Na današnji dan prije šest mjeseci, bio je utorak, 25. veljače za našu međimursku tradiciju značajan kao fašnjak ili fašnik. Toga dana ja, Stjepan Mesarić iz Murskog Središća, teško sam nastradao prilikom rušenja stabla oraha u vlastitom dvorištu, počinje Mesarić svoju priču za eMeđimurje.
U toj nesreći zadobio sam ozljede opasne po život s mnogo prijeloma kostiju, ozljede kralježnice i potres mozga. Prijatelj koji mi je rušio drvo kada je vidio što se dogodilo vapio je za pomoći nakon čega su došli susjedi Hažić, Korbelj i Cilar i pozvali Hitnu medicinsku pomoć. Tada započinje moja borba s tegobama, ali i nastaje klica ove zahvale koju upućujem svima onima iz Županijske bolnice Čakovec koji su me zbrinuli, liječili i izliječili.
Briljantna Hitna služba
Zahvaljujem redom kako je teklo moje zbrinavanje i liječenje do konačnog ozdravljenja. Prvo sam zahvalan djelatnicima Hitne medicinske pomoći koji su stigli brzo i kvalitetno me otpremili na Odjel hitne medicinske službe u čakovečku bolnicu gde su liječnici i osoblje postavili dijagnozu. Kasnije se pokazalo kako je upravo njihova briljantna dijagnoza, postupanje i ocjena utjecala na moj kvalitetan oporavak s jasnom prognozom kako će bolničko liječenje trajati od pet do šest mjeseci. Bogu i doktorima hvala, u bolnici sam bio kratko, a potom sam kod kuće provodio terapiju i odlazio na kontrole. Hvala fizijatrima koji su me priučavali na korištenje kolica, štaka i Jewett ortoze.
Veličina liječničkog zvanja
S Odjela Hitne pomoći premješten i smješten sam na Odjel Jedinice intenzivne njege gdje sam ostao desetak dana. S ovog odjela nepokretnog su me odvozili na rentgen i druge službe, a cijelo vrijeme osoblje je o meni vodilo izvrsnu skrb te sam se i počeo brzo oporavljati. Na ovom odjelu sam uvidio svu veličinu liječničkog, sestrinskog i bolničarskog zvanja.
Zahvaljujem iskreno i od srca svim doktoricama i sestrinskom te tehničkom osoblju Jedinice intenzivne njege predvođene grandioznom doktoricom Selmom Pernar i glavnom sestrom Vesnom Hozmec-Blažić. Posebno sam zahvalan bolničarima Borisu, Ivanu i Petru te sestri Nadici. S ovog odjela odvezen sam na operaciju noge i gležnja koju je savršeno i vrhunski obavio doktor Robert Grudić, koji je do kraja pratio moj oporavak i mogu se samo diviti ovom čovjeku.
Ponovno stoji i hoda na svojim nogama
Nakon oporavka na intenzivnoj premješten sam na Kirurgiju i traumatologiju, gdje sam ostao nekoliko dana i bio kvalitetno liječen i zbrinut. Zahvalan sam liječnicima - doktorima Jošku Smiloviću, Draženu Krištofiću, Zvonimiru Magašu, Mariu Vinku, Patriciji Videc, Matiji Branilovću i Danijeli Gadže.
Zahvalan sam vozačima i pratiteljima sanitetskih vozila, djelatnicima rentgenske službe, prijamnim djelatnicama i posebno Zdravku Mikolaju, medicinskom tehničaru bogatog iskustva i znanja.
Hvala mojoj liječnici doktorici Moniki Friščić, kao i sestrama koje su me obilazile na oporavku kod kuće. Svima neka dragi Bog bude plaća, a moja velika hvala neka im bude snaga da i nadalje svoju službu obavljaju upravo tako kako su to činili meni koji danas, točno nakon šest mjeseci ponovno hodam na svojim nogama, bez štaka i radim kao prije.
