Elio Lorencin otišao je iz Uljanika u pulski zatvor. Ondje je bio 24 godine; od 1990. do 2014., osim dviju ratnih godina. No, nije bio zatvorenik, već je radio kao pravosudni policajac. U ispovijesti za Glas Istre otkrio je s čime se sve susreo u svojoj karijeri, a u tome bi se mogli prepoznati i neki njegovi kolege koji su u ponedjeljak prosvjedovali ispred Ministarstva pravosuđa kako bi upozorili na razloge zbog kojih je Lorencin otišao u mirovinu - teške uvjete i male plaće.
"Razne situacije znale bi nas izluđivati: i sa zatvorenicima i s birokracijom. Vjerujte, dobro bi nam došao psiholog. Mnogi to od mojih kolega ne bi priznali, ali ja bih, eto, da smo imali tu priliku, išao kod psihologa. Postoje situacije kad si pod velikim pritiskom i kad bi te razgovor sa stručnom osobom primirio. Ponekad mi je bilo teško održati samokontrolu. Znalo mi je pobjeći. Znao sam agresivno odreagirati. Ali si ne zamjeram. Uvijek kažem – ono što se moralo desiti, desilo se. Jednom mi je jedan zatvorenik opsovao majku koja je neposredno prije toga umrla. Razbio sam ga, priznajem. Poslan sam na stegovnu, određena mi je kazna, skinuto mi je s plaće 10-15 posto, mislim na šest mjeseci. No, mirno sam spavao jer sam znao da je to sastavni dio posla", priznao je Lorencin.
Napeti i pod oprezom
Kaže kako su pravosudni policajci uvijek napeti i pod oprezom, jer se nalaze sami na odjelu s po 60-70 zatvorenika. Ističe kako su mu se nekoliko puta dogodile i ekscesne situacije te napadi u kojima su zatvorenici uvijek u prednosti, jer kao pravosudni policajac, po zakonu mora izreći upozorenje da će upotrijebiti sredstva prisile. ističe kako je nepisano pravilo da se najveći kriminalci najbolje ponašaju, dok najviše problema rade "mali, sitni glupsoni koji žele ispasti face."
"Ovdje je recimo bio Hrvoje Petrač. Gospodin čovjek. Pristojan. Zna pravila. On meni svako jutro 'dobro jutro šefe'. Ja njemu uredno odgovorim 'dobro jutro'. Međusobno se poštujemo. Nije bilo nikakvih ekstra traženja ili slično. Čovjek je znao u koji je sustav ušao. Odmah je shvatio pravila i s takvima nemaš problema", kaže Lorencin.
Osjeća se dobro
Priznao je i kako svoj posao nije nosio kući te se trudio da njegova supruga i djeca znaju što manje o tome. Pokušao se nositi sa stresom pomoću tjelovježbe, no ubrzo je zavirio u "svijet alkohola". Ipak, drago mu je što je živ i čitav doživio mirovinu.
"Dosta sam potrošen, ali se ipak osjećam jako dobro, čak odlično. Kad uzmem u obzir što sam sve proživio, to je sasvim u redu. Ali ne bih želio da se itko zavarava i misli da je to lako. Nije, trećinu života proveo sam s teškim kriminalcima i ubojicama kojima je u zatvoru bilo bolje nego na slobodi", zaključio je Lorencin.
