Horor hrvatske politike kao da je sve napetiji i strašniji. Različiti akteri u ovo vrijeme između dva kruga predsjedničkih izbora, koje je ionako "po definiciji" bremenito neizvjesnostima, konstruiraju i šire strah među građanima.
U srednjoj Dalmaciji, gdje boravim posljednjih tjedan dana, prilaze mi ljudi, poznati i nepoznati, kako bi mi kao političkom analitičaru izrazili svoju zabrinutost zbog nečega što su s obzirom na izbore i aktualna politička zbivanja čuli ili pročitali u medijima.
Kod mnogih građana koji me kontaktiraju uočavam veliku psihološku vezanost za inscenacije (primjerice, arhetipske priče poput one o svjetlu i tami, te o hrabrom pojedincu koji se suprotstavlja organiziranim moćnicima...) i pripadajuća uzbuđenja kojima su snažno izloženi za dugog trajanja kampanje. Najgorljivije reagiraju na provokativne poruke dvojice preostalih kandidata te njihove međusobne verbalne sukobe.
Oni desne političke orijentacije ponajprije upozoravaju na Josipovićevu neprimjerenu (budući da se predsjednik, za razliku od svojih prethodnika, treba izdići iznad ideoloških i stranačkih podjela) izjavu kako će nakon izbora Hrvatska postati crvena. Ljevičari i liberali, pak, izražavaju svoju užasnutost stilom i profilom Milana Bandića, osobito činjenicom da zagrebački gradonačelnik, iza kojega se vuku dugi "repovi" korupcijskih afera, posljednjih dana bezočno optužuje Ivu Josipovića baš zbog korupcije.
U nekim se medijima "ulijeva ulje u vatru", pa je primjerice Davor Butković u subotnjem broju Jutarnjega lista čak napisao: "Strah od Bandića kao hrvatskog predsjednika pretvorio se u spontani narodni pokret otpora."
Građani su manje-više digli ruke od politike
Desetog siječnja građani ne samo što neće "prije svega" glasati protiv Milana Bandića, kako najavljuje Butković, nego uglavnom uopće neće izaći na izbore, kao što nisu izašli ni u prvom krugu. Većina je manje-više digla ruke od politike, te tu važnu djelatnost, nažalost, više uopće mentalno ne povezuje s boljom budućnošću sebe osobno i zemlje u cijelosti. Mnogi se pritom mazohistički zabavljaju: s distance promatraju politička zbivanja, kao neki film strave i užasa koji je "dobar" onoliko koliko je zločest najveći negativac, kako je upozorio još Alfred Hitchcock.
A najveći negativac ovih izbora, ponavljam svoju ranije iznesenu tvrdnju, je – Ivo Sanader. Niti jedna svađa kandidata za položaj budućeg šefa države nije izazvala toliko pažnje kao jučerašnja konferencija za medije bivšeg premijera. To nije slučajno: Sanader je (bio) dominantan hrvatski političar u većem dijelu drugog desetljeća tranzicije. Više od vođa ljude zanimaju samo padovi vođa.
Formalni povratak Sanadera u politiku (zbiljski iz nje nije ni izišao) očito je pažljivo "tempiran": dogodio se pola godine nakon što je dao svoje zloglasne ostavke na položaje premijera i predsjednika HDZ-a; u nedjelju kada se po uputama spin-doktora trebaju javnosti priopćivati neugodne informacije, točno u podne (poruka: slijedi veliki obračun...); usred "drugog poluvremena" kampanje u vezi s drugim krugom predsjedničkih izbora, čime se pokušalo barem djelomice ublažiti negativne ocjene u medijima koji su dotad bili prilično zainteresirani za te izbore.
HDZ se vodio promicanjem podobnosti i nesposobnosti
Sanaderove ocjene (rezultata) izbora su posebno važne s obzirom da je on razloge za velik neuspjeh Andrije Hebranga i HDZ-a ustanovio u "nesnalaženju u vođenju stranke" kao one koja "pobjeđuje, a ne stranke od 12 posto". Baš tvrdnjama vezanima za izbore bivši je premijer, uz potporu svojih istomišljenika, postavio ljestve kojima se nastoji ponovno popeti na vlast, prvo u HDZ-u, a potom u državi.
Međutim, te su ljestve trošne i lako se mogu slomiti pod težinom penjača, jer će Kosor, Hebrang i drugi Sanaderovi oponenti iz vodstva HDZ-a u sukobu koji sigurno slijedi otvoriti pitanja vezana za stvarne uzroke poraza na tim izborima. A ti su razlozi očito ponajviše vezani za način vođenja stranke i državne vlasti u razdoblju od početka 2004. do sredine 2009., koji je bio ponajviše određen promicanjem nesposobnosti i političke podobnosti, stimuliranjem korupcije pa i organiziranog kriminala, te sultanskim stilom vladanja jednog predugo neupitnog vođe.
U HDZ-u se jednostavno mora, i to odmah, otvoriti rasprava o političkoj odgovornosti ne samo za poraze na predsjedničkim i lokalnim izborima, nego i za serije sramotnih afera te za neuspjeh u upravljanju zemljom. A iza te rasprave, a možda i istovremeno s njom, vjerojatno će krenuti i pozivanje na druge vrste odgovornosti.
U toj političkoj borbi, ako bude demokratski vođena i otvorena pred javnošću, Sanader i njegovi suradnici nemaju velike šanse. On već dulje vrijeme nema potporu u javnosti, njegov saveznik Milan Bandić će vjerojatno izgubiti izbore (uz ostalo i zato što po svom populizmu i raširenoj predodžbi da je povezan s korupcijom najviše sliči Sanaderu), utjecajni međunarodni akteri su mu već okrenuli leđa, a i većina zastupnika i ministara iz redova HDZ-a, izgleda, nije na njegovoj strani.
Nedostatni aduti bivšeg premijera
Bivši premijer ima neke adute, ponajviše svoje veliko političko iskustvo i snalažljivost u konfliktnom komuniciranju te potporu među dijelom nacionalnog stranačkog vodstva i lokalnih "šerifa", ali to mu neće biti dostatno. Naime, mnogi "obični" članovi HDZ-a smatraju kako on, za razliku od Jadranke Kosor, nema političku budućnost i ne može integrirati u posljednje vrijeme izrazito podijeljenu stranku, posebno s obzirom da je zapravo pokušao, sasvim mimo stranačkog statuta, napraviti svojevrsni "udar" u stranci.
Nakon 10. siječnja počet će dani i tjedni raspleta u vladajućoj stranci, koji bi političku i javnu scenu trebali učiniti manje opterećenom strahom nego što je to sada. Iz politike bi trebali otići oni koji su svojim inscenacijama poticali strah kao sredstvo vladanja, odnosno ostvarenja svojih sebičnih interesa. A to nipošto nije "unutarnja stvar" ili "problem" HDZ-a, kako su u nedjelju popodne poručila obojica kandidata za predsjednika Republike, nego pitanje koje je zbog velikog utjecaja te povijesne stranke od sudbinske važnosti za sve građane ove zemlje.
Prethodni članci:
arti-200912210188006 arti-200912130229006 arti-200912070193006
