Poduzetnica Ljiljana Sović Brkičić prije nekoliko godina često je bila u medijima: bila je priča o uspjehu, istraživačica, inovatorica. Pisalo se o "čudesnom otkriću iz garaže" , ali i vrlo ozbiljno o značajnoj formuli koja će olakšati život oboljelima od Parkinsonove bolest. Bila je pozivana na konferencije i okrugle stolove gdje je govorila kao predstavnica start-upa, kao poduzetnica koja na vrlo ozbiljnom izumu želi razviti ozbiljan posao.
Ona sama pojašnjava da je, u suradnji s dr. Zdravkom Dokuzovićem "razvila tehnologiju koja omogućava kontrolirano otpuštanje lijeka iz formulacije, čime se postiže kontrolirana koncentracija lijeka u krvi, što je jako bitno za uspješno liječenje oboljelih." A onda je za samo dvije godine završila u, kako ona kaže, matrixu hrvatske korupcije. Upravo priprema kaznenu prijavu zbog zloupotreba kojima je, tvrdi, svjedočila dok je za svoj projekt pokušala ishoditi potporu iz sredstava EU fondova, a za svoje tvrdnje o zloporabama napokon ima i materijalne dokaze.
Sović Brkičić je farmaceutkinja, a u istraživački pothvat se upustila kada je shvatila da postoji način za rješavanje problema s kojima se oboljeli od Parkinsonove bolesti susreću tijekom liječenja lijekom levodopa (lijek izbora za liječenje Parkinsonove bolesti), a koji nastaju zbog oscilacija u koncentraciji lijeka u krvi. Zajedno s dr. Dokuzovićem doista je krenula iz svog malog laboratorija, "iz garaže", kreditno se zadužila da bi investirala u strojeve i opremu, a rezultat istraživanja jest razvijena inovativna patentno zaštićena tehnologija koja omogućava kontrolirano otpuštanje lijeka iz formulacije.
Patenti u Kini, Japanu, Meksiku...
Tehnologija je primjenjiva na lijek levodopa, ali i na druge lijekove kod kojih se javljaju problemi s neujednačenom koncentracijom lijeka u krvi. Uslijedila su priznanja struke, novi veliki troškovi za patentiranje, mnogo nastupa i čestitki i pljeskanja na konferencijama raznih državnih institucija koje vole isticati da i u maloj Hrvatskoj može biti ozbiljnih inovacija i poslovnih projekata.
"Na projektu radimo deset godina, za tehnologiju koji smo razvili podnijeli smo europsku patentnu prijavu, zatim svjetsku, te prijave u nacionalne baze u 90 zemalja svijeta, a do sada imamo ishođene patente u Kini, Japanu, zemljama ARIPO unije (Afričke regionalne organizacije za industrijsko vlasništvo), OAPI uniji, Euroazijskoj uniji i Meksiku. Ishođenje ostalih patenata je u tijeku (Europa, USA, Kanada, Australija…). Patentnom zaštitom da sada je pokriveno oko 3,5 milijardi ljudi, što znači da lijek, po navedenoj tehnologiji, na tim područjima možemo proizvoditi samo mi, sve do isteka patentne zaštite, a to je do 2032. godine. To znači da mi moramo što prije dovršiti svoj poslovni projekt i komercijalizirati konačno proizvod, da bi se patent što dulje eksploatirao", naglašava farmaceutkinja Sović Brkičić.
Ljiljana Brkić Sović
Poslovni plan za sredstava iz EU natječaja
Sljedeći prirodan korak za Sović Brkičić bilo je javljanje na prvi ozbiljan natječaj za sredstva iz EU fondova, tzv. IRI natječaj, koji je bio ciljano definiran upravo za projekte koji se odnose na "inovacije i razvoj proizvoda i usluga, odnosno tehnologija koje će biti patentno zaštićene" 2016. godine. Ukupno je bilo na raspolaganju impresivnih 100 milijuna eura jer je EU htjela stići SAD u inovacijama i razvoju patentno zaštićenih proizvoda, usluga i tehnologija, a natječaj se provodi "lokalno", u zemljama članicama EU-a, kako bi se detektirali kvalitetni inovativni projekti. Nositelj natječaja je bilo Ministarstvo gospodarstva, a Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a provodi nadzor nad provedbom natječaja.
Na pitanje kakav je poslovni plan pripremila njezina tvrtka za nastup na natječaju Sović Brikičić pojašnjava: "Radi se o široko primjenjivoj tehnologiji, tzv. platformi koja se može primijeniti na različite lijekove, kako bi se lijekovi koristili kontrolirano, a što je jako bitno za liječenje, te je stoga projekt zanimljiv mnogim velikim farmaceutskim tvrtkama. Ali da bismo mi došli do te razine da možemo realizirati suradnju s farmaceutskom industrijom, moramo napraviti pilot-studiju, odnosno proizvesti formulaciju u certificiranim uvjetima, te provesti potrebna istraživanja.
Lijek levodopa (za Parkinsonovu bolest) proizvodili bismo sami u Hrvatskoj, a proizvodnju nekih drugih lijekova ustupili bismo velikoj farmaceutskoj industriji. Na natječaju smo za istraživanje i razvoj, kroz projektnu prijavu tražili 25 milijuna kuna, a zaposlili bismo 19 osoba, stručnog kadra. Do sada smo već potrošili mnogo vlastitih sredstava, a samo za patentnu zaštitu više od dva milijuna kuna, dizali kredite, založili vlastiti kuću..." Uvjerenje da su na dobrom putu za Sović Brkičić pojačala je i činjenica da su na natječaju SME Instrument – natječaju koji se za inovativne projekte za male i srednje poduzetnike provodi u Bruxellesu, za nivo cijele Unije – dobili potvrdu izvrsnosti i preporuku da se projekt financira iz izvora EU-a.
Neprobojan zid birokracije
U lipnju 2016. aplicirali su na natječaj IRI kojem se prijavljeni projekti "rješavaju" prema redoslijedu zaprimanja, dakle, ne analiziraju se svi projekti koji su pristigli pa da se onda od svih pristiglih biraju najbolji, nego se analiziraju projekti po redoslijedu "zaprimanja" i boduju – dok se ne potroše planirana sredstva. A svatko tko dobije 70 bodova ostvaruje pravo na financijsku potporu iz EU sredstava. U prosincu 2016. farmaceutska tvrtka Ljiljane Sović Brkičić dobiva obavijest da nije zadovoljila kriterije natječaja i da ne može dobiti potporu.
Poštujući proceduru, pišu žalbu na adresu Ministarstva regionalnog razvoja, no nakon nekoliko mjeseci dobivaju odgovor na žalbu, da njihova žalba nije uvažena. "Iako je pravilnikom utvrđeno da cjelokupna procedura natječaja, od predaje zahtjeva do potpisivanja ugovora, u jednoj fazi traje 120 dana, mi smo odbijenicu dobili nakon 200 dana, a potom za otprilike narednih 100 dana – odgovor na prigovor koji smo uputili. To vam dovoljno govori koliko se uopće poštuju rokovi procedure kada su u pitanju oni s druge strane natječajnog procesa. Oni odgovaraju kada žele, rade to paušalno, prepisuju samo jedne te iste formulacije bez dubinske analize."
Farmaceutkinja i inovatorica suočila se u tom trenutku s neprobojnim zidom u kojem joj nitko nije mogao precizno odgovoriti zašto njezin projekt nije dovoljno inovativan i razvojan, za razliku od nekih drugih. "Pokazalo se da se prijave uopće ne rješavaju po redoslijedu zaprimanja iako je to propisano pravilnikom, ne poštuju se rokovi, odgovor na žalbu je hrpa teksta, i samo konstatacija da naš projekt ne zadovoljava, nema nikakve forenzike niti utvrđivanja činjenica, kao ni davanja odgovara na primjedbe i pitanja upućene prigovorom", upozorava Ljiljana Sović Brkičić.
Ministrica EU fondova Gabrijela Žalac
Rastegnuti rokovi i mijenjanje pravila
Natječaj na koji su se prijavili u lipnju 2016. zapravo nije još završen, odnosno, nisu potrošena sva planirana sredstva, a četiri puta su se mijenjale upute za prijavitelje, tako da se prema njima u okviru istog natječaja postupa nejednako. Nakon odbijene žalbe objašnjeno joj je da može ići s tužbom na Upravni sud, ali ona se odlučila da neće ići s tužbom nego se ponovno javila na natječaj. "Vjerovala sam da nisu dobro razumjeli projekt. Sada znam da je to bilo naivno", kaže danas.
Nakon ponovne odbijenice, 700 dana nakon prvog raspisivanja natječaja, Ljiljana Sović Brkičić je odlučila osobno istražiti kako se to zapravo određuje koji je projekt dovoljno inovativan i razvojan, a koji – nije. Zatražila je uvid u evaluacijske liste i pokušala utvrditi koji to eksperti, "tajni evaluatori" ocjenjuju projekt i kako odlučuju o sudbini projekata. "Ocjena se donosi tako da ekonomski aspekt projekta ocjenjuju dva ekonomska evaluatora, a tehnološki dio dva tehnološka evaluatora, a onda službenik u Ministarstvu gospodarstva izračuna prosjek ocjena dvojice evaluatora i dobije konačnu ocjenu za određeni kriterij, stavku koja se ocjenjuje.
Bizaran sustav bodovanja
Nema tu nikakve dubinske analize. Jednostavno, prosječna ocjena. Tek kada sam dobila te evaluacijske liste shvatila sam što se radi. Skupina osoba dogovara tko će proći, a tko ne. U Hrvatskoj jednostavno nema dovoljno inovativnih projekata, a oni su našli mehanizam da projekte koji ne sadrže nikakve ozbiljne inovacije provuku kroz sustav bodovanja i dodijele im sredstva. Počelo je sa skupinom službenika iz Ministarstva gospodarstva i Ministarstva regionalnog razvoja, u kombinaciji sa stručnjacima iz agencije HAMAG-BICRO i još nekih navodnih stručnjaka čija imena se ne mogu saznati - koji su pisali pravilnik da bi ozakonili ono što će raditi. Tako je, primjerice, u pravilniku navedeno da to što će se poticati EU sredstvima zapravo ne mora biti novo niti globalno ni lokalno, može biti novo za kompaniju.
Dakle, ako slastičar odluči uz kolače peći i ćevape - to je novo za kompaniju i može se javiti na natječaj, te dobiti potporu iz EU sredstava namijenjenih istraživanju i razvoje. Tako je jedna tvrtka dobila potporu - za proizvodnju novih vrata i prozora. Druga tvrtka je dobila potporu za izgradnju nove sušare. Treća za kupnju nove radne linije. A sve to nije istraživanje i razvoj nego proširenja palete proizvoda ili proširenja kapaciteta, te bi se trebalo poticati kroz druge programe. Pravilnik je tako napisan da se na natječaj mogu javiti tvrtke koje nisu registrirane za istraživanje i razvoj, koje nisu ništa radile do sada, koje su npr. izjavile da će se baviti istraživanjem i razvojem. I onda slijedi bodovanje: tvrtka koja kaže da će predati dvije patentne prijave u konačnici dobiva više bodova od tvrtke koja već ima registriran ozbiljan patent itd.”
'Formirana je kriminalna organizacija'
Kada je Ljiljana Sović Brkičić dobila svu dokumentaciju na uvid, vidjela je, primjerice, da se prvo rješavala projektna prijava broj 18, a ne broj tri ili jedan, iako je pravilnicima definirano da se projektne prijave rješavaju po redoslijedu zaprimanja, a za što su osobno odgovorni službenici u Ministarstvu koji tvrde da oni nisu ni za što odgovorni, jer projekte ocjenjuju "vanjski tajni evalauatori", a upravo oni guraju u rad projekte suprotno redoslijedu zaprimanja.
Identitet evaluatora se taji, pa tvrtke koje su se javile na natječaj ne mogu saznati tko su oni i jesu li kvalificirani za ocjenjivanje projekata, jer, na kraju krajeva, oni su ti koji odlučuju je li više važnija inovativna tehnologija proizvodnje nove formulacije lijeka prema patentno zaštićenoj tehnologiji ili proizvodnja novih prozora i vrata ili izgradnja novog pogona sušare ili je inovativnija proizvodnja novog soka s malo manje šećera i većim čepom na boci.
Ljiljana smatra da je zapravo formirana svojevrsna "kriminalna organizacija" koju čine pojedini državni službenici povezani s odabranim evaluatorima i konzultantima te odabranim prijaviteljima. Vrlo često netko tko je bio dužnosnik ili službenik u sustavu, npr. u HAMAG-BICRO (agenciji u državnom vlasništvu koja se bavi organiziranjem natječaja) postane onda konzultant s visokim postotkom prolaznosti projekata (gotovo 100%), dok neki drugi konzultanti imaju uspješnost od 1-3%, a neki nemaju niti jedan "dobitni projekt". Timovi su uigrani i funkcioniraju grupirano, po pojedinom natječaju: konzultant koji piše projekt je već povezan sa službenikom koji radi na tom natječaju, taj službenik će navedenom projektu / prijavitelju dodijeliti odgovarajuće "prijateljske" evaluatore, a evaluatori će navedenim projektima dodijeliti sve redom dobre ocjene.
Sović se žalila EU
Ljiljana Sović Brkičić je nakon analize dokumentacije koju je dobila podnijela žalbu OLAF-u, instituciji EU-a koja nadzire trošenje EU sredstava, a oni su joj odgovorili da su proslijedili njezin slučaj tijelu na nacionalnoj razini: pri Ministarstvu financija postoji tijelo koje u ime OLAF-a analizira i istražuje slučajeve na nacionalnoj razini, AFCOS. "U OLAF-u su mi rekli da ne žele duplicirati istragu, a naknadno sam saznala i da su potkapacitirani, da imaju vrlo malo osoba zaduženih za cijeli jugoistočni dio Europske unije. Domaći AFCOS pak nema ovlasti za ozbiljne istražne radnje npr. u Ministarstvu gospodarstva, nego napisati dopis i pitati je li sve u redu.
Naravno, odgovoreno im je da je sve u redu. AFCOS je podnio kaznenu prijavu Županijskom državnom odvjetništvu, a oni su pak brzopotezno utvrdili da je sve u redu te da nisu pronađene nepravilnosti u provedbi natječaja, kako bi se što brže nastavilo s nenamjenskim raspodjeljivanjem EU sredstava. U AFCOS-u sjede pristojni ljudi, ali ne mogu ništa više nego zagrebati po površini. Osjećala sam se kao da sam upala u matrix iz kojeg se ne mogu iščupati." Sović Brkičić je također podnijela prijavu nenamjenskog raspodjeljivanja sredstava i ARPI-ju, tijelu nadležnom za nadzor raspodjeljivanja EU sredstava u RH, ali još uvijek nije dobila odgovor na svoju prijavu.
Kako presjeći klupko korupcije
Upravo priprema kaznenu prijavu DORH-u, jer ne želi odustati. Uvjerena je da se iza paravana natječaja za sredstva iz EU fondova za istraživanje i razvoj odvijalo kriminalno udruživanje. "Natječaj i pravilnik su napravljeni tako da se sve može proglasiti "zakonitim", jer "sukladno pravilniku" je omiljena uzrečica birokrata, ali sve se dobiva "na riječ", odnosno, tvrtke koje se jave na natječaj mogu štošta obećati a onda im evaluatori to dobro boduju, a službenici izvuku sjajnu prosječnu ocjenu. Jedna tvrtka koja je samo napisala da želi raditi na proizvodu koji bi bio globalan, dakle, samo je nešto lijepo najavila i napisala – dobila je sedam bodova, a mi koji već imamo ozbiljan proizvod globalno relevantan, osiguran svjetskim patentima itd. - od jednog evaluatora smo dobili dva, od drugog pet, a što daje prosječnu ocjenu 3,5.
A nedostajalo nam je upravo 3,5 bodova da bismo imali 70 bodova i prošli na natječaju, odnosno dobili potporu za svoj inovativni projekt. Shvatili smo da su nam bodovi namjerno oduzeti kako ne bismo ostvarili pravo na potporu, a sada potvrdu o tome imamo u dokumentaciji, s potpisima evaluatora i nadležnih službenika iz Ministarstva gospodarstva."
Sović Brkičić ne odustaje mada je, kaže, u mnogim institucijama i u razgovoru s državnim tajnicima u ministarstvima obično dobivala savjet "da joj je bolje da ne ide agresivno", i "bit će još prilike", ali ona želi presjeći to klupko i pokazati da se iza paravana natječaja i brige za inovacije i razvoj u Hrvatskoj krije dobro uštiman stroj za pogodovanje odabranima. Istodobno, ne odustaje od svog projekta, od tehnologije koja bi trebala olakšati život mnogim pacijentima. Kaže da će, ako ne ide drugačije, opet sve nastaviti s kreditima, vlastitim sredstvima. Jer vjeruje u svoj projekt, i previše je već uložila u njega, a rezultati, odnosno do sada ishođeni patenti, ukazuju da je na pravom putu.
