Radna mjesta, klimatske promjene, održiv razvoj, migracije, poslovanje, sigurnost, energetska učinkovitost, obrazovanje, istraživanja i razvoj, smanjenje siromaštva i socijalnog isključivanja, zaštita potrošača … samo su neke od važnih tema za preoblikovanje sadašnjosti i budućnosti Europe, dakle i Hrvatske, ali i svijeta.
Kako će Europa pristupiti tim pitanjima sljedećih pet godina odlučivat će zastupnici i zastupnice Europskoga parlamenta koje će izabrati punoljetni europski građani i građanke slobodnim i tajnim glasovanjem na općim neposrednim izborima od 23. do 26. svibnja.
Nizozemci i Britanci počeli su glasovati u četvrtak 23. svibnja, Irci glasuju 24. svibnja, a Latvijci, Maltežani i Slovaci 25. svibnja. Česi glasuju dva dana, u petak i subotu, a 21 država, uključujući i Hrvatsku, glasuje u nedjelju 26. svibnja.
Naime, izbori za EP održavaju se u istom razdoblju: glasovanje je počelo danas ujutro i završava u nedjelju istog tjedna, a točan dan i vrijeme izbora određuje svaka država članica pojedinačno.
(Europski parlament)
Europski parlament je zakonodavno tijelo Europske unije i ima tri glavna područja rada: zakonodavno, nadzorno i proračunsko. U njegovoj nadležnosti je glasovanje o novim trgovinskim sporazumima, nadzor institucija Unije i potrošnje novca poreznih obveznika i obveznica kao i pokretanje istraga o konkretnim pitanjima.
Predsjednik Europskog parlamenta bira se među zastupnicima na mandat od 2,5 godine te postoji mogućnost ponovnog izbora. Predsjednika može mijenjati jedan od 14 potpredsjednika. Njegova uloga je predstavljanje Parlamenta u svijetu i drugim institucijama EU, potpisivanje proračuna i zakonodavnih akata koje donese Parlament te nadgledanje rasprava na plenarnoj sjednici.
(Europski parlament)
Europski parlament imenuje Europsku komisiju, koja je izvršno tijelo EU, i bira predsjednika Komisije te može predložiti izglasavanje nepovjerenja Komisiji.
Predsjednika Europske komisije na mandat od pet godina imenuje Europski parlament iz grupacije koja je osvojila najveći broj mandata. Europska komisija sastavlja se nakon izbora za Europski parlament.
Na izborima 2014. godine vodeće europske političke stranke su prvi put nominirale svoje kandidate za predsjednika Europske komisije, a kandidat stranke Europske pučke stranke dobio je mjesto predsjednika Komisije nakon što ga je odobrila većina zastupnika i zastupnica u novom Parlamentu.
Broj zastupničkih mjesta utvrđen je europskim ugovorima s obzirom na broj stanovnika i stanovnica svake zemlje, no manje zemlje dobivaju više mjesta nego što bi dobile strogom primjenom proporcionalnosti. Broj zastupnika trenutačno se kreće od šest zastupnika za Maltu, Luksemburg i Cipar do 96 zastupnika za Njemačku.
Trenutačno se u Europski parlament bira 751 zastupnik iz svih država članica, a Hrvatsku će predstavljati 11 zastupnika. Ako se ostvari izlazak Velike Britanije iz članstva EU, Hrvatska će imati pravo na 12 zastupnika, a ukupni broj zastupnika bit će smanjen na 705. Važno je podsjetiti da čak 70 posto zakona koje donosi Europski parlament postaju hrvatski zakoni.
Prema pravilima pri izboru zastupnika treba se koristiti jednim od oblika proporcionalne zastupljenosti. Sustavom je osigurano da ako neka stranka dobije 20 posto glasova, tada ona dobiva i otprilike 20 posto ukupnog broja zastupničkih mjesta, tako da i manje i veće političke stranke imaju priliku poslati predstavnike u Europski parlament.
Iako na izborima sudjeluju nacionalne političke stranke, nakon izbora većina zastupnika i zastupnica učlanjuje se u transnacionalne zastupničke klubove. Naime, većina nacionalnih stranaka povezana je u europske političke stranke pa je jedno od najvažnijih pitanja na dan izbora koja će od tih europskih skupina imati veći utjecaj u sljedećem zakonodavnom razdoblju.
Političke stranke na europskoj razini čine nacionalne stranke i pojedinci, a zastupljene su u više država članica. Nacionalne stranke se natječu na europskim izborima, no često su udružene u europske političke stranke, a nakon izbora se s drugim stankama sličnih stajališta iz svoje političke obitelji pridružuju klubovima zastupnika u Europskom parlamentu.
Zastupnici i zastupnice se, dakle, grupiraju po klubovima političkih grupacija, odnosno svrstavanje funkcionira prema političkoj opredijeljenosti, a ne po nacionalnoj osnovi. Oni u Europskom parlamentu, naime, ne djeluju kao predstavnici svojih država, već kao zastupnici i zastupnice koji se brinu o interesima građana i građanki cijele Europske unije. Međutim, koliko zapravo nacionalne administracije oblikuju politiku Bruxellesa, drugo je pitanje.
Trenutačno postoji 13 stranaka, a to su Europska pučka stranka (EPP), Stranka europskih socijalista (PSE), Savez liberala i demokrata za Europu (ALDE), Europska stranka zelenih (Verts), Savez europskih konzervativaca i reformista (ACRE), Stranka europske ljevice (PGE), Europljani ujedinjeni za demokraciju (EUD), Europska demokratska stranka (PDE), Europski slobodni savez (ALE), Europski savez za slobodu (AEL), Savez europskih nacionalnih pokreta (AEMN), Europski kršćanski politički pokret (ECPM) i Savez za izravnu demokraciju u Europi (ADDE). Nakon ovih izbora očekuje se formiranje još nekih zastupničkih klubova.
Europski parlament radi na tri mjesta – u Bruxellesu, Luxembourgu i u Strasbourgu. Luxembourg je sjedište administrativnih službi Parlamenta, tzv. Glavnog tajništva, a sastanci Parlamenta i plenarne sjednice održavaju se u Strasbourgu i Bruxellesu. Plenarna sjednica održava se jednom mjesečno u Strasbourgu i traje četiri dana, a sastanci 20 odbora održavaju se u Bruxellesu.
U Parlamentu djeluje 20 odbora i dva pododbora, a zastupnici i zastupnice u EP-u raspoređeni su po odborima koji se bave različitim područjima javnih politika – energetika, ljudska prava, promet i turizam, sigurnost i obrana, poljoprivreda i ruralni razvoj … Glavni dio poslova događa se upravo u odborima i podoborima.
Izbori za Europski parlament (Patrik Macek/PIXSELL)
Komisija ima pravo predlaganja zakona, a parlament u skladu s Ugovorom iz Maastrichta, koji je nadograđen Ugovorom iz Lisabona, ima pravo inicijative pa može od Komisije tražiti da podnese zakonodavni prijedlog.
Što se tiče donošenja zakona, nacrt zakona dodjeljuje se određenom odboru, koji zatim jednog od svojih članova imenuje izvjestiteljem, a on tada postaje glavni pregovarač EP-a za taj predmet. Da bi nacrt zakona postao zakon, u slučaju redovitog zakonodavnog postupka, mora ga prihvatiti nadležni odbor, zatim Europski parlament na plenarnoj sjednici i predstavnici država članica u Vijeću, a zatim svoj potpis stavlja predsjednik Europskog parlamenta te slijedi objava u službenom listu EU.
Europski parlament, podsjetimo, donosi važne odluke: ''Primjerice, kako osigurati da hrana koju jedemo bude sigurna, da se umjetna inteligencija primjenjuje za dobro čovjeka, kako da autonomna vozila postanu dio europskog prometa, kako ostvariti gospodarski rast, kako ograničiti upotrebu energije, čuvati okoliš ... Kad glasujete, vi odabirete tko će donositi te odluke i što one znače za svijet u kojem želite živjeti. Ako ne glasujete, na to nemate utjecaja''.
