A da se događa nešto veliko u Rouenu, glavnom gradu Normandije, ne osjeti se. Ovdje euforije baš i nema. Ima opuštenosti. U organizaciji. Prvi susret s akreditacijskim centrom. Simpatično društvo volontera i mi prvo smo se opustili s izgovaranjem naših imena. Varđek hahaha, Magic (Međić) hahaha – krenulo je.
Prije nas Saračeviću i Brkiću rečeno je da su sretnici jer taman su imali dva papira potrebna za izradu akreditacija. Unutra u Kindareni sudaraju se svi u panici, imamo krive brojeve na akreditacijama, nitko ništa ne zna, ne možemo pristupiti područjima koja su vezana uz naš posao i sl. No sve su te porođajne muke valjda normalne, ljudi se trude, nije da su znali da prvenstvo počinje.
Mnogi igrači, treneri, novinari, producenti koji su stigli u Rouen okrenuli su očima kada su vidjeli smještaj. U hrvatskom taboru žale se jer nisu dobili vrijednost za novac, reprezentativci kažu da je hrana jednostavno loša. Sobe su male, ormara nema, stvari ne možeš raspakirati, jutarnji sklekovi nemoguća misija, a i nečisto je. I mi RTL-ovci promijenili smo hotel nakon što smo se neugodno iznenadili. Slika na internet stranici hotela i doživljaj uživo nemaju nikakve veze. Pogotovo jer mirise morate doživjeti uživo.
I to je Francuska – često kaže Sarač, koji je naša francuska veza. Hoćemo li jaja za doručak, blago ili srednje pečeni steak ili se probiti do neke lokacije s autom – koristimo joker Sarač koji sve spremno prevodi. Njemu baš drago, 7 godina je igrao u Francuskoj, i obnavlja znanje. A nama u nekim trenucima od velike važnosti jer engleski je ovdje luksuz.
Kontrole novinara na ulasku u dvoranu u Rouenu nisu baš detaljne. "Monsieur rastvorite jakne da malo pogledamo" i upadaš. No na treningu Saudijske Arabije u manjoj obližnjoj dvorani dočekale su nas duge cijevi i zamolba da spremimo kamere jer nećemo ući. Oko hotela reprezentacije puno je policajaca u civilu, nenametljivo rade svoj posao. Neki djeluju kao da su ispali iz francuskih krimi filmova- iznošeni kožnjak, neobrijani, nezadovoljnji.
Ovo nije žalopojka o Francuskoj, jer Rouen je šarmantan i ljudi su srdačni, nego često se uzme zdravo za gotovo kako se u nekim manjim zemljama ljudi puno više potrude i unesu više srca kako bi se posjetitelji ugodnije osjećali. 10 tisuća osoba je akreditirano za Svjetsko rukometno prvenstvo, i vjerojatno će se i organizatori ugrijati kako će prvenstvo odmicati. Pogotovo u pravim rukometnim gradovima poput Montpelliera i Pariza. Kada se sjetim u kakvim hotelima su spavali igrači 2009. u Hrvatskoj...
Čini se na prvu kako je sve postavljeno za novo šesto zlato francuskih rukometaša. Na prvu se čini i kako je Hrvatska tanka, načeta ozljedama i po prvi put nakon dugo godina ne ulazi u krug favorita. To kažu drugi, vjerujem da momci imaju drugu računicu.
Skupina je idealna za podizanje forme, skupljanje samopouzdanja i eventualno saniranje ozlijeđenih. A ako pogledate malo dalje, prvo mjesto donosi Pariz i otvoren put do četvrtfinala. A to je rekao je izbornik Babić minimalan cilj. Obranu 6-0 na koju se sada vraćamo teško će biti probiti ako će biti agresivna. Tornjevi Stepančić, Gojun, Musa - pa ti udri. Plus tranzicija, plus ništa ovo ne vrijedi ako Stivi, Ivić i Pešić ne obrane po 15 lopti. Koliko sam osjetio i vidio, atmosfera među igračima je odlična, u stručnom stožeru se osjeti malo nervoze uoči početka.
Metličić je rekao kako momcima koji će u Francuskoj uskočiti u veće uloge u glavu treba usaditi da više vjeruju u sebe. Vjeruje im li nacija? U Hrvatskoj se to promijeni jako brzo. Sjetite se Krakowa. Od pakiranja kofera do dočeka na Trgu. Bilo je to kao što kaže moto SP-a u Francuskoj – Phenomenal Handball. Kako god bilo uživajte u prijenosima.
