Sudbinu svojih najmilijih još ne znaju brojne obitelji onih koji su bili u okruženju u Vukovaru. Ilija Radić je razgovarao s nekima od njih.
Srbija drži ključ svojih arhiva. Nadaju li se obitelji, nakon toliko godina, da će ih pronaći? Nada uvijek postoji, kazao je Radić.
Sandro Đurđek, izgubio je oca, policajca iz Varaždina. Imao je sedam godina kad je krenuo za Vukovar.
"11.09.1991. krenuo je autobus iz Varaždina pun policjaaca među kojima je bio i moj otac. Nosio me u naručju, držao brata za ruku i poručio da nas voli, neka čuvamo mamu i da će se on brzo vratiti. Međutim, prošlo je 30 godina, još uvijek ne znamo ništa o njemu, nemamo gdje zapaliti svijeću, nemamo gdje otići na groblje", prisjetio se:
"Zadnji put smo čuli od njemu 11.11. kada se javio iz Policijske postaje Vukovar. Nakon toga smo dobili informaciju da je ranjen u Borovokomercu, tamo je bio smješten i nakon toga mu se gubi svaki trag."
Rekao je i zašto ih je otac konkretno nazvao tog dana kad su ga posljednji put čuli:
"Dan ranije mi je bio rođendan, pa je pronašao način da nazove da se javi i da mi čestita. Već se lagano gubila linija, nije mi uspio sve reći što je želio, niti ja njemu. I nakon toga se gubi svaki trag."
On je po zanimanju policajac. U uspomenu na oca?
"Naravno."
Ljiljana Alvir, svaki dan surađuje s obiteljima nestalih. Njoj je nestao brat, još nije pronađen, isto tako i bratić i najbolji prijatelj...
"I još puno meni dragih ljudi. Ja znam da su on i bratić nestali pri pokušaju proboja iz Vukovara prema slobodnom dijelu, prema Vinkovcima. Znam gdje je zadnji put viđen, zarobljen je od JNA i paravojnih jedinica, isto kao i moj bratić", kazala je Alvir.
Ona priznaje vlastima RH da se jako puno radi, da se jako trude institucije, ali rezultati su nešto drugo:
"I oni kao i mi smo nezadovoljni."
Za ponašanje Republike Srbije i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića rekla je:
"Kad ga čovjek sluša, rekao bi, evo, sad kad se vratim kući, zateći ću mog brata ondje."
Cijeli razgovor reportera RTL-a s njima pogledajte ovdje:
