U studiju Net.hr-a gostovao je politički analitičar Tomislav Stipić, s kojim smo razgovarali o političkoj 2021. godini koja je iza nas.
Odmah na početku, Stipić se osvrnuo na prepucavanja između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića, koja nisu stala gotovo cijele godine.
"To sada već poprima polako osobni 'tač' u njihovim odnosima, s obzirom na to da taj animozitet postoji još od ranijih godina; posebice iz 2016. godine kada se Plenković vratio iz Europskog parlamenta, pobijedio na izborima i postao premijer, a ta je njegova pobjeda označila i kratkotrajan politički kraj Zorana Milanovića", rekao je Stipić uvodno.
"Milanović nastupa s pozicije čovjeka s najvećim izbornim legitimitetom. Njemu je to glavna poluga uz njegov jezik, što je najavio i u samoj kampanji. Negativan prizvuk Milanovićevog djelovanja može biti u tome, no za to nije on kriv, što se on pretvara u jedinu suvislu oporbu Plenkoviću i HDZ-u", dodaje.
Mišljenja je da se sam taj sukob najviše odnosi, ako gledamo iz perspektive Zorana Milanovića, na to da je HDZ doslovno zaokupio sve pozicije u državi.
"Plenković se tu postavlja najčešće kao čovjek koji želi odati dojam da se on ne želi spuštati na razinu komunikacije Zorana Milanovića, no dosta često onda i on sam uđe u tu vrstu komunikacije, što ga čini dosta nervoznim zato što Zoran Milanović kada priča o HDZ-u, gađa u sridu. To najviše pogađa Plenkovića i on se ne može obraniti na svoj smiren način, kakav on inače je. Milanović ga zapravo "takne u sridu" pa on otkliže u primitivizam", veli.
Meta nađe Milanovića
Na pitanje postoji li u tim napadima kakva strategija i koji je njihov krajnji cilj, Stipić kaže da ego svakako ima tu ulogu.
"Njih dvojica su, budimo iskreni, dva najpotentnija političara koje mi imamo na hrvatskoj političkoj sceni. Sigurno je da jedan drugome ne želi pustiti tu medijsku prevlast", kaže.
"Tu Plenković griješi jer bi trebao malo manje nasjedati na te Milanovićeve provokacije, obzirom da je on predsjednik Vlade i kao takav je najmoćnija figura u Hrvatskoj i ne treba mu ovo. Milanoviću pak treba, zato što su ovlasti samog predsjednika dosta niske i nema neku snažnu izvršnu funkciju osim u par područja".
"Milanoviću to jako dobro ide, s obzirom na to da si on time pumpa rejting. Kad god Milanović ima neke izlete, kao što je bio slučaj kada je komentirao obitelj Zec ili Srebrenicu, svi misle da je on skrenuo u desno i da će mu to sigurno oduzeti glasove na ljevici. Međutim, nakon takvih njegovih eskapada, sljedeće rejting istraživanje pokazuje da Milanović stoji nikad bolje. S druge strane, Plenković stoji nikad lošije", kaže politički analitičar.
Koliko god je Milanović neposredan u komunikaciji, dodaje, ne bira on često metu, već meta njega pronađe sama.
"On to vrlo dobro koristi da bi kritizirao HDZ-ovu politiku na koju vrlo dobro reagiraju građani", kaže.
Pozadina svađe je nekompetencija Banožića
Osvrnuo se i na sukob predsjednika i ministra obrane Marija Banožića.
"Mislim da je pozadina tog sukoba nekompetencija ministra Banožića. Milanovića jako frustrira da je takva jedna osoba dobila jedan tako snažan resor. Imali smo niz gafova i ranijih ministara, sjećamo se Damira Krstičevića. Međutim, Damir Krstičević je ipak proizašao iz tog sustava, on je bio jedan od najmlađih hrvatskih generala, časnika, koji je bio izvrstan zapovjednik, po riječima njegovih suboraca i vojnika. On je imao jedan autoritet, koliko god se činilo da je potkapacitiran za vođenje državne politike", kaže.
"Sada imamo slučaj da imamo ministra koji ne dolazi iz tog resora, koji se ni ranije nije bavio tim resorom. Čini mi se da je on tu isključivo zato što je Plenković odlučio stvoriti sebi nova poslušna lica", rekao je.
"Milanović je Banožića nanjušio kao najslabiju kariku u toj Vladi, retorički se Banožić nikako ne može nositi s predsjednikom Milanovićem", kaže.
Na pitanje bi li se Milanović drugačije ponašao da je na toj poziciji ostao Damir Krstičević, kaže da sigurno bi.
"Sigurno, jer zato od kada je predsjednik, Milanović ima intiman odnos s vojskom, vojnim zapovjednicima. Mislim da je i to dijelom doprinijelo tome da je njegov rejting postojan. S druge strane, Milanović je svjestan da Krstičević ne bi radio ovakve stvari koje radi Banožić, odnosno da se uopće ne bavi vojskom", rekao je.
"Ključ tog sukoba je u tome što je Hrvatska vojska jedina institucija kojom HDZ nije uspio u potpunosti ovladati, a nije uspio zato što je Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga predsjednik republike. To stvara određenu frustraciju i kod Plenkovića i kod Banožića, a Milanović se tu postavio kao čuvar vojske od stranačkog utjecaja. To je ono što i Plenkovića i Banožića jako iritira", dodaje politički analitičar Tomislav Stipić.
Za Plenkovića kaže da je izostanak samokritike kod njega nešto što obilježava njegove mandate.
"Čini mi se da je on duboko svjestan toga da još uvijek nema dovoljno jake oporbe koja bi mu se suprotstavila, međutim taj izostanak samokritike može biti i dvosjekli mač. Uljuljkivanje u dobru poziciju, kada pričamo o politici, može biti fatalno za onoga tko se uljulja. Mislim da Plenković trenutno nije svjestan što ga sve čeka u budućnosti", rekao je.
HDZ-ov način rješavanja šefova
Iako je HDZ-u rejting dobar, Plenkovićev je s druge strane, dosta nizak. Upitan je li razlog tome činjenica da ga HDZ nije prihvatio kao svog lidera, Stipić kaže da ne, jer su ga već dva puta izabrali za predsjednika stranke.
"HDZ ima način kako oni tretiraju svoje šefove. Dok su oni šefovi stranaka, oni su bogovi. Kada više nisu šefovi stranaka, onda onaj prvi koji je bio do tog šefa stranke, će zabit nož u leđa šefu stranke. To se događalo i s Ivom Sanaderom, i s Jadrankom Kosor, pa čak i s Tomislavom Karamarkom. Dok je god predsjednik HDZ-a i dokle god ima poluge vlasti u svojim rukama, on će za sve HDZ-ovce biti bog. Kad se dogodi prvi ozbiljniji pad, svi će naći načina kako da se opravdaju zašto više nisu uz Andreja Plenkovića ili zašto Andrej Plenković više nije dobar izbor za HDZ", rekao je.
Što je još rekao o rejtingu HDZ-a, raskolu u saborskom klubu SDP-a, Mostu i referendumu, Tomislavu Tomaševiću i njegovom vođenju Zagreba, upravljanju pandemijom koronavirusa te utjecaju Crkve na društvo, pogledajte u cijelom videu.
