Glas Slavonije donosi nekoliko priča Slavonaca koji su sudjelovali u Oluji, a neke od njih vam prenosimo. Pripadnik 7. gardijske brigade Jasmin Hadžić, iz baranjskog mjesta Kozarac bio je jedan od onih koje je general Ivan Korade izabrao da ode "gore" i skine krajišku zastavu s kninske tvrđave. Čin skidanja zastave nikada neće zaboraviti. I podizanje nove - hrvatske.
Pokret u pola pet
"Krenuli smo u Knin ujutro, nešto nakon pola pet. Oko deset sati, nakon zapovijedi, zaputili smo se na tvrđavu skinuti krajišku zastavu. Bila je svilena, ali sva ofucana. Mo'š mislit, svezali su je lancima. Korade nam je rekao: "Skidaj dok sve ne popada"", prisjeća se Jasmin Hadžić događaja 5. kolovoza 1995.
Od silnog uzbuđenja ne sjeća se gdje su njezini dijelovi, ali dobro zna kako su razvili novu novcatu, 25 metara dugu hrvatsku trobojnicu s ogromnom šahovnicom. No nisu je postavili na jarbol, nego samo prislonili na zidine. Poslije će se pokazati da se čekao dolazak prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Zastava se zavijorila na jarbolu, a predsjednik Tuđman visoko je uzdignuo obje ruke, u znak pobjede. Ostalo je povijest.
"Što da kažem. U početku je bilo ono, akcija kao svaka druga. No u zraku se ipak osjećalo nešto posebno. Spustili smo se s Dinare, bio sam mlad i lud ko šiba. Strah nisam osjećao. Godinama nikome nisam pričao o kninskoj avanturi. Volim raditi, politikom se ne bavim i ne tražim nikakve beneficije. Borio sam se za državu u kojoj bi svi radili i bili zadovoljni", rekao je za Glas Slavonije.
Nije dobio ni medalju: Hvala im svima
"Ponosan sam na svaki trenutak, svaki dan proveden u obrani Vukovara i Hrvatske", reći će 20 godina poslije sudionik Oluje, vukovarski branitelj Ivica Franić Srna, koji, međutim, na proslavu u Knin ne ide. Taj 54-godišnji Vukovarac bio je samo na proslavi prve obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja.
"Iako se to ne zaboravlja, ne želim da me emocije obuzmu, živim novi život. Jedino kad se suborci sastanu, potaknemo uspomene", kaže Franić, koji je ratni nadimak Srna ponio iz pakla Vukovara ratne 1991. godine, iz kojeg je izišao u proboju, s puškom. Kada ga se 20 godina poslije pita o Oluji, Srna će reći: “Nemojte mi rane dirati.”
"Ja to ostavljam iza sebe, mirna srca, mirne duše. Ponosan što sam nosio odoru hrvatskog vojnika u obrani domovine, no živim novim životom u svom Vukovaru." Kaže da ne ide u knin zbog obaveza kod kuće, ali i zbog politikanstva. "Inače bih vrlo rado išao. Bio sam samo te prve godine, dalje nisam htio jer vidim da se sve svodi na politiku, umjesto prije svega na sjećanje na branitelje koji su dali sebe u tome svemu. Sve se nekako uvijek svede na stranke i politiku. Ja sam osoba koja ne želi u tome sudjelovati. Da kažem i to, nisam dobio ni medalju Oluja. I hvala im svima... Ali, ostavimo taj rat iza sebe, ja želim živjeti normalno, ne želim živjeti u prošlosti", zaključuje Franić.
Glas Slavonije/Danas.hr
