Tko je više potrošio, tko je bio više medijski eksponiran, tko je kome radio ankete, ti si takav, ti si onakav – tradicionalno je prepucavanje uoči izlaska birača na 'bojno polje'.
Upravo je zbog podjela na temelju anketa Boris Mikšić napustio snimanje emisije u sklopu predsjedničkih izbora na Novoj TV. Predsjednika poduzetnika zasmetala je podjela na 'važne' i one 'manje važne' i to vjerojatno jer se našao u onoj 'manje važnoj' skupini. ''Budimo realni'', kako bi rekao jedan lik iz televizijske serije i zaključimo da Mikšić zasigurno ne bi napustio snimanje da se u kojem slučaju našao ispred kamera u sklopu 'važnije' skupine.
Žalio se i zagrebački šerif Bandić da mu je izravnu štetu nanio igrač iz momčadi njegovog bivšeg stranačkog kolege Ive Josipovića kada je za HRT napravio istraživanje o trenutnoj 'vrijednosti' kandidata među hrvatskim pukom. Žalilo se i još nekoliko kandidata da se na privatnoj televiziji pogoduje pojedincima.
Možda je zato idealno rješenje da se svima osiguraju jednaki uvjeti promocije. Ako se uzme u obzir da nas propagandni spotovi i slogani kandidata napadaju sa svih strana, možda bi bilo najbolje spoji neugodno s korisnim. Pa bi tako Državno izborno povjerenstvo moglo zauzeti poziciju Big Brothera ili ulogu žirija Hrvatskog super-talenta.
Idealna bi bila mješavina jedne i druge emisije. Zamislite – svi kandidati žive zajedno pod jednim krovom i po nalogu DIP-a obavljaju zadatke dostojne budućeg predsjednika Hrvatske. Okvirno vrijeme za početak takvog realityja bilo bi dva mjeseca prije izbora. Dovoljno vremena da građani preko malih ekrana upoznaju navike kandidata i pritom izaberu svojeg favorita, a lovci na Pantovčak imali bi dovoljno vremena da pokažu svoje vještine – Bandić bi 'spikao ingliš', Josipović svirao klavir, Vidošević pekao roštilj, Pusić dijelila puse...
Ionako Vidošević tvrdi da nije zadovoljan sučeljavanjima jer se tamo ''samo o bedastoćama razgovara''. Ovako bi imao priliku svakodnevno kroz dva mjeseca u svakom trenutku razgovarati o čemu želi, a mogao bi preko 'kućnog budžeta' pokazati koliki je gospodarstvenik zapravo. Ne bi nedostajalo niti materijala za malo žuće tiskovine i istobojne rubrike portala, jer Hebrang ionako svakodnevno kandidatima dijeli 'šamare' komentarima o njihovim ulogama u ratu, pogotovo bivšem kolegi Primorcu, a još ako bi pri tome spomenuo i njegov odnos prema supruzi – vjerojatno bi na kraju pravi šamari 'padali'.
Glasači bi imali puno manje briga, jer se na birališta ne bi niti izlazilo već bi se glasovanje obavljalo putem SMS-ova i telefonskih poziva. Mogla bi se organizirati i neka nagradna igra kako bi se povećao odaziv birača. Primjerice izvlačenje najsretnijeg glasača koji bi osvojio povlaštenu mirovinu.
U borbi za povlaštenu mirovinu i predsjedničke povlastice kandidati uvelike jure preko granice u BiH kako bi ulovili koji glas više, a zanimljivo – čak i Josipović usprkos činjenici da je njegov SDP protiv dijaspore na izborima. Još jedan scenarij za 'Lud, zbunjen, normalan'. Uglavnom, ne smijemo zaboraviti niti na dijasporu, što znači da bi se predsjednički reality trebao emitirati izvan granica Lijepe Naše. Takva internacionalna suradnja možda potakne i interese stranih medija, tako da cijeli program treba pravno zaštiti, jer nikada se ne zna – možda iz svega ispadne dobar proizvod pa na kraju Država na reality izborima zaradi neku 'pinku', te uz idealan tajming isplati božićnice u iznosu koji je radnicima obećan.
