Zbog ruske invazije, iz Ukrajine je od početka rata izbjeglo više od četiri milijuna ljudi, a gotovo 13 tisuća prognanika svoje je utočište pronašlo i u Hrvatskoj. U tome im pomažu i brojni ljudi velika srca koji se nesebično daju na raspolaganje svima onima kojima je sada potrebna pomoć, a među njima je i Kristina Kovačević.
Nije to ništa čudno. Ova popularna blogerica koja vodi poznati "Mamin blog" velika je humanitarka koja je za svoj dosadašnji rad primila i nagradu "Ponos Hrvatske". Kristina je vječno u nekom muvingu, i kome god da je pomoć potrebna, ona će uvijek uskočiti i pomoći ljudima u kakvim god da se neprilikama našli. U jeku humanitarne krize koja zbog rata trese cijelu Europu, Kristina je jedna od onih koja je zajedno sa svojom ekipom svoju pomoć ponudila i ukrajinskom narodu koji već gotovo dva mjeseca bježi od ratnih strahota i razaranja.
U Ukrajini je do sada bila dva puta, a dva puta je bila i u Poljskoj, priča nam Kristina koju smo zamolili da s nama podijeli dojmove o pomaganju ukrajinskim izbjeglicama.
Kristina i njezina ekipa koje je vozila humanitaru pomoć u Ukrajinu
"Prvi konvoj koji smo oformili preko jedne Facebook grupe je bio konvoj od nekih 15-ak automobila. Imali smo vozila puna humanitarne pomoći koje smo vozili u Lavov", priča nam ova humanitarka. "Prvi put kada smo došli u Lavov i kada smo prešli granicu, malo me prao adrenalin, kada sam vidjela sve te vojne punktove i vojnike s puškama. Nije baš bilo ležerno i opušteno", iskrena je, dodajući da je već pri sljedećem odlasku u Lavov 'oguglala' na tu situaciju. Između dva odlaska u Ukrainu, Kristina je bila i u Poljskoj, gdje su odlazili po izbjegle ljude.
Žena bježala preko mrtvih i spaljenih leševa
Prepričava nam da su Poljaci prenamijenili ogromni šoping centar za prihvat izbjeglica. "Sve su maknuli, unutra su stavili ležajeve; doduše to izgleda pomalo i strašno; ležajevi su jedan do drugoga, to nisu niti kreveti nego neki pomoćni ležajevi, kao ležaljke za plažu. Tamo je puno žena i djece. U tom konvoju smo išli s dva autobusa i dovezli 80-ak ljudi. U prvom konvoju smo doveli više od 140 ljudi", kaže nam Kristina Kovačević. Ljude koje su dovezli u Hrvatsku smjestili su ili u privatne smještaje kod ljudi koji su se javljali u grupu, dio su vozili u prihvatni centar u Varaždin, a prije toga i u prihvatni centar Plitvice, kada je tamo još bilo mjesta.
Znajući da ona radi to što radi, puno ju je ljudi kontaktiralo te su ih čekali na dogovorenim punktovima. No, neke je trebalo i izvući iz grotla rata koji bijesni Ukrajinom.
"Bilo je svakakvih situacija. Jednu sam obitelj kontaktirala čak tjedna i pol prije, jer ih je trebalo izvući iz okupiranog dijela Kijeva, gdje su doslovno ubijali ljude koji su izlazili na ulicu. Žena je bježala preko mrtvih i spaljenih leševa s djecom u rukama. Kada sam došla po nju, to me baš emotivno slomilo jer je žena bila izvan sebe", prepričava Kristina jednu od potresnijih situacija koju je doživjela u Ukrajini.
Putovanja ljudi humanitarnim koridorima traju danima, a ljudi prolaze kroz svakakve situacije. Kristina kaže da neki od njih danima putuju do Poljske, a nerijetko se dogodi da ih na tom putu vojska i policija sklanjaju po raznim podrumima kada bude granatiranje.
Iz Ukrajine do Hrvatske prevozili su izbjeglice, a u Ukrajinu su dovozili humanitarnu pomoć. U prvom konvoju, kaže Kristina, vozili su hranu, higijenu i medicinsku pomoć, dok je u drugom konvoju bila više medicinska pomoć.
Dio humanitarne pomoći koju su vozili u Ukrajinu
"U trećem konvoju je bila humanitarna pomoć koju je skupila moja prijateljica Aleksandra Numanović, isključivo skupljena za Odesu za djecu s Angelmanovim sindromom i autizmom. To je bila posebna hrana bez glutena, pelene, medicinska oprema. Mi smo pomoć dovezli do Lavova, a onda su oni iz Odese putovali dva dana da bi došli po tu pomoć", kaže Kristina.
Što se tiče prelaska granice, kaže da tu nema pravila te da puno ovisi o tome "na koga naletiš". "Prvi put smo čekali od 2 ujutro do 14 sati na granici, jer su djeci koja nemaju papire radili biometrijske putovnice. Jednom smo prešli granicu odmah, drugi put smo čekali 12-13 sati. Nema pravila, ovisi na koga naletiš", kaže.
Ljudi su premoreni i istraumatizirani
I sama je doživjela neke od zračnih uzbuna u Ukrajini, a u jednoj turi kada su bili, u sat vremena uzbuna je bila čak četiri puta. No, ljudi su poprilično mirni i skulirani u tim situacijama, bez pretjerane nervoze. "Vojnici s puškama šeću po cesti, policija isto tako, svi su ležerni i mirni", prepričava Kristina.
"Snimala sam live za blog i taman kad sam krenula s liveom krenula je prva uzbuna. I sad čekam reakciju ljudi - nitko ništa, svi normalno", prisjeća se Kristina.
Na pitanje kakve su prve reakcije prognanika kada se smjeste u autobuse i krenu na neko sigurnije mjesto, kaže da su oni svi većinom toliko premoreni da "padaju u nesvijest od nespavanja kada sjednu u autobus". "Djeca su u većini slučajeva bila bolesna, povraćala su, imala temperaturu, ljudi isto tako. Sa sobom uvijek imamo sirupe, toplomjere, pokušavamo ih hidrirati da dođu k sebi. Većinom su utučeni, mame se prave jake da djeca ne primijete, no ne možete ne primijetiti da su strašno izgubljene, potresene i u strahu", priča Kristina.
"Bez obzira na to što sam ja njima recimo provjerena osoba s kojom komuniciraju, opet osjetim taj strah da ih ne odvezemo negdje. Do onog momenta dok ih sigurno ne smjestimo na odredišta, vrlo su tihe, povučene, vidi se da su ljudi istraumatizirani. No pokušavaju se praviti da je sve u redu", dodaje. Osim mladih mama s djecom, konvoji su prevozili i starije ljude.
Humanitarci koji su vozili konvoj pomoći u Ukrajinu
"Bilo je i starijih baka i djedova i to je dosta emotivno kada si zamislite da su ti ljudi cijeli život živjeli tamo, i sad pod stare dane idu u nepoznato, ne znaju kamo idu", ispričala je za Net.hr humanitarka i blogerica Kristina Kovačević.
Podsjećamo, ruska invazija na Ukrajinu započela je 24. veljače 2022. godine. Od početka invazije, iz Ukrajine je izbjeglo više od četiri milijuna ljudi, većinom žena s djecom, a njih gotovo 13 tisuća našlo je utočište i u Hrvatskoj gdje su smješteni ili u privatnom ili u organiziranom smještaju. Velik dio djece koja su došla u Hrvatsku počela su pohađati škole, a većina odraslih iskazala je interes za zaposlenjem u Hrvatskoj.
