Prema podacima portala Crozilla, najam zagrebačkih stanova površine od 20 do 80 metara kvadratnih tijekom kolovoza na godišnjoj razini u prosjeku je pojeftinio za 6,7 posto. U odnosu na isti mjesec 2011. godine, najamnine su niže za 11,1 posto, te za 9,8 posto niže no u kolovozu 2010. godine.
Mjesečna cijena najma stana u metropoli kvadrature od 20 do 40 metara, u prosjeku je tijekom kolovoza iznosila 265 eura. Za stanove veličine od 40 do 60 četvornih metara, u prosjeku je trebalo izdvojiti 355 eura, a za one čija je kvadratura između 60 i 80 metara, mjesečne najamnine kretale su se oko 468 eura. Za one veće od 80 kvadrata u prosjeku se tražilo 642 eura. U odnosu na lanjski kolovoz, cijene najma pale su u svim dijelovima grada, a najveća je razlika zabilježena na stanovima od 20 do 40 kvadrata, čije su tražene cijene najma pale za 8,5 posto, i one od 40 do 60 kvadrata, koje su niže za 13,4 posto, pokazala je analiza Crozilla nekretnina.
Što se tiče onih najjeftinijih stanova, koji su i najtraženiji, i to posebno u ovo vrijeme kad smještaj traže studenti, situacija je povoljnija nego prije nekoliko godina. Tako se primjerice u jednom oglasniku pristojan jednosoban stan nudi iznad bolnice Sv. Duh. Iako nije u zoni tramvaja, što mnogi preferiraju, zanimljiv je jer su u cijenu od 280 eura uključene i režije.
"O cijeni možemo još razgovarati, ali ne može ići ispod 1.800 kuna. Prijava je obavezna, a porez plaća najmodavac", kazala je gospođa i potvrdila da se i s iznajmljivačima može cjenkati.
Dvadesetdevetogodišnji Splićanin Marko traži cimera za stan u obiteljskoj kući na Trešnjevci. Po cijeni od 2.700 kuna plus režije unajmio je prije nekoliko godina renoviran, moderno opremljen stan i sada s nekim želi podijeliti troškove.
'Ćelija' za sjećanje
"Zadovoljan sam omjerom cijene i onoga što sam dobio. Mislim da je situacija sa stanarinom bolja nego prijašnjih godina s obzirom da sam tri godine živio u jednom sasvim prosječnom stanu od 35 kvadrata na Savici koji sam plaćao najprije 300 eura plus režije, kasnije 2.000 kuna plus režije, što je uistinu, gledano iz sadašnje perspektive, puno", kaže Marko, koji je promijenio više zagrebačkih adresa u potrazi za stanom koji bi zadovoljio njegove potrebe i očekivanja.
Kao i većina podstanara, svega se nagledao.
"Prije četiri godine išao sam pogledati jedan stan u blizini Fakulteta političkih znanosti. Ušavši u zgradu, gospođa me dovela do potkrovlja gdje ima stan, a taj koji iznajmljuje, ako se uopće može nazvati mjestom za stanovanje, vjerojatno je prije služio kao šupa. Naime, koliko se sjećam, nije imao ni vrata, nego nekakvu željeznu ogradu, a sama prostorija od nekih 20-ak kvadrata nalikovala mi je na zatvorsku ćeliju. Prašnjavo, nečisto, sa starim krevetom i kaučom, bez ikakvih kuhinjskih elemenata. O pristupu internetu i o televizoru da i ne pričam. Taj mi se prizor baš urezao u sjećanje. Ne sjećam se sad koliko je gospođa tražila, no sjećam se da mi je na kraju rekla da se možemo dogovoriti da spusti cijenu za par stotina kuna", kaže Splićanin sa zagrebačkom adresom.
Nerealne cijene
Agentica jedne agencije za nekretnine kaže nam da su cijene, s obzirom na standard i primanja u metropoli, nerealne. Osim u kategoriji onih najjeftinijih, ocjenjuje da uopće nije došlo do snižavanja cijene najma.
"Cijene su još uvijek previsoke, to nije normalno. Pogledajte oglasnike, za bolje opremljen stan veličine od 40 do 60 kvadrata, traže od 400 do čak 700 eura. To je nerealno. Cijene najma stanova u Zagrebu su veće nego u Münchenu", kaže agentica koja ured ima u Zagrebu i Njemačkoj. Ističe da su posebno visoke cijene najma u centru grada, koji se najviše traži.
Pita se tko si može priuštiti stan od pedesetak kvadrata koji se nudi po 600 eura. Smatra da bi stanovi za 'obične smrtnike', odnosno oni koji se nude radnoj populaciji, trebali biti puno niži – da ne bi smjeli prelaziti 400 eura.
Iako je posljednjih godina manje "šupa i rupa" koje se iznajmljuju, u usporedbi s Njemačkoj, kaže da u Hrvatskoj ne postoji nikakav standard kod iznajmljivanja nekretnina. Problem je što se malo koji stanodavac brine o stanu koji iznajmi, ne preuzima održavanje nekretnine i eventualne popravke, a što je na Zapadu uobičajeno. Dodaje da je posebno neobična praksa kontrole i 'prešetavanja' iznajmljivača po stanovima dok podstanara nema.
Ništa bez ugovora
Pozitivno je, kaže, što je u posljednje vrijeme potpisivanje ugovora o najmu gotovo postalo pravilo, a s obzirom da se ugovor obilježava kod javnog bilježnika, automatski podliježe porezu.
Među iznajmljivačima su i oni koji su svoje domove prisiljeni iznajmljivati zbog teške situacije u kojoj su se našli. Agentica nekretninama kaže da nije rijetkost da se mladi ljudi vraćaju u roditeljski dom, a svoje stanove, za koje rate kredita više ne mogu otplaćivati, daju u najam.
