Išla bih i volontirati, ali ne daju mi ni to

Tražim posao tri godine, svaki dan, poslala sam preko 1.

25.4.2012.
8:07
VOYO logo

Čitateljica Danas.hr-a (podaci poznati redakciji) uputila nam je pismo u kojem je opisala svoje muke s hladnim aparatčicima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o kojima već danima pišemo. Pismo je uputila Stručnom timu Danas.hr-a, a mi vam ga donosimo u cijelosti:

'Prošla sam milijun razgovora i testiranja'

S problemom nezaposlenosti susrela sam se i sama. Završila sam Stručni upravni studij i time postala stručna prvostupnica javne uprave. Otada su prošle gotovo tri godine. Ne kažem da imam neku školu, da sam najpametnija, to je samo VŠS, ali je bolje od onoga što ima većina djelatnika zaposlenih na mjestima u javnoj upravi na kojima bih i ja potencijalno mogla raditi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prošla sam milijun razgovora i testiranja. Uvijek uđem u uži krug i nikad ne dobijem posao. Jednom sam bila na testiranju u jednoj zagrebačkoj bolnici, tražili su daktilografa. 300 ljudi je tipkalo, testiranje se provodilo par dana, a unaprijed se znalo tko će dobiti taj posao. Prave nas budalama. Kao da nam nije teško i ovako.

Na HZZ-u izgledaju kao da bi nas strijeljali

A HZZ da i ne spominjem. Nikad mi nitko ništa nije rekao što sam pitala i tražila. Zaposlenici na šalterima, kad dođem po mjesečni štambilj, izgledaju kao da bi nas sve strijeljali – ni "dobar dan" ni "doviđenja". Savjetnica me pitala jesam li odradila pripravnički staž. S obzirom da nisam, ove mjere za poticaj za zapošljavanje bez zasnivanja radnog odnosa spominjala mi je prije više od godinu dana, ali s napomenom da si sama moram pronaći mjesto da stažiram. U tom slučaju HZZ plaća 1.600 kuna i putne troškove, a poslodavac dobije besplatnog radnika godinu dana. Naravno da sam pristala sama si potražiti staž.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

S obzirom da je to morala biti institucija javne uprave, išla sam od vrata do vrata, kucala i pitala – Poglavarstvo, Županija, nekoliko općina, i – ništa. Odgovori su bili da imaju posla preko glave i trebaju pomoć, ali me nemaju gdje smjestiti. Zatim, HZMO, HZZO – također ništa, samo su me blijedo gledali. Nakon što sam obišla gotovo pola županije, gotovo svi su mi zalupili vrata. U jednoj općini načelnik je rekao da ako ću dobiti od HZZ-a 1.600 kuna mjesečno, da slobodno dođem kod njih, popijem kavu i vratim se kući svaki dan. Na kraju se ispostavilo da mi treba potpis pravnika kao mentora iz te općine, a njihov pravnik radi kao volonter jer je u mirovini i zbog toga ne može potpisati papir. Savjetnica na HZZ-u samo je slegla ramenima: "Na vama je da si nađete mjesto za staž, a na nama da platimo."

Stažiranje – nemoguća misija

Luda od traženja i iščekivanja boljeg sutra, teškom mukom odlučila sam se za sezonu i ribanje podova četiri mjeseca. Dakle, daleko izvan struke. Nisam lijena, radila bih bilo što, ali stalno mislim: za što sam ja učila sve ove godine??? Da bih svake godine u sezoni išla ribati podove??? Vrativši se nakon sezone, prijavila sam se na burzu rada, gdje su mi ponudili prekvalifikaciju za računalnog operatera, što sam, naravno, prihvatila, više zbog toga da se osjećam korisnom i nešto radim i krećem se, nego zbog toga jer su mi trebali novci. Dobila sam, naime, za tih mjesec i nešto dana oko 2.000 kuna i bila sam zadovoljna. Barem nisam sjedila kod kuće, tako sam tad mislila.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ispostavilo se, međutim, da je ubrzo raspisan natječaj za nekoliko pripravnika u jednoj instituciji javne uprave. Na HZZ-u su mi rekli da nemam pravo na pripravnički staž jer imam iskustva izvan struke – u ribanju podova četiri mjeseca, a zbog čega nemam pravo niti konkurirati na natječajima koji su, ionako, namješteni. Nekako sam se pomirila s tim, mislila sam, ionako ne bih ja bila primljena jer iz pouzdanih izvora znam da je bilo namješteno. No, nekoliko mjeseci kasnije – opet traže pripravnike!

'Nije na nama da vas o tome obavještavamo'

Po svim medijima se govori o tome kako država i HZZ daju poticaje za zapošljavanje i samozapošljavanje. Opet odem na Zavod i pitam gospodina na šalteru o tome. On pogleda moju radnu knjižicu i kaže kako sam ja već primila neke poticaje od njih već i nemam pravo na poticaje za pripravništvo, te da se obratim savjetnici. Odem kod nje, a ona mi kaže da nemam pravo na pripravnički staž jer su mi platili prekvalifikaciju za računalnog operatera!!! "Ne možete vi sve dobiti, postoje i drugi ljudi", glasio je njezin odgovor. Već bijesna, pitam je tko je meni rekao kada sam prihvaćala tu prekvalifikaciju da time automatski gubim pravo na sve ovo ostalo, na staž? "Nije na nama da vas o tome obavještavamo", odgovorila mi je. A na kome onda je??? Više nemam riječi za njih, za ovu državu i ovaj sustav. Kamo to sve ide?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Znam da postoje i ljudi mnogo obrazovaniji od mene koji su u istim situacijama. Tražim posao tri godine, svaki dan, poslala sam preko 1.000 zamolbi, i kad su me na jednom razgovoru pitali zašto ne radim i koliko sam zamolbi dosad uopće poslala, rekli su da je to nemoguće i da lažem, da nije moguće da od 500 zamolbi koje sam tada bila poslala, nijedna nije "upalila". Rekli su mi da neka se zapitam da možda sa mnom nešto nije u redu.

'Izgubila sam nadu u sve'

A da ne spominjem pitanja na razgovorima koja su mi postavljali, od financijskog stanja u obitelji, tko radi i gdje, na kojim pozicijama, do pitanja jesam li čitala Anu Karenjinu i da dam svoje osobno mišljenje o njoj. Totalno nevezano za posao tajnice u tvornici namještaja. U ove tri godine izgubila sam nadu u sve, bojim se da ću se zakopati sa sezonskim radom. I svi kažu: "Samo još ovu godinu i nikad više", a svi se vraćaju jer drugog izbora nemaju. I sama sad gledam, sezona je na vratima, a ja sjedim kod kuće zatvorena i bezvoljna da ujutro ustanem iz kreveta. Ne želim ići, muka mi je od toga kad se sjetim kako mi je prošle godine bilo, što sam sve prošla, slušala, trpjela i radila.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A opet mislim, par mjeseci će proći, a novac uvijek dobro dođe. Ne znam više što da radim i kome da se obratim. Radila bih besplatno godinu dana samo kad bih kasnije imala garanciju za neki posao. Ma išla bih i volontirati, samo da mi plate prijevoz, ni lipe mi ne moraju dati više. Ali i to je kod nas nemoguće.

Ukoliko imate pitanja vezana za rad Vlade, pojedine poteze ili njihov izostanak, a tiču se područja koja smo predstavili, pišite nam na strucnitim@portal.net.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Fnc 16
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo