Mladom bračnom paru iz Rijeke je nakon gotovo šest mjeseci uredne trudnoće priopćena najgora moguća vijest, rečeno im je da njihovo dijete neće preživjeti zbog teške malformacije glave. Takva anomalija mogla se i trebala utvrditi na svim ranijim pregledima, no nije, a troje liječnika riječkog KBC-a majku šalju kući bez preporuka za daljnje postupanje. Usmeno su im tek rekli da inducirani porod i pobačaj u toj fazi trudnoće nije zakonski moguć u Hrvatskoj te su uputili majku da pobačaj obave privatno u Sloveniji ili da čekaju termin poroda, unatoč činjenici da dijete nema šanse preživjeti.
Sreću i ushićenje u sekundi zamijenili bolom, tugom i očajem
No, sve što je majci bilo uskraćeno u Rijeci, u Zagrebu nije te je etičko povjerenstvo odobrilo prekid trudnoće zbog dijagnoze nespojive sa životom, a cijeli slučaj sablaznio je zagrebačke kolege. Zorica Zrile samo dva dana prije Božića porodila je svoje mrtvo dijete, koje su namjeravali nazvati Raul, a svoje osjećaje sreće i ushićenja kad su saznali da će postati roditelji u sekundi su zamijenili bolom, tugom i očajem.
"Kad već počneš osjećati u svom trbuhu pokret tog djeteta, počneš pričati s tim djetetom, već se počneš privikavati na njega, kupiš kolica, kupiš stvari, kupiš sve", opisala je Zrile i dodala da se dijete kretalo na dodire te da je sve osjetila.
Preglede su obavljali redovito, pet mjeseci trudnoće bilo je kao iz udžbenika, a potkraj studenoga Zrile odlazi na pregled kod ginekologa koji joj govori da ne vidi djetetovu glavu te da mu se to još nije dogodilo u karijeri te ju upućuje u KBC Rijeka na "Anomaly scan" za što joj daje i uputnicu, prisjeća se Zrile za Provjereno Nove TV.
Termin za taj pregled dobili su sredinom prosinca, a nakon 23 tjedna uredne trudnoće, neposredno uoči Božića, mladi par saznao je najgoru moguću vijest. "Zaprimaju me i govore mi da dijete ima nespojivu anomaliju sa životom i da se prognozira smrtni ishod", kazala je Zrile. Utvrđena je anencefalija, teška malformacija kod koje nedostaju dijelovi mozga i lubanje, a javlja se u jednoj od dvije tisuće trudnoća.
"Najčešće umiru već i tijekom trudnoće. Ako se rode, prežive par dana. Nije sposobno samostalno disati, nema razvijen veliki mozak nije niti živo. Izašla sam van plačući i jecajući u transu", pojasnila je Zrile. Nastavila je kako je nakon prvog šoka uslijedio novi te su joj liječnici na njeno pitanje "što sada" rekli da ode u Sloveniju. "Daju mi jasne upute koja je klinika i koji je broj, ali ne pisanim putem nego usmeno", pojasnila je Zrile dodajući da nisu htjeli ostaviti pismeni trag, da to ne smiju reći.
Inducirani porod ne može se obaviti u Hrvatskoj, liječnici su joj rekli da ima mogućnost obaviti ga u Sloveniji koja je "liberalnija država" te je tamo "to dozvoljeno nakon 22. tjedna", pojasnila je Zrile. Rekla je kako joj je u tom trenutku bilo sve teško prihvatiti, od same dijagnoze, činjenice da dijete nema nimalo šansi za preživljavanje do upute da moraju u Sloveniju obaviti pobačaj ili čekati termin poroda u Hrvatskoj još četiri mjeseca. Zrile je rekla da joj je tada svašta prolazilo kroz glavu te da nisu znali kako postupati. "Tko se ne nađe u takvoj situaciji, ne zna kada vam netko predoči da ćete još četiri mjeseca uredno čekati, gledati trbuh, a da će na kraju dijete biti mrtvo. Teško je to riječima opisati", istaknuo je Vedran Buila.
'Užasavate se kad znate da se neće roditi živo'
Unutar KBC-a Rijeka zatražili su i treće mišljenje, no dali su im isti odgovor - da pobačaj nije moguće obaviti u Hrvatskoj te da doktor "jasno stoji iza riječi svojih kolega da on neće dovoditi u pitanje njihovo iskustvo i stručnost, da se on slaže s tim", rekla je Zrile. Priča tu staje, što se tiče liječnika riječkog KBC-a. "Nije bilo sjednite, riješit ćemo na ovaj ili onaj način. Nisu dali ni uputstva, rješenje, ništa'', uzrujano je kazala Zrile. Ništa ne piše ni u otpusnom pismu. Tek jednom rečenicom da dijete nema šanse preživjeti , a kao preporuka i terapija određen je - razgovor s pacijenticom. I to je to. "Užasavate se kad znate da se neće roditi živo, ja barem. Ja sam se užasavao taknuti njezin trbuh", prisjetio se Buila.
Zorica se potom obraća svom ginekologu u primarnoj zaštiti koji joj također nije rekao ništa konkretno, a potom kontaktiraju slovensku kliniku i doznaju da zahvat na koji bi ona trebala stoji pet tisuća eura. "Što sad? Mi nemamo taj novac. Pa odite na HZZO pa tamo imate pravnicu i sve, rekli su, što smo mi napravili taj isti dan", ispričali su Zrile i Buila, te dodali da su potom otišli na HZZO u Rijeku, tražili pravnicu koja im je rekla da su nam male šanse da će uspjeti dobiti subvenciju.
No, od pravnice su dobili i prvu konkretniju uputu - rekla im je da nazovu Petrovu bolnicu u Zagreb, neformalno, kroz savjet. "Tu kreće onaj ljepši dio priče, koliko to može biti u takvoj situaciji, u tako lošoj situaciji", kazao je mladi par.
Slučaj sablaznio zagrebačke kolege
"Po meni je to potpuno neshvatljivo, nerazumljivo s ljudske i profesionalne strane. Naravno da je to za nju jedan stravičan šok, naravno da je neshvatljivo reći ženi idite kući i sad čekajte. Jer čak i ako komisija... svaka ustanova ima donijeti odluku po vlastitoj savjesti, to je njezino pravo. Međutim, ako se odluči ne prekinuti trudnoću, onda trebaju postojati daljnje kontrole, jer takav plod može odumrijeti u maternici i to treba na vrijeme prepoznati kako ne bi nastale određene komplikacije", istaknuo je Gordan Zlopaša, ginekolog zagrebačke Petrove bolnice.
Zlopaša je rekao da Zakon o pobačaju iz 1978. godine dozvoljava prekid trudnoće do desetog tjedna od začeća, a nakon toga o tome odlučuje Povjerenstvo te dodaje kako u određenim situacijama dvojbe oko postupanja gotovo i nema. "Prva je tamo gdje može biti značajno ugrožen život ili zdravlje majke, primjerice uznapredovali stupanj karcinoma zbog kojih žena tijekom trudnoće može umrijeti, ili tijekom odnosno nakon poroda. Druga skupina s kojom se najčešće susrećemo je predviđeni dijagnostički ili ultrazvukom postavljene sumnje da se radi o situacijama da dijete uopće ne može preživjeti", pojasnio je.
U drugoj skupini bila je i Zorica Zrile, koja govori kako su u roku od tri sata svi papiri bili spremni te je odrađen ultrazvuk i pregled za etičko povjerenstvo. Premda je uslijedilo svojevrsno olakšanje, znali su što slijedi. Nakon što su stigli kući iz Zagreba uslijedio je možda i najgori dio jednomjesečne agonije. "Rekla mi je samo 'Vedrane, imamo još par dana, još je živo, ajmo mu dati još malo ljubavi", prisjetio se Buila. "Tu je ta njezina najveća snaga koju ja ne znam. Ja ju nisam imao tada, ali sam se trudio njoj biti podrška koliko mogu. To nas je i ojačalo. Da je u svakom zlu neko dobro. Dobro je što se pokazala ta njezina snaga za koju mislim da mali postotak žena može imati. Da mu unatoč svemu pruži zadnju ljubav", istaknuo je Buila.
Dana 23. prosinca prošle godine obavljen je zahvat u 7.50 sati. "Porodila sam mrtvorođeno dijete", rekla je Zrile. Dan kasnije izašla je iz bolnice, a izrazila je i želju da prvi i posljednji put vidi svoje dijete, što joj, priznaje, nije bilo nimalo lako. "Ulazite unutra, iznijeli su ga zamotanog. Odmotali su ga u drugoj sobi, a ja sam prva napravila korak unazad, da skupim hrabrosti pogledati ga. Udahnula sam, napravila korak unaprijed i pogledala ga. Kao da fali pola mene. I dan danas se tako osjećam. Iako je to sve prošlo, idete doma...Prazan zagrljaj. Ja sam mama bez djeteta", rekla je kroz suze Zrile.
Pokrenut postupak utvrđivanja nepravilnosti u KBC-u Rijeka
No, na kraju ove priče postavlja se pitanje je li uistinu sve trebalo biti ovako, voditi trudnoću kao da je uredna da bi se nakon pet mjeseci otkrila malformacije s kojom nije moguće preživjeti te poslati kući ženu s preporukom da pobačaj obavi u Sloveniji ili čeka termin poroda. "Prije svega iskreno žalim zbog slučaja o kojem nisam imao saznanja prije novinarskog upita Nove TV u subotu, 20. veljače 2021.", rekao je Alen Ružić, ravnatelj riječkog KBC-a.
"Odmah u subotu sam učinio analizu dostupne medicinske dokumentacije iz koje je vidljiva postavljena dijagnoza, međutim nema pisane dokumentacije o eventualnim preporukama. Ja sam iščitavajući dokumentaciju očekivao takav nalaz u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, ali ga nisam našao", priznao je ravnatelj Ružić.
Pokrenut je i službeni postupak za utvrđivanje eventualnih propusta u vođenju trudnoće ili nepravilnosti. Zatraženo je i očitovanje liječnika. "Tako ćete istražiti i ovaj dio tumačenja zakona da to nije dozvoljeno i eventualne preporuke liječnika za odlazak u Sloveniju, kako pacijentica tvrdi? Takve preporuke u pisanom obliku ne postoje, naš zakon je vrlo jasan, imamo povjerenstvo za prekid trudnoće, dvostupanjsko koje odlučuje o specifičnim slučajevima. Odmah u nedjelju sam zatražio žurna očitovanja, a u ponedjeljak, 22. veljače 2021. sam pokrenuo propisani interni postupak za utvrđivanje eventualnih nepravilnosti koji je u tijeku. Želim na kraju dodati da u KBC-u Rijeka niti jedan liječnik nije iskazao priziv savjesti", istaknuo je Ružić.
U telefonskom razgovoru za Novi list, ravnatelj riječkog KBC-a je potvrdio da riječka bolnica ima mogućnost izvođenja ovog zahvata, a u dvostupanjskom povjerenstvu, osim predstavnika struke, sjedi i predstavnik suda.
Istaknuo je da ustanova u ovom slučaju namjerava transparentno postupati, a u slučaju utvrđivanja eventualnih nepravilnosti poduzeti potrebne korake.
Sve što je učinjeno u zagrebačkoj Petrovoj bolnici, moglo se i trebalo i u Rijeci. Zorica i Vedran svojim istupom žele ukazati na ono što su proživjeli. Zorica vjeruje da nije prvi ovakav slučaj i da je vjerojatno mnogo žena otišlo u Sloveniju to napraviti, znajući da to ovdje ne mogu, jer nisu dovoljno upućene. "To mi je najbitnije. Ne želim da itko to prolazi na način na koji sam ja prošla. Ja vjerujem da ima dovoljno žena koje nisu jake i koje bi vjerojatno pukle nakon toga svega", istaknula je Zorica Zrile.
