MORH je potvrdio spremnost slanja hrvatskih vojnika na istok Europe u sklopu jačanja granica NATO saveza s Rusijom, a vojni analitičar portala Obris, Igor Tabak smatra da će naredni period, u najboljem slučaju biti iznimno izazovan za MORH.
'Tijekom prošle godine Hrvatska je uspjela preuzeti niz novih međunarodnih obveza te ujedno radikalno smanjiti nacionalna izdvajanja za obranu, iz kojih se takve aktivnosti trebalo financirati. Iako je ove godine obrambeni proračun ponešto povećan (zapravo vraćen na razine iz 2015. godine, koja baš i nije bila sjajna za obranu) bit će teško pomiriti sve te obveze s nužnošću modernizacije Oružanih snaga i potrebama investiranja u ljude - kojima će s krajem gospodarske krize u Hrvatskoj trebati sve više dodatnih poticaja da svoju karijeru i egzistenciju potraže u profesionalnim redovima Hrvatske vojske. Radi svega toga vrijeme koje predstoji bit će iznimno izazovno za vodstvo obrambenoga sustava RH', istaknuo je Tabak.
Porast tenzija
S obzirom na sve veći rast tenzija s Kinom u Aziji te Rusijom u Europi, opet se javlja potreba za povećanjem ionako već ogromnih sredstava za obranu SAD-a, dok s druge strane, američka javnost od novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa želi vidjeti veći fokus na domaću ekonomiju. Kako se onda u sve to uklapa nagomilavanje vojske i naoružanja na istočnoj granici NATO-saveza u Europi? Tabak podsjeća, to nije nešto što se počelo događati tek prije koju godinu te smatra da napetosti isto tako neće preko noći i nestati.
'Kao što napetosti između NATO-a i EU-zemalja te Ruske Federacije nisu nastale od danas na sutra, teško je zamisliti i da nestanu brzo - posebno ako u međuvremenu ne dođe do kakvih ozbiljnih političkih promjena (do kojih još nije ni došlo). Velike države, kao i velike sigurnosne organizacije masivni su sustavi, kojima treba duže vremena da krenu mijenjati smjer - a postupci Ruske Federacije tijekom posljednjih godina doveli su do takvog okreta prema istoku Europe. Sada gledamo posljedice zadnjih nekoliko NATO-summita, tijekom kojih je ova organizacija odlučila odgovoriti na suštinsko povećavanje intenziteta ruskih vojnih vježbi i provokacija u regijama Baltika i Crnog mora - i u taj kontekst spadaju ove aktivnosti koje se sada vidi u medijima, kao i dosta toga što baš i nije na prvi pogled vidljivo', kaže Tabak.
Rusija prati svaki potez NATO-a
Rusija u međuvremenu pomno prati svaki potez NATO-saveza i odgovara jednakom, ako ne i većom mjerom na iste. Ples je to, smatra Tabak, koji zasad samo uzima mah, a s tim raste i mogućnost ozbiljnijih incidenata.
'Posljednjih je godina Ruska Federacija pažljivo dozirala svoje aktivnosti i odgovore, prateći po intenzitetu sve NATO-aktivnosti, a često i nadilazeći te aktivnosti - čime su hvatali pažnju medija i svjetske javnosti. Do neke mjere sve to nije ozbiljno, predstavlja razumljivo jačanje oružanih snaga i njihove spremnosti, i ne izaziva krupne posljedice. Zadnjih godina ovi odnosi polagano prelaze te granice, pa tako i sučeljavanja postaju sve ozbiljnija, vodeći i širem naoružavanju, kao i podizanju vojnih proračuna. Iako taj ples akcija i reakcija možemo gledati kao svojevrsnu igru, ulozi su sve veći, a raste i mogućnost sve neugodnijih incidenata - što više nije standardno', naglašava Tabak.
Prijetnja na Baltiku
Trenutno se kao glavna interesna točka i izvor bojazni NATO-saveza promovira baltička regija i prijetnja ruske invazije na tom području, iako su u fokusu tih odnosa i stanje u Ukrajini i rat u Siriji. Tabak pojašnjava i zašto je strah od invazije na zemlje Baltika trenutno u najvećem žarištu.
'Nema dvojbe da je situacija u Ukrajini, kao i u Siriji u fokusu velikih međunarodnopolitičkih igrača, makar to možda i nije u svakom trenutku vidljivo. Ta krizna žarišta utječu na opće odnose NATO-a i EU-zemalja s Ruskom Federacijom, i u praksi se nadograđuju na već dugo postojeće strahove dijela država na temu vidljivog jačanja ruskoga utjecaja i moći. No, dok NATO i EU možda još i mogu zažmiriti na krizne situacije van svojih granica - prijetnja invazijom za pojedine zemlje članice ovih organizacija dira u samu srž sustava kolektivne obrane kojeg te strukture pružaju. Upravo je zato strah od invazije, recimo na Baltiku, pojava kojoj se posvećuje primarna pažnja - što nipošto ne znači da je to ujedno i jedina točka interesa po pitanju odnosa s Rusijom', kaže Tabak.
Stav Donalda Trumpa
Na kraju, puno toga ovisit će i o Donaldu Trumpu te njegovom stavu koji će zauzeti na početku svojeg mandata prema Rusiji (i Kini). Često radikalan u stavovima te nesmotren i brzoplet u izjavama, Trump bi mogao imati problem s uvođenjem promjena u međunarodne odnose, koji imaju duboke korijene i zahtijevaju umjeren pristup.
'Tu tek treba pričekati i vidjeti kamo stvari zapravo idu. S druge strane, ako i odluči ići radikalno kontra čitave dosadašnje politike SAD-a prema NATO-savezu ili Ruskoj Federaciji, novi predsjednik SAD-a tek će tu trebati prevladati sustavne otpore američkog političkog i sigurnosnog sustava, koji nisu zanemarivi. Upravo ta duboka ukorijenjenost osnovnih postavki međunarodne politike SAD-a gotovo da garantira postupnost promjena koje bi i iznimno radikalni novi predsjednik najednom želio provesti', zaključuje Tabak.
