Sve je to moguće u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se svatko može baviti "iscjeljivanjem", ma kako ono bilo bizarno ili znanstveno neutemeljeno, sve dok izravno ne intervenira u terapiju koju je propisao liječnik.
Predsjednica Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK) Branka Dujmić Delcourt, objašnjava da se takve prakse nazivaju ilegalnom medicinom, jer ih zakon ne prepoznaje, koja je u Hrvatskoj velikim dijelom prerasla u sektašku medicinu još od 60-ih godina prošlog stoljeća. Neki su praktikanti ilegalne medicine izgradili cijele organizacija posložene na piramidalnom principu na čijem se vrhu nalazi mali broj ljudi ili pojedinac, učitelj ili guru koji operaciju vodi iz neke druge zemlje. Sustav je dizajniran tako da sam vrh piramide ostvaruje najveću materijalnu korist, često nauštrb najranjivijih društvenih skupina.
Iscjeljivanje gledanjem u sunce
Cijela organizacija dobiva na uvjerljivosti i uručenjem diploma koje polaznike proglašavaju majstorima ili terapeutima po nekoj tehnici, a koje u svijetu znanstvene medicine nemaju nikakve vrijednosti, snimanjem dokumentarnih filmova koji se distribuiraju putem interneta ili povezivanjem sa stranim paraznanstvenim organizacijama "u svrhu istraživanja i unaprjeđenja metoda". Ovakvo organiziranje najčešće susrećemo kod liječenja takozvanom bioenergijom, što je jedna od najpopularnijih "alternativnih" metoda u Hrvatskoj.
Gurui i promotori pronalaze nepresušno vrelo zarade, prvenstveno kroz prodaju knjiga i multimedijalnih sadržaja. Primjer toga je i knjiga Miracle Mineral Supplement (MMS) of the 21st Century izvjesnog Amerikanca Jima Humblea, a koja je doživjela i svoje hrvatsko izdanje. Ne treba zaboraviti i na beskorisnu praksu iscjeljivanja gledanjem u sunce koja je doživjela svoj procvat u Hrvatskoj gostovanjem indijskog gurua Hire Ratana Maneka u programu javne televizije, piše portal roditeljski.info.
Takva izdanja buduće sljedbenike, najčešće pripadnike ranjivih ili manje obrazovanih skupina, navodno podučavaju kako na najbolji način ostvariti najveću korist od naizgled besplatne prakse kao što je gledanje u sunce ili ispijanje bezvrijednih ili čak opasnih kemikalija kao što je natrijev klorit iz spomenute MMS priče, a koja je poprimila tolike razmjere da je čak reagirala i hrvatska Agencija za lijekove i medicinske proizvode.
Vrlo isplativ biznis
Primjeri ovih praksi pokazuju kako je iscjeliteljstvo vrlo isplativo, jer osim vremena uloženog u internetski marketing, ne zahtjeva velika ulaganja, a operacija se često vodi i sa drugog kontinenta. Sudeći po agresivnom marketingu, javnoj političkoj podršci i promidžbi putem medija, čak i putem nacionalne televizije, Dujmić Delcourt kaže da su brojke o iscjeliteljstvu u Hrvatskoj daleko nadmašile europske razmjere.
Zlorabe znanost ili je krivo interpretiranju
Gotovo u pravilu svi "iscjelitelji" zlorabe znanost kako bi dokazali neznanstvene tvrdnje, bilo da se radi o pogrešnom interpretiranju znanstvenih istraživanja, vađenja činjenica iz konteksta ili odbijanja shvaćanja da znanost sama sebe provjerava. Kao dokaze prilažu anegdotalne primjere iz povijesti znanosti, neskromno se pozivajući na genijalce koji u svoje vrijeme nisu bili shvaćeni zbog ograničenosti znanosti same. Pri tome svjesno zanemaruju činjenicu da se radi o iznimkama, a ne o pravilu. Uz sve to, cijelu priču postavljaju na temelje izgrađene od osobnih stavova i vjerovanja, lažno ograničenih izbora, poistovjećivanja neobjašnjenosti i neobjašnjivosti te globalnih teorija zavjere pomoću kojih pokušavaju izvrnuti cijeli znanstveni sustav.
Posebna su priča školovani liječnici koji u potrazi za pacijentima i zaradom otvaraju ordinacije alternativne medicine, primjerice homeopatije i pri tom zloporabe svoje diplome stečene u znanstveno obrazovnim ustanovama. Tako nije rijetkost čuti kako majke sklone teorijama urote koje se protive cijepljenju djece, odvode dijete takvim praktikantima koji im navodno svojim pripravcima poništava navodno štetno djelovanje cjepiva.
Predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Hrvoje Minigo upozorava na posljedice koje neadekvatna dijagnostika i liječenje mogu ostaviti na zdravlje pojedinca i populacije. Minigo kaže da Komora već godinama predlaže Ministarstvu zdravlja da uz pomoć stručne javnosti, pa i s onim stručnjacima koji se sustavno i profesionalno, uz strogo utvrđenu edukaciju, bave komplementarni i/ili alternativnim tehnikama, definira i Saboru predloži zakonska rješenja. Tako bi se, smatra predsjednik Komore, ovo sivo područje uredilo, a pacijenti bi se zaštitili od nadolazećih novih "terapeuta" nakon ulaska Hrvatske u EU. Nažalost, i danas je to područje izvan zakonske regulative.
Komora pak nema nikakvih zakonskih mogućnosti nadzirati pružatelja tih usluga, već pismenim putem zadnje tri godine predlaže rješavanje neugodne i štetne situacije.
U Ministarstvu zdravstva potvrdili su Hrvatska nema zakone koji bi regulirali primjene alternativnih postupaka. Priču vraćaju na Hrvatsku liječničku komoru pri kojoj je osnovana Radna skupina za rješavanje pitanja komplementarne medicine u Hrvatskoj sa zadatkom definiranja komplementarnih postupaka liječenja, utvrđivanja standarda izobrazbe za obavljanje pojedinih komplementarnih tehnika i predlaganje zakonske regulative.
Sve je energija, energijom se može upravljati, dakle, svako se stanje može popraviti, samo ako se to želi. Ovo je samo jedna od podvala koje hrvatski "iscjelitelji" serviraju svojim pacijentima sugerirajući im da se svaka bolest može izliječiti i bez znanstvene medicine, ako se dovoljno vjeruje u izlječenje. Oni svojim pacijentima obavezno savjetuje da ne odustaju od znanstvenog liječenja koje su im odredili školovani liječnici. To je razumljiva mjera izbjegavanja mogućih tužbi, iako će anonimno putem društvenih mreže isti iscjelitelji tvrditi kako je znanstvena medicina beskorisna, pogotovo u slučajevima teških bolesti. Imena pacijenata koje su izliječili od neizlječivih bolesti ne žele otkriti. Riječ je o "profesionalnoj tajni"
Na pitanje koliko cijeni svoje usluge i koliki prihod godišnje prijavljuje, jedan "terapeut" odgovara da nije riječ o prihodu, već o nagradi koju nije dužan prijaviti državi.
"Ako ne želite, ne morate dati ništa. Usluga je besplatna", odgovara i priznaje da su rijetki oni koji ne ostave ništa.
Jedan od onih koji je "tarapeutima" davao nekoliko puta po petstotinjak kuna je jedan Riječanin. Kaže, toliko je mogao dati, no nitko mu izrijekom nije rekao da mora. Na pitanje je li mu terapije pomogla, odgovora da "nije, ali da mu nije ni odmogla". Danas ipak ne vjeruje u energetske tretmane i svoju bolesnu kralježnicu liječi uz pomoć znanstvene medicine.
Ovaj tekst je nastao uz financijsku podršku Scoop-a, danske mreže za istraživačko novinarstvo. Scoop ne odgovara za sadržaj iznesen u tekstu.
