Bez obzira što u postizbornoj noći još ne možemo biti posve načistu s tim hoće li Kukuriku koalicija na koncu ipak posegnuti za sigurnosnom dokapitalizacijom, u vidu sporazuma s kakvim naknadnim partnerom radi mirnijeg zauzimanja izvršne vlasti, dakle, odmah povirimo u zube njezinu šampionskom trijumfalizmu. Oni su, ako ih promatramo kao niz konkretnih stranaka, ustvari osvojili količinu postotaka gotovo istovjetnu onoj otprije četiri godine.
SDP je samo postupio taktičnije
Samo, kao što je poznato, sad je vodeći SDP postupio taktičnije i predizborno se udružio s manjim partnerima, e da bi im svima zajedno ta činjenica zakonski osigurala valjda presudan broj mandata. Drugim riječima, u apsolutnom iznosu jedva da je išta naraslo ukupno povjerenje birača prema njima, i to bi im odsad moralo stalno biti na pameti.
A naročito znamo li da se razlika što čini gubitak izborne podrške za HDZ i većinu njegovih dosadašnjih suradnika, nije prelila – bilo to direktno ili neizravno – tzv. lijevom centru. Pravi dobitnici u toj raspodjeli su potpuno nove i od potonjih nešto socijalnije stranke, Hrvatski laburisti Dragutina Lesara i nezavisna lista Ivana Grubišića.
Zbog čega SDP, HNS, IDS i HSU nisu dobili više postotaka negoli kad su onomad izgubili, možemo stoga mjeriti po različitostima u odnosu na politiku tih debitanata. Bilo bi općekorisno da njima na kraju pribrojimo Ljubu Jurčića, čija je koalicija više puta sinoć, po nepotpunim rezultatima, upadala s onu stranu praga, zatim ispadala. Srećom po njegovo zdravlje, prilično je hladnokrvan tip. Ali, bit će šteta ako ostane ispred vrata, jer nema u Saboru više tako upućenih ekonomskih stručnjaka, a da su pritom – rukovodilačkom praksom dokazano – i proizvodne i socijalne orijentacije.
Strah od Lesara i Jurčića
Kukuriku koalicija se već podosta vremena s razlogom najviše plašila upravo Lesara i Jurčića, zbog toga što su i sami lako shvatili da oni bitno uvjerljivije od njih zastupaju najširi ekonomski interes. Društvo se svakako nagnulo osjetno ulijevo, sudeći po integralnoj slici glasanja. Na desnici imaju razloga slaviti prvenstveno jataci onog ratnog zločinca iz KPD-a Zenica; dobro, seka i braco Kerum također, mada u njihovu trgovačku okretnost nitko nije ni sumnjao.
No, analizira li se izbore, pobjednička koalicija – naglasimo – suštinski nije dobila ništa više legitimiteta za rezove koje su namijenili sugrađanima. Sve hineći da, eto, neće oni tako. Nesretnom HDZ-u je utoliko čak lagodnije skloniti se neko vrijeme u opoziciju i ostaviti kukurikavce da se upuste u nepopularna rješenja po diktatu krupnog kapitala.
Neće krasti poput kokošara iz HDZ-a
Lideri te koalicije, u mnogočemu drugom prihvatljivije društvo od kolega im s nominalno rečene desnice, pak, na ekonomsko-političkom planu će se u narednom razdoblju pozabaviti onim što nisu stigli prije osam i više godina. Onim što su Radimir Čačić i Slavko Linić, primjerice, tad započeli. To znači da neće krasti poput kokošara iz HDZ-a, nego će svaki višak nove vrijednosti zakonski preusmjeravati od onih koji imaju sve manje, onima koji drže sve više. Plus autoceste, elektroprivredu, željeznice, brodogradilišta itd.
Nije riječ o specifičnom našem fenomenu, nego o pojavi koja ljulja globalno društvo, s prijetnjom da iduće godine krahira. Naša elita nema pojma što da radi u tom slučaju – ona to i ne spominje, a EU se već rastače – no jednako je fakat da to ne znaju ni svjetski moćnici. U tom obilježju generalnog kaosa, međutim, krije se i šansa za spasenje.
Dotad ćemo ipak ostaviti po strani katastrofične prognoze u širem okviru i zadržati se na lokalnim problemima. Kukuriku koaliciju, pored ostalih dugova čije zbrinjavanje preuzima, očekuje onaj koji je namakla prema suradnicima u protekloj kampanji. Odlučujući među njima bili su glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i glavni medijski veleposjednik Ninoslav Pavić. Ako sva tri subjekta nastave šibati isključivo po lipsaloj kljusini od HDZ-a, zateći ćemo se u stanju dvorske korupcije u rangu one iz mandata Ive Sanadera.
Pavić, a evidentno i njegov ortak Ivica Todorić, naime, vinovnici su afere Kamensko, znani suradnici u školskom primjeru devastiranja te velike tvornice. Bjelodane dokaze toga ne priznaju jedino tri spomenuta centra moći, dok je prevelikom dijelu javnosti baš prejasno kako stoje stvari.
Konstituiranje vlasti s hipotekom
Ući s takvom hipotekom u konstituiranje osvojene vlasti, teret je kakvog ne bismo poželjeli nijednom pobjedniku. Štoviše, HDZ tokom kampanje nije imao priliku iskopati strankama Kukuriku koalicije nijedan stari grijeh u razmjerima toga novog. Od toga izuzmimo samo IDS kojem je zacijelo imao, ali su se nedavno slizali oko projekta Brijuni rivijere.
I zbog toga, među ostalim, Kukuriku koalicija izaziva podozrivost i nepovjerenje u skeptičnijih promatrača kojih – sad općenito govoreći – ima danas, čini se, sve više. Jer, ne samo da pobjednici nisu utržili HDZ-ov gubitak, nego na relativnost njihova trijumfa dodatno ukazuje informacija da su ovo bili vjerojatno najlošije posjećeni izbori još otkako se Hrvatska 1990. godine, zapravo tad čitava Jugoslavija, euforično strmoglavila u vode liberalne demokracije.
Tko sije očaj, žanje gnjev
Paralelno, čime se također ističe značaj navedenog podatka, bez sumnje nam je ovo dosad najgora ekonomska kriza. Ne radi se pritom isključivo o rastućem zazoru baze spram ponuđenih stranaka, nego o tome da sve manje ljudi vjeruje kako se gore može uopće pojaviti netko valjan. O tome da narod ubrzano gubi povjerenje u ukupni nepouzdani sistem. Vidjelo se to i po više izjava u televizijskim reportažama s birališta, kada su ispitanici odgovarali da glasaju ne očekujući ništa dobro. Neka to bude osnovna poruka novoj vlasti od razočaranog i ojađenog hrvatskog društva, koje ustvari više nema energije ni vjere da se raduje formalnim promjenama. A tko sije toliki očaj, ili ga makar navodnjava, taj svakako žanje gnjev; u tome se historija višekratno potvrdila.
