dobio dva rješenja. Rješenje iz Pule kaže da je Slobodan 80-postotni invalid, a u onom iz Zagreba stoji da je potpuno zdrav. Nakon toga, život mu se samo više počeo komplicirati.
"Sad je to već tetrapereza uz odumiranje živaca i gubljenje snage u mišićima", kaže Aleksić koji sada ne vodi samo borbu za zdravlje već i za socijalna prava. Naime, bez njih ne može živjeti. Dijagnoze koje su mu postavili liječnici nisu dovoljne nego je potrebno vještačenje invaliditeta i to ne samo jedno. Aleksić ih je do sada obavio čak četiri! Ono što mu je odobreno jest pomoć za kućnu njegu u visini od 600 kuna. Tijekom procjene preostale sposobnosti za rad (profesionalna rehabilitacija) odbijen je s obrazloženjem da je nezaposlen. Odbijenicu je dobio i na zahtjev za osobnu invalidninu s obrazloženjem da nema radne sposobnosti. Njegov odvjetnik je na to predao žalbu, no opet je odbijen.
Postoji li invalidnost ili ne postoji?
"Posljednje sam iz Mirovinskog u Puli dobio rješenje da sam 80 posto nesposoban za rad i 60 posto na donje ekstremitete, iako ne mogu prijeći 20 metara, a istodobno iz Mirovinskog u Zagrebu na žalbu na rješenje iz Rijeke sam potpuno odbijen. Dakle, za socijalno su vještačili jedno, a za mirovinsko drugo. I ta rješenja sam dobio na isti dan", ispričao je 34-godišnjak za Glas Istre uz predočenje dokumenata koji su mu poslani istog dana, 10. lipnja.
"Ta su dva rješenja u potpunoj suprotnosti jedno od drugog. Pa je li postoji invalidnost ili ne postoji? Kažu mi, to nema veze jedno s drugim, ali mi ne znaju objasniti kako to onda funkcionira. Kasnije sam iz udruge invalida saznao da pravno nemam pravo na to, jer je preuranjeno bilo da se radi zahtjev za invalidninu, da nije završeno liječenje, i da mi je trošak za žalbu bio nepotreban. Ali kod mene postoje svi dokazi da za mene liječenja nema. Da, ali da to trebaju liječnici napisati crno na bijelo da nema izlječenja. Ali, tko će to napisati? Bio sam kod neurokirurga i on kaže da nije za operaciju, napisao je da daljnji tijek ide u progresiju, te kontrola", pojašnjava invalid pravne zavrzlame i apsurde oko socijalnih prava u kojima se našao usred bolesti.
Osim spomenute naknade za kućnu njegu od 600 kuna, dobio je odobrenje za gradsku socijalnu pomoć u iznosu od 450 kuna. Mjesečno, to čini iznos od 1050 kuna. Aleksić kaže da nema električni romobil da se ne bi mogao maknuti iz kuće. Ovaj invalid živi već deset godina kao podstanar u Pazinu gdje je nekoć radio kao zidar. Sam je morao nabaviti romobil jer HZZO predviđa samo hodalicu ili invalidska kolica.
DRŽAVNI APSURDI: Curici s Downovim sindromom ukinuli invalidninu jer su utvrdili da se izliječila!
