Prije 30 godina u rafineriji Sisak je radilo 3.500 radnika, a danas ih je tek njih 600.
Tjeskobu je prošli tjedan izazvao dopis direktora rafinerije Sisak. Obavijestio je radnike da kreću transporti nafte u onu Riječku, što se odmah u Sisku iščitalo kao službeni početak kraja pred zatvaranje. No, tehnički ministar privremeno je blokirao taj proces.
"Odmah sam poslao jasnu poruku čelnim ljudima INE da to nije prihvatljivo", kazao je ministar gospodarstva Tomislav Panenić.
Hoće li neprihvatljivo biti prihvatljivo nakon predizborne kampanje, župan vjeruje da se rafinerija ne gasi. Štoviše, toliko je uvjeren da priznaje, nema plana 'B'.
"Teško je to predvidjeti, teško je zamisliti što ako, ljudi će ostat bez posla, novih radnih mjesta nema, tako da o tom scenariju ja osobno ni ne razmišljam", rekao je sisačko-moslavački župan Ivo Žinić.
Razmišljaju oni koji odlaze glavom bez obzira iz ovog grada i županije. Demografi predviđaju, ako se nastave ovakvi trendovi, da će broj stanovnika pasti sa 172.000 iz 2011. na 112.000 2030. Potiču se poduzetnici, provode se mjere kako bi se zaustavilo odumiranje.
"Naravno da to nije dovoljno, zato i kažem proračun Sisačko-moslavačke županije je nedostatan da bi se takvim mjerama moglo nešto napraviti", naglašava Žinić.
Bez mjera, samo s puno truda, ipak tu i tamo ipak procvate čudo u Sisku. Poput tvrtke Applied Ceramics otvorene 2007., američkog vlasnika porijeklom iz Siska. Pogon ima 85 zaposlenih i proizvodi dijelove za strojeve koje izrađuju kompjuterske čipove.
"Ovdje postoji jedna ogromna infrastruktura postoji radna kultura, postoji radna disciplina. Mi smo prvi dokaz toga. Generacija mladih Siščana koji smo djeca rafineraca, željezaraca, a u bivšem pogonu Željezare se pokrenula ta priča", prepričao je Milan Sladojević, direktor tvrtke Applied Ceramics.
Njihova priča je putokaz. Vrijeme masovnih industrija prošlo je, samo u Željezari trenutno oko 20 manjih tvrtki nešto proizvodi.
