IVANA HODAK JE UMRLA MAJCI NA RUKAMA: / 'Dan kad sam je zauvijek izgubila najgori je i najteži dan mog života'

Image
Foto: Tomislav Miletić/24sata

Ljerka Mintas Hodak se i 12 godina nakon likvidacije svoje kćeri Ivane prisjeća svih detalja te otkriva kako se miri s gubitkom, ali i kako pomaže drugoj djeci

8.10.2020.
10:56
Tomislav Miletić/24sata
VOYO logo

Na kućnom pragu u zagrebačkoj Ulici Pavla Hatza prije 12 godina s dva metka ubijena je sudska vještakinja i odvjetnička pripravnica Ivana Hodak. Njezina majka, odvjetnica i prva hrvatska ministrica za europske integracije, Ljerka Mintas Hodak i danas se prisjeća trenutaka u kojima joj je njezina kći jedinica izdahnula na rukama.

"Dan kad sam je zauvijek izgubila najgori je i najteži dan mog života. A počeo je sasvim normalno. Baš kad sam se vratila kući, to se desilo. Bila sam toliko šokirana da se prvo vrijeme uopće nisam mogla priviknuti na činjenicu da joj se to dogodilo, da je više nema. Ali kad sam je mrtvu držala na rukama, kao da mi se ukazala slika Majke Božje kako ispod križa na rukama drži Isusa. Prošaptala sam joj: 'Majko, evo predajem ti je, nadam se da ćeš je ti nadalje čuvati umjesto mene", prisjetila se Mintas Hodak u razgovoru za 24sata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najteži i najbolniji trenutak

Priznaje da joj je taj trenutak bio najteži i najbolniji u životu. Dugo je tugovala, no morala se priviknuti na život bez one za koju ga je bila spremna dati. Od Ivane se još nije sasvim oprostila. Svakog jutra i svake večeri razgovara sa svojom izgubljenom kćeri.

"Ivana je uvijek sa mnom. Kad radim, odmaram se, uživam i kad sam tužna. Svaki dan počinjem tako da joj kažem: 'Bok, srećice, krećemo u novi dan!' Navečer, prije spavanja, uvijek poljubim njezinu slikicu i kažem: 'Ljubavi moja, još je jedan dan prošao, još sam ti jedan dan bliže. Laku noć i nek’ te čuvaju anđeli", priznaje njezina majka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Često je i sanja te se prisjeća svih anegdota, događaja i malih rituala koje su imale. No, i dalje mora prolaziti kroz mjesto ubojstva. Ivana je likvidirana u svome haustoru, na dnu stubišta.

"Danas mi je mnogo manje strašno proći tim stubištem nego onda. Ali svaki put kad sam na stubištu pazim ide li netko za mnom i tko. Nevjerojatno kako čovjeku te neke stvari ostanu kao uvjetni refleks. Taj koji je uhićen vjerojatno ju je ubio, ali bitno je tko je njezino ubojstvo naručio. To je bilo klasično ubojstvo stila eliminacije. Nikad se to nije saznalo niti će se ikad saznati. Nisam inzistirala na traženju pravog naručitelja tog ubojstva jer mislim da to ne bi ništa promijenilo. Bio to ovaj ili onaj, Ivane nema. A taj tko je to naručio ionako će jednog dana odgovarati na vječnom sudu. Neka njezino ubojstvo nosi na vlastitoj savjesti", zaključila je njezina majka koja je godinu dana nakon ubojstva osnovala zakladu "Ivana Hodak" koja stipendira djecu iz domova te udomiteljskih i siromašnih obitelji. Dosad su dali ukupno 120 stipendija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Humanitarni rad

No, osim toga njezina je majka na dan ubojstva uplatila novac za siročad iz Konga, brata i sestru, 8-godišnjeg Mapenda i 11-godišnju Anaclet Mushagalusa. O tome je htjela obavijestiti Ivanu, no na taj se poziv ona nikad nije javila. Na dan uhićenja je, pak, uplatila pomoć za dvije djevojčice iz Kenije. Nekoliko mjeseci nakon Ivanine smrti boravila je u Ruandi gdje ju je ugostio misionar fra Ivica Perić. S njim je proputovala i Burundi, Kongo i Ruandu te odlučila organizirati humanitarne akcije za pomoć djeci iz tih zemalja.

U jednu od svojih misija odnijela je mnogo igračaka, slatkiša, ali i pomagala za učenje i lijekova. Donirala je i 200 eura za izgradnju nove kuće jednoj obitelji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Fnc 16
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo