Istraživanje dr.Tade Jurića s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu "Iseljavanje Hrvata u Njemačku – EU Migacijski val", kojim je obuhvaćeno 1200 ispitanika pokazuje da je 79 posto ispitanika koji su iselili u Njemačku zadovoljno svojim životom ondje dok ih je 73 posto zadovoljno i tamošnjim primanjima.
Poklapa se to s dominantnim stavom iskazanim kroz novinske priloge u kojima vidimo iseljenike koji hvale novi život pa makar i radili posao ispod njihova obrazovanja i živjeli u lošijim stambenim uvjetima. Primjetan je i vrlo naglašen bijes prema domovini.
Mladi izgubili nadu
No, dr. Jurić, inače doktor političkih znanosti i povijesti koji je i sam tijekom doktorskog studija živio u Njemačkoj, kaže kako je riječ o prvotnoj slici u kojoj ljudi kad su u procesu stvaranja nove životne priče "ne smiju pogledati stvarnosti u oči". Stoga će, dodaje, istraživanja poput njegovog pravu vrijednost dobiti tek za pet godina kada će razmišljanja iseljenika biti objektivnija. "Sada prevladava dojam da su mladi izgubili nadu u ovu zemlju. Izgubili su vjeru da stvari mogu izaći nabolje. U Njemačkoj, gdje brojni objektivno znatno teže žive nego bi ikada u domovini, imaju nadu da će jednom biti bolje, dok su je ovdje izgubili", kaže Jurić.
Novi hrvatski iseljenici najčešće imaju završenu srednju školu (60,7%), dok je visokoobrazovanih 37,8%. "Ako netko tko je bio visokoobrazovan napusti domovinu, a u Münchenu vozi taksi, on nije nikakav dobitak za zemlju useljenja, ali je veliki gubitak za zemlju iseljenja. Između ostalog, naši iseljenici pristaju na takve poslove jer ih u Njemačkoj nitko ne poznaje pa se ne osjećaju poniženo. Cijeli je niz takvih priča. No, moramo biti pošteni i reći da ima ljudi koji odlaze zato što u Hrvatskoj jednostavno nisu dobili niti jednu priliku", priča Jurić za Deutsche Welle.
60 posto iseljenih u RH je imalo posao
Navodi i da bi, prema iskustvu života u Njemačkoj, mogao zaključiti kako bi i Hrvatska bila prosperitetna kada bi se u njoj radilo koliko i u Njemačkoj. "Ako želite sudjelovati u bogatom društvu u kojem se stoljećima akumuliralo bogatstvo, pokušavate naglo steći kapital na uštrb vlastite kvalitete življenje pa i zdravlja. Postoji taj pritisak i mnogi zapadnu u priču o tri posla, a to brzo potroši čovjeka."
Ono što iznenađuje jest podatak da je čak 60% iseljenih prije odlaska u Njemačku imalo posao. Među njima su brojni stručnjaci koji u Hrvatskoj nisu dobili priliku za napredovanje ili usavršavanje. "Liječnici tako odlaze jer ne mogu izdržati preveliki broj pacijenata i nemogućnost usavršavanja. O uvjetima rada govore i brojni drugi stručnjaci, ali i radnici brojnih drugih branši. Nitko od njih ne spominje novac kao motiv iseljavanja. Mnogi naglašavaju da su u Njemačkoj rasterećeniji.“
U četiri godine otišlo 250 tisuća ljudi
Jurić naglašava da ne postoji način da se spriječi iseljavanje, osim da se zaista učine strukturne promjene u društvu kako bi ljudi svojom voljom odlučili ostati. "Kroz medije se često čuje da je jedina mjera za zadržavanje mladih jačanje gospodarstva. Ali nije, vidimo da ih je većina bila zaposlena. Otišli su jer su nizom okolnosti frustrirani i nezadovoljni. U njihovim odgovorima uvijek vidimo želju da Hrvatska prestane biti zemlja koja je okrenuta prošlosti. Oni žele zemlju koja gleda u budućnost. Jer ne može se voziti naprijed s farovima koji osvjetljavaju natrag. No, da bi se moglo gledati naprijed svakako se kao društvo moramo suočiti s vlastitom prošlošću. Moramo utvrditi što se dogodilo, a što nije kako bismo kao nacija ozdravili i ponovno mogli početi gledati naprijed. Mladi prepoznaju da se ideološke teme nameću uvijek kada nema konkretnih i ozbiljnih poteza u društvu. Njih se ne može dobiti floskulama. Zato, da bismo povratili povjerenje mladih, moramo učiniti taj zbilja iskorak konačnog suočavanja s vlastitom prošlošću", kaže dr Jurić.
52-GODIŠNJA LIJEČNICA ODLAZI U NJEMAČKU: ‘Prošla sam svašta, radila u čizmama i kabanici… Odlazim jer mi nude odlične uvjete’
U Hrvatskoj se navodi kako je u Njemačku godišnje iselilo oko 30 tisuća Hrvata, dok njemački podaci govore o 50 tisuća. Od 2013. godine, pak, iselilo se sigurno od 200 do 250 tisuća ljudi. U kojoj mjeri će se novi iseljenici vraćati, teško je procijeniti. Sada, dok su im dojmovi svježi i nepotpuni, tek ih 15% razmišlja o nekom povratku u kratkoročnom ili srednjoročnom periodu. Udio onih koji će se možda vratiti nakon umirovljenja iznosi 45%.
