Pjesmica razočaranog Slavonca posvećena njegovom sinu koji u potrazi za boljim životom napušta Hrvatsku izazvala je mnoštvo reakcija na društvenim mrežama, ali i u hrvatskim medijima.
Njezin autor je Mario Vinković iz Vrbanje, a pjesmicu je napisao dok se vraćao kući iz Zagreba gdje je ispratio 23-godišnjeg sina Vinca Vukovića u Njemačku. Na Facebooku je skupila preko tisuću reakcija i više od stotinu komentara. Prijatelji i poznanici mu u komentarima poručuju da se drži, a mladome Vinci žele sreću u inozemstvu.
Šansa za normalan život
23-godišnji Vinca završio je Poljoprivredno-šumarsku školu u Vinkovcima prije pet godina. Odonda radi, mijenja poslove, traži radno mjesto koje će mu donijeti određeno zadovoljstvo, ali i omogućiti da normalno živi. Nažalost, u Hrvatskoj to nije pronašao.
"On je radio kao profesionalni vozač, a po struci je šumarski tehničar. Nisam htio da mi ovdje provede 10 godina kao sjekač na motornoj pili. Ne znam koliko znate o tome, ali to je strašno. Promijenio je nekoliko poslodavaca koji se busaju u prsa, a ne žale dušu i kad treba isplatiti plaću, vode se onom - što manje to bolje. Otišao je prije par mjeseci, a znam da ga neću vidjeti pola godine", priča za Jutarnji ražalošćeni otac.
23-godišnji Vinca zaposlio se kao vozač u Njemačkoj.
Prekretnica je bio odnos poslodavaca
"Zadovoljan je plaćom, ali znate kako je… Otišao je s 85 kilograma, sad ima 75, smršavio je desetak kila. Ima ideju da će malo novca staviti sa strane, pa si nešto priuštiti, kupiti. No, želja mu je da možda i tu pokrene neki posao. Ipak, teško je malom čovjeku kod nas uspjeti. Želio sam njemu da ostane", kaže otac Mario za Jutarnji.
I njegova dvojica braće napustila su Vrbanju, doduše obojica su ostala u Hrvatskoj. Jedan radi u Vinkovcima, a drugi u Zagrebu.
Vincin otac kaže da je njegov sin mogao pronaći posao u Hrvatskoj, ali nije htio životariti. Kaže da ga je na odlazak najviše natjerao odnos poslodavaca u Hrvatskoj. Vinca, priča otac, u Njemačkoj radi svaki dan, ali vikend mu je svaki slobodan.
"Poljuljale su se norme. Nekad smo si pomagali, sad svi sebi grabe", kaže Mario.
Ističe da je osnovna škola u Vrbanji još do prije pet godina radila u dvije smjene, a sad jedva jednu smjenu popune.
