Cijene stambenih objekata u Hrvatskoj su u trećem lanjskom tromjesečju u odnosu na drugo porasle 0,3 posto, dok su prema trećem kvartalu 2022., dakle na godišnjoj razini, skočile 10,9 posto, pokazuju najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku. Dakle, rast cijena nekretnina u našoj zemlji se nastavio, iako po nižoj stopi, no stopi koja je i dalje najviša u cijeloj Europskoj uniji.
Podaci Eurostata naime pokazuju da je spomenuti hrvatski međugodišnji rast, od gotovo 11 posto, najveći u cijelom EU-u. Pritom su, prema podacima DZS-a, novi stambeni objekti, novogradnje, u prosjeku poskupjeli 2,5 posto u odnosu na prethodni kvartal, a 12,3 posto u odnosu na treće tromjesečje 2022, piše Novi list.
Cijene pak postojećih stambenih objekata bile su na kvartalnoj razini niže, ali tek 0,1 posto, dok su na godišnjoj razini i dalje znatno poskupjele, čak 10,6 posto. Ako se gleda po regijama, cijene stambenih objekata u trećem tromjesečju 2023. u odnosu na drugo u prosjeku su za Grad Zagreb bile više 2,4 posto, dok su za Jadran ipak bile niže, 1,4 posto, a za ostala područja 1,9 posto. Na godišnjoj su razini cijene stambenih objekata u Zagrebu porasle 12,1 posto, na Jadranu je rast iznosio 8,2 posto, dok su na ostalim područjima cijene stambenih objekata u trećem lanjskom kvartalu u odnosu na isti kvartal 2022. prosječno bile više 16,5 posto, podaci su DZS-a.
Smanjenje inozemne potraženje
Dakle, rast cijena nekretnina usporava, i to na Jadranu brže nego u Zagrebu, što bi moglo govoriti u prilog tome da se smanjuje i inozemna, a ne samo domaća potražnja. To je vjerojatno posljedica sve slabije kupovne moći nerezidenata koji dolaze iz zemalja EU-a kojima prijeti recesija. S druge strane, vidimo da su cijene brže rasle na područjima koja nisu ni Zagreb ni Jadran, a to znači da se i kontinent cjenovno diže, prije svega jer ima nisku bazu, ali opet – trend je uzlazan.
Agenti za nekretnine, ali i institucije poput naše središnje banke, već neko vrijeme govore o značajnom padu prometa nekretnina, uslijed smanjene potražnje koja je funkcija više faktora. Porasle su kamate na stambene kredite: dok su prije godinu-dvije bile oko 2 posto, sada su preko 4 posto. Drugo, lani je vjerojatno »odrađen« i posljednji APN, odnosno krediti subvencionirani od strane države, a država još nije osmislila novi model pomoći mladim obiteljima, koje si krov nad glavom sve teže mogu priuštiti uz enormne cijene nekretnina.
Ne padaju međutim baš ni cijene staroj gradnji, koje i nema dovoljno, odnosno preprodaje se postojeći, još u socijalizmu izgrađen stambeni fond, obično kvalitetno građen, pa drži cijenu. No, poznavatelji prilika kažu da će tu ipak morati doći do korekcije jer se za stari stan u koji nije ulagano i koji možda i nije na nekoj top lokaciji ne može očekivati tri tisuće eura po »kvadratu«.
Iza pada prometa, ide pad cijena, rezoniraju analitičari, međutim, u Hrvatskoj prodavatelji kao da su spremniji čekati nego rušiti cijene. Uglavnom, u većim gradovima nađe se i sada stanova i za dvije tisuće eura po »kvadratu«, pa i manje, no često u njih treba i dodatno uložiti, a kada se i ta razina cijena stavi u odnos s prosječnom plaćom i kamatom na stambeni kredit od 4 ili 5 posto, i to je teško izvedivo.
S druge strane puno je navodno praznih stavova, ali i onih javnih, a ne samo privatnih. Građani koji su mogli sada su u inflaciji novčane viškove pospremali u nekretnine kao investicije.
"Očekuje se sada nekakva stagnacija, uz pad cijena starijih stanova na lošijim lokacijama, no ne pretjerani. Razlika između tražene i kupoprodajne cijene povećava se. Dakle, neki preokret već se zbiva, no da bi se zaustavio negativan demografski trend, potrebno je, upozoravaju analitičari i znanstvenici, puno više.
Tako je nedavno Saša Drezgić, ekonomist, dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci, iznova upozorio na fenomen pražnjenja gradskih središta gdje ljudi prodaju stanove koji mogu postići cijenu i sele u povoljnije 'zaleđe'. Drezgić misli da će se taj trend i nastaviti, uz rast cijena na atraktivnijim lokacijama, pri čemu je ulazak u Schengen i eurozonu naše malo, ali atraktivno tržište učinio još vidljivijim.
Socijalno priuštivi stanovi za mladu generaciju
Mladen Vedriš, ekonomist i profesor, kaže da je ovo ogroman problem, a jedini je odgovor, veli, izgradnja socijalno priuštivih stanova koje moraju zajedno graditi država i lokalne zajednice. "Kad kažem zajedno, lokalna zajednica mora osigurati zemljište, prostorne planove i infrastrukturu, a država mora financirati izgradnju tih stanova. To bi trebalo zamijeniti modele POS-a koji su iza nas. Ne govorimo ovdje o kategoriji socijalnih stanova, već socijalno priuštivih stanova za mladu generaciju koja mora biti rasterećena od toga da im jedna čitava plaća, uz muku kad dobiju kredit, odlazi na plaćanje 20 godina kredita umjesto da time školuju djecu, ulažu u njihovo obrazovanje, svoj kvalitetni život", tumači Vedriš.
Neki će, primjećujemo, možda reći da ne moraju svi stanovati u gradovima kada se recimo u unutrašnjosti uz određene uvjete daju kuće za euro i slično. No, što će ljudi i tamo – ako nemaju što raditi?
"Točno tako. Mi ljude ne 'smještamo', ne kreiramo 'mjesta događanja'. Ako govorimo o unutrašnjosti Hrvatske, uvijek se, i to u ne tako davnoj prošlosti, oko jednog jačeg centra razvijala regija. Govorimo o regionalnom razvoju, pri čemu u tim regijama morate formirati klastere, jednu ili dvije tvrtke kao nositelje glavnih investicija, koje uz sebe vežu logistiku i ljude. Znači, ključ je u kvaliteti investicija, a ona ovisi o kvaliteti ekonomske politike i javnih servisa", ističe Vedriš.
POGLEDAJ VIDEO: Hladi se tržište nekretnina
