Hrvatsku javnost već tjednima intrigira pitanje zakonskog reguliranja pobačaja. Javnu raspravu samo je dodatno raspirila odluka Ustavnog suda koji je odbacio zahtjeva za ocjenom ustavnosti aktualnog zakona.
Logično je da bi bilo nezamislivo da jedna zemlja koja silno želi uhvatiti korak s razvijenijim dijelom svijeta, zakonski zabrani ženama pobačaj, no i dalje se postavlja pitanje kako će izgledati zakon koji u naredne dvije godine mora izglasati Hrvatski sabor.
Svima mora biti jasno kako odluka na pobačaj nijednoj ženi ne pada lako te kako je psihički i emocinalno vrlo težak proces donošenja odluke. Ispovijest jedne žene koja se na pobačaj odlučilo donosi Slobodna Dalmacija. Ona je odlučila ostati anonimna jer, kako kaže, ne želi biti predmetom osuda u svojoj konzervativnoj sredini.
Njene riječi prenosimo u cijelosti.
Na početku želim reći da nikad nisam mislila da bi pobačaj mogao biti nešto što ću doživjeti. Sjećam se da sam, nakon što sam izgubila nevinost, odlučila da nikad neću pobaciti.
Godinama kasnije, za vrijeme večere sa zaručnikom sam se šalila da sam možda trudna. Bili smo skupa dvije godine i mnogo puta smo mislila da sam možda trudna, ali uvijek bi se radilo o lažnoj uzbuni.
Ne sjećam se kako, ali kupili smo test za trudnoću. Bilo je usputno i bez razmišljanja. Međutim, kad sam došla kući i započela testiranje počela sam se tresti. Nismo bili siromašni, ali nismo imali niti financijsku stabilnost za odgoj djeteta.
Cijelo vrijeme sam se uvjeravala da test neće biti pozitivan. Ipak, kad sam nakon par minuta pogledala test, rezultat me je ostavio bez teksta. Srce mi se diglo u grlo i samo sam rekla: „Bože, stvarno sam trudna“.
Nisam znala kako se osjećati. Cijelo vrijeme sam se uvjeravala da se ovako nešto meni nikad ne može dogoditi. Ali, eto, bila sam trudna. Koja je bila prva stvar koja mi je pala na pamet? Vrijeme je da na internetu pogledam kako izgleda pobačaj.
Razgovarala sam s liječnicima, dogovorila termin, upoznala se sa zakonima.
Nakon toga sam počela poricati istinu. Možda je test bio pogrešan, možda je i onaj drugi test bio lažan.
Možda bi neke dodatne pretrage pokazale da nisam trudna i mogla bi nastaviti sa svojim životom kao da se ništa nije dogodilo. Fokusirala sam se na to poricanje.
Na dan pobačaja sam se probudila rano. Bila sam nervozna i uplašena. Kad sam stigla kod liječnika postalo mi je malo lakše. Doktor i sestre su bili jako dragi i puni razumijevanja.
Nakon pobačaja sam osjetila bol i grčeve. Nekoliko dana sam krvarila. Postupno, bol je ipak nestala.
Niti u jednom trenutku tijekom od kad sam se odlučila na pobačaj nisam osjetila grižnju savjesti. Osjetila sam samo olakšanje. Ne kajem se i ne osjećam se krivom, bila je to ispravna odluka.