Početkom ovog tjedna sveprisutna Adele dobila je još jedno, moramo priznati, prilično bizarno priznanje. Naime, prema službenim podacima, njezin je hit "Rolling in the Deep" u samo godinu dana obrađen čak 350.000 puta! Stoga smo odlučili pozabaviti se fenomenom masakriranja pjesama koji je posljednjih godina, ponajprije zahvaljujući YouTubeu, čak i pijanom "zborskom" pjevanju donio nerijetko i zavidan broj publike.
Naime, svaka imalo poznatija pjesma postavljena na taj servis za razmjenu video i audio sadržaja ubrzo će kraj sebe imati još stotine covera u rasponu od onih iznimno simpatičnih poput sviranja heavy metal klasika na harmonikama, preko neke velikim snovima raspamećene djevojke ili mladića koji uz akustičnu gitaru zavija u svojoj spavaćoj sobi pa sve do trogodišnje djece koja frfljaju aktualne pop-hitove.
Nakon što je YouTube nekima poput naših 2Cellos ili grozomornog Justina Biebera poslužio kao odskočna daska u karijeri, ova je pošast poprimila monstruozne razmjere zbog kojih bi uskoro sva pjevušenja pod tušem i fućkanja uz pisoar mogla krenuti u vlastiti "lov na klikove".
Samim time, dolazimo do zaključka kako nadobudni glazbenici internet doživljavaju kao najveći glazbeni reality show i žive u iluziji da svjetski producenti i menadžeri neprestano vise po YouTubeu i od jutra do mraka preslušavaju snimke anonimusa, točnije, da ih samo jedan klik dijeli od slave i bogatstva.
O kakvoj je zabludi riječ, postaje nam jasno kada ovaj fenomen nakratko prebacimo u sportske vode – ako svake nedjelje s prijateljima bacite na dva mala u parku iza zgrade i kompilaciju svojih golova i driblinga objavite na spomenutom servisu, vjerujete li da ćete za nekoliko mjeseci igrati u prvom sastavu Barcelone ili Reala?
