Iako zakonodavstvo u drugim europskim zemljama ne nameće obvezu cijepljenja djece, u Hrvatskoj postoji kalendar obveznog cjepiva. Otpor roditelja sve je jači, odnosno sve je više onih koji ne žele cijepiti djecu.
Daliborka Ciganović (41) iz Lipika definitivno je odlučila da svoju djecu nikad neće cijepiti. Njezina djeca imaju njemačko i hrvatsko državljanstvo. U Njemačkoj cijepljenje nije obvezno.
'Susrela sam previše djece koja su bila zdrava, sve do cijepljenja'
'Imam troje djece, stare 16, osam i tri godine. Niti jedno nisam cijepila. Ja sam logoped defektolog i u ordinaciji sam se susrela s previše djece koja su bila zdrava do cijepljenja, a onda su završila kod mene s raznim poremećajima iz spektra autizma, konvulzijama i raznim drugim poremećajima i problemima', ispričala je Ciganović za 24sata.
Stoji kod svoje odluke da ne cijepi djecu.
'Nakon rođenja trećeg djeteta zvali su me iz Zavoda za javno zdravstvo i zaprijetili sankcijama, no ja sam se pozvala na državljanstvo moje djece i tada su me ostavili na miru', rekla je Daliborka i dodala kako je izbrojila da u Hrvatskoj djeca do sedme godine života prime ukupno 44 cjepiva u koktelima 3 u 1, 5 u 1 i slično. Ona to, tvrdi, svojoj djeci nije htjela priuštiti.
Iz istih razloga, zbog straha od narušavanja zdravlja djeteta, sve je više roditelja u Hrvatskoj koji odbijaju cijepiti djecu, čak i po cijenu kaznene i materijalne odgovornosti.
'Nema nikakvog uporišta u međunarodnim aktima da bude obveza. Ima uporišta da bude preporuka. Najjednostavnije rečeno za najširu čitateljsku publiku: ograničavanje slobode na temelju moguće opasnosti je potpuno neopravdivo i zapravo predstavlja teror nad građanima', kaže dr. Đula Rušinović Sunara, glasnogovornica i predsjednica Stručnog vijeća Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, koja se zalaže za izbor, a ne obvezu cijepljenja.
Ona smatra kako bi liječnici trebali jasno objasniti moguće rizike cijepljenja, a da bi roditeljima trebalo prepustiti odluku hoće li na njega pristati ili neće.
Roditelji nemaju sve informacije
Majka iz Zagreba koja je poželjela ostati anonimna ispričala je zašto nije cijepila dijete i zašto to odbija učiniti.
'Rodila sam sina 2015. godine i baš u to vrijeme negdje sam pročitala da Imunološki nema BCG cjepiva (protiv tuberkuloze), pa su uvezena cjepiva iz Poljske. Pitala sam pedijatricu odakle je cjepivo kojim želi cijepiti moje dijete, a ona je odgovorila: ‘Iz Imunološkog’. Tada sam zatražila da mi objasni sastav i nuspojave, no ona to jednostavno nije znala. Zatražila sam utvrđivanje preosjetljivosti na sastojke cjepiva, jer ni ona ni ja ne znamo je li moje tek rođeno dijete alergično na sastojke. Nije mi ništa odgovorila. Zato sam odbila cijepiti dijete i odbijam sve dok mi liječnik ne bude znao obrazložiti sastav, posljedice i nuspojave cjepiva te utvrdi preosjetljivost na sastojke. Naime, da bih kao odgovoran roditelj dala informirani pristanak, moram znati sve utjecaje cjepiva. Nije mi jasno da danas liječnička struka ima taj luksuz da ne zna odgovore na ova osnovna pitanja, a ja bih bespogovorno kao roditelj, koji je jedini odgovoran za svoje dijete, trebala pristati na njihovo neznanje', ispričala je majka.
S druge strane, tu je i priča majke koja nije cijepila svoje dijete, a danas zbog toga žali.
Nadica Bjel (52) iz Zagreba ima troje djece. 22-godišnjeg sina Viktora nije cijepila protiv hripavca.
Završio je u jako teškom stanju
'Bio je neurorizično dijete i prilično boležljiv, pa mi je pedijatrica tada savjetovala da ćemo ga cijepiti ostalim cjepivima, ali ne i protiv hripavca jer se zbog tog cjepiva često javlja visoka temperatura kao nuspojava, pa smo to htjeli izbjeći. Kazala je da su djeca oko njega ionako procijepljena, pa gotovo da i nema opasnosti. Vjerovala sam joj, no moj Viktor se 1999. godine u vrtiću zarazio hripavcem', ispričala je Bjel te dodala kako to vrijeme nikada neće zaboraviti jer je dječak uz strašan kašalj i visoku temperaturu naočigled propadao.
'Završio je u teškom stanju u bolnici na Srebrnjaku, gdje su ga liječili dva tjedna, a zatim se na hripavac nadovezala upala pluća i adenovirus. Prošlo je šest mjeseci dok nije ozdravio, a i tada je još dugo nakon fizičkog napora počinjao strašno kašljati', ispričala je Nadica te dodala kako nikad nije dvojila hoće li cijepiti svoju djecu.
Alergolog i klinički imunolog prim. dr. Darko Richter iz KBC-a Zagreb ne slaže se s onima koji uporno odbijaju cijepiti djecu.
'Benefiti cijepljenja su znanstveno i iskustveno dokazani'
'To su drska podvaljivačka pitanja malog broja ljudi čiji cilj mi uopće nije poznat. Liječnik nije dužan baviti se takvim pitanjima nego je dužan cijepiti dijete. I ne vjerujem da ijedan liječnik u Hrvatskoj nije u stanju reći koje su nuspojave jer su poznate u detalje. Benefiti cijepljenja su znanstveno i iskustveno dokazani. To je kao da ulazite u ratno područje u kojem se puca, a ne ponesete pancirku. Svijet je pun opasnosti, raznih bakterija i klica koje mogu životno ugroziti dijete, a odlazak u takav svijet bez cjepiva je veliki rizik', objasnio je dr. Richter i dodao kako upravo zahvaljujući trendu necijepljenja, u posljednje vrijeme susreće slučajeve kakve nije vidio 50 godina.
'Ospice su mnogi studenti vidjeli samo na fotografijama jer ih zbog procijepljenosti gotovo i nije bilo. Sad smo u situaciji da su se vratile. S druge strane, ti isti roditelji koji se protive cijepljenju bez razmišljanja će uzeti neki lijek, preparat, pa čak i vitaminski dodatak bez konzultacija s liječnikom. Svaki lijek ima nuspojave, većinom slične, od glavobolja do otkazivanja bubrega. Razlika je u učestalosti pojave nuspojava, no to ih ne brine', ogorčeno je rekao dr. Richter.
Vladaju predrasude
Kako tvrdi, rizici cjepiva koje ističu antivakcinalisti zapravo su predrasude i većina takvih ljudi uopće ne želi čuti znanstveno dokazane činjenice.
'Zanimljiva su i pitanja o uvozu cjepiva. Kad se kupuju automobili iz istih europskih gradova iz kojih dolaze cjepiva, hvale ih i ističu njihovu kvalitetu. No cjepiva im ne valjaju. Naš Imunološki je prije 40 godina bio zaista sam vrh, no danas je situacija drukčija. Rekao bih da je općenito ova histerija oko cijepljenja psihosociološki problem kojim bi se trebale baviti druge struke, a poručio bih im da puste doktore da rade svoj posao', zaključio je dr. Richter.
