Već je posve izvjesno da se nabava 12 borbenih aviona F-16 Barak od Izraela, donedavno pompozno najavljivana kao "posao stoljeća", izjalovila te da bi na koncu mogla postati "fijaskom stoljeća".
Hrvatska će borbenu eskadrilu vjerojatno morati obnoviti putem novog natječaja, a ostat će i gorak dojam da se u posao s Izraelcima oko nabave tridesetak godina starih, izvorno američkih aviona koje su ovi značajno preinačili nadogradivši ih svojom tehnologijom, ušlo nedovoljno pripremljeno.
Osim ministra obrane Damira Krstičevića, u kojeg javnost upire prst kao najodgovornijeg za pravljenje računa bez krčmara otkako su SAD sredinom prosinca javno dali do znanja da se i njih kao proizvođača i nositelja intelektualnih prava itekako pita oko tehničkih detalja u ovome aranžmanu, osoba koja je najgorljivije branila i još uvijek brani posao s Izraelcima jest brigadir Željko Ninić.
Nabavu borbenih aviona doživio kao bitku
Ninić je član stručnog povjerenstva za nabavu borbenih aviona i zapovjednik 91. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) te ponajbolji hrvatski vojni pilot. Ukratko, čovjek besprijekorne profesionalne biografije koji zasad bilježi strelovit uzlet u karijeri.
U ponedjeljak ujutro, kada su sumnje u realizaciju posla s Izraelom već bila posve opipljive, a izdaleka se počela spominjati i politička odgovornost, brigadir Ninić se, gostujući u emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog , vojnički držao 11. siječnja, datuma koji su MORH i Vlada RH dali kao krajnji rok Izraelu da se očituje o tom poslu.
"Ja se ne predajem, ja sam vojnik i borim se do zadnjeg", kazao je Ninić usporedivši tako ovu nabavu s bitkom. No, javnost je još više naćulila uši na njegovu tvrdnju da "vjeruje u Boga, a ne u papire" kada ga je voditeljica upitala o tome jesu li SAD u navodnom non-paper dokumentu obavijestile državni i vojni vrh o svojim uvjetima za izraelsku prodaju zrakoplova Hrvatskoj, koji su se pokazali zaprekom tom aranžmanu. Da se ne predaje, brigadir Ninić dao je do znanja i 28. prosinca u Dnevniku Nove TV gdje je - govoreći tada sportskim, a ne vojničkim rječnikom - ustvrdio da "utakmica nije gotova".
"Iz moje perspektive gledano - utakmica nije gotova. Igramo prvo poluvrijeme, drugo poluvrijeme, prve produžetke, druge produžetke... Ja svakako neću reći da je posao gotov, niti špekulirati da će posao propasti", kazao je, a svoju osobnu odgovornost locirao tek u tome što je član stručnog povjerenstva koje je ocjenjivalo i rangiralo pristigle ponude. "Nemojmo zaboraviti da je politika Republike Hrvatske jednoglasno, na saborskom Odboru za obranu i jednoglasno, na Vijeću za obranu - podržala prijedlog stručnog tima Ministarstva obrane za donošenje političke odluke. (...) Bi li netko normalan vjerovao ikome, jednoglasno, iz bilo kojeg razloga, a da nije postojalo utemeljenje za to", dodao je.
brigadir Željko Ninić
Dirljivo oduševljenje letom na izraelskom F-16
Brigadir Ninić ujedno je prvi hrvatski pilot koji je letio na izraelskom F-16 baraku. Bilo je to u travnju prošle godine u izraelskoj vojnoj bazi Ramat David, a njegovo oduševljenje po slijetanju na tlo bilo je, najblaže rečeno, dirljivo.
"Ako bih mogao poželjeti bolje jutro nego danas, teško bih ga poželio. Imati priliku kao pilot probati drugi tip aviona osim onog na kojem letite uvijek je izazov. U mojoj situaciji, probati avion koji je na korak do dolaska u Hrvatsku bio je san koji se sanja jednom u životu. Vjerujte mi da se boravak u kabini aviona i osjećaj nakon izlaska iz kabine teško može usporediti s bilo kojim mojim prethodnim profesionalnim iskustvom", u dahu je tada izgovorio Ninić.
A njegovo profesionalno iskustvo doista je impresivno za pilota HRZ-a. No, prethodno valja znati i nekoliko detalja iz Ninićeve biografije. Rođen je 14. studenoga 1974. u Brčkom. Početak rata u BiH dočekao je kao sedamnaetogodišnji gimnazijalac. Njegovi roditelji odlučili su ostati u Brčkom, a on se odlučio za izbjeglištvo u Hrvatskoj, točnije u Velikoj Gorici gdje je završio posljednji razred gimnazije i maturirao kao matematički tehničar. U to vrijeme otvoren je studij aeronautike na Fakultetu prometnih znanosti pa se mladi Ninić odlučio za poziv vojnog pilota.
"Prethodna ljubav prema letenju uprizorila se kao neka prilika da to sada i operativno provedem u svom životu. Oduvijek su me privlačile odore, a iako nisam letio u jedrilici i odlazio u aeroklub i ne mogu reći da sam kao mali trčao na aerodrome, tu temeljnu ljubav prema letenju u meni je otvorio film "Top Gun". Ja sam, jednostavno, na neku zdravu ljudsku karakteristiku “nakalemio” životnu situaciju u kojoj sam se našao i krenuo tim putem", ispričao je za Večernji list prošle godine.
Od 'Top Guna' do vrhunskih borbenih aviona
A njegov daljni profesionalni i put bio je i doslovno i figurativno rečeno - pun uzleta. Diplomirao je 1998. i stekao zvanje diplomiranog inženjera aeronautike – vojni pilot. Kao trećeg najboljeg pilota u generaciji tadašnji predsjednik Franjo Tuđman nagradio ga je pilotskim satom. Potom je na Filozofskom fakultetu u Zadru završio izobrazbu za nastavnika letenja i radio kao nastavnik letenja na školskom avionu Pilatus PC-9M. Godine 2001. dogodila mu se jedna od ključnih stvari u karijeri - preobuka za nadzvučni borbeni avion MiG-21. Kasnije će u intervjuu za časopis Hrvatski vojnik reći kako je to bio jedinstven slučaj u svijetu da se na preobuku za nadzvučni borbeni avion ide izravno sa školsko-akrobatskoga aviona.
"Želja da postanem borbeni pilot bila je velika. Ispunjavao sam sve kriterije, bio sam motiviran i vjerovao sam u procjenu mojih nastavnika letenja i zapovjednika da ja to mogu. Zbog toga sam imao veliko samopouzdanje, što mi je, iako je cilj bio visoko postavljen, pomoglo da uspijem", kazao je u razgovoru za Hrvatski vojnik.
Ninić je zatim završio i Zapovjedno-stožernu školu "Blago Zadro", bio je predstavnik RH pri NATO PAMD (Panel on Air and Missile Defense), a od 2012. do 2017. obnašao je dužnost zapovjednika Eskadrile borbenih aviona. Od 1. siječnja prošle godine zapovjednik je 91. zrakoplovne baze HRZ-a, a u međuremenu je upisao i Ratnu školu. S obzirom na dosadašnja postignuća, neki procjenjuju da bi Ninić u budućnosti mogao doći do ključnih položaja u Glavnom stožeru Oružanih snaga ili Ministarstvu obrane. Osim na Migu-21 i izraelskom F-16 Baraku, u karijeri je imao prilike letjeti na mnogim vrhunskim borbenim avionima: F-14 Tomcat, MiG-29 M2, F-16 Fighting Falcon, JAS-39 Gripen, FA-50 Fighting Eagle, L-39 Albatros i L-159 Alca..
'Barak je čudo od aviona, toliko je pun snage'
No, od svih ponajviše ga se dojmio upravo nesuđeni hrvatski F-16 u izraelskoj inačici. "U tom letu iskusio sam nešto što dosad nikada nisam. Probao sam kacigu DASH koja je za mene, dotad pilota MiG-a 21, toliki iskorak u operativnom i tehnološkom smislu da je neusporediv sa svime što sam dosad imao prilike iskusiti. Radar s kojim smo radili spada u najnaprednije radare koje sam imao prilike probati, motor aviona u omjeru s težinom aviona nešto je dosad najjače što sam osjetio", kazao je nakon spomenutog probnog leta u Izraelu u travnju prošle godine dodavši: "Barak je čudo od aviona. Barak je toliko pun snage."
S obzirom na njegovo oduševljenje tim zrakoplovom, ne čudi što Ninić tako srčano vojnički stoji na crti obrane tog posla vjerujući da nije-gotovo-dok-ne-bude-gotovo. On se zaklinje u performanse nesuđene hrvatske letjelice usprkos činjenici da se, bez obzira na sve nadogradnje, radi o tridesetak godina starom i uvelike isluženom avionu. No, on ga je zbog izraelskih nadogradnji čak nazvao "F-17".
Potkraj svibnja prošle godine, na javnoj tribini održanoj u Veleučilištu Velika Gorica pod nazivom "Hrvatska i zrakoplovstvo - jučer, danas i sutra" brigadir Ninić je o izraelskom F-16 Baraku govorio sljedeće: "Lovac kojeg dobivamo je borbeni avion, uistinu borbeni, višenamjenski borbeni avion 4. generacije, proizvodnja SAD-a. Inačica koju mi kupujemo - kupujemo od države Izrael. Znači, avion koji se kolokvijalno naziva Barak, a pretrpio je, po njihovim riječima, 17 "major upgradea" u 30 godina operativne upotrebe u Izraelskom ratnom zrakoplovstvu pa se on, takoreći, može nazvati F-16. Ja ga često znam nazvati F-17, jer ima i razlika koje ga značajno distanciraju od originalne verzije blok 30 C/D modela, kojeg su kupili od Amerikanaca prije 30 godina."
Drži položaj na zadnjoj crti obrane ove nabave
I Ninićevo i Krstičevićevo i oduševljenje drugih koji su zagovarali nabavu tih aviona prije svega se temeljilo na izraelskim nadogradnjama koje su se u konačnici pokazale neprihvatljivima za američku stranu čiji je F-16 izvorni proizvod. Stoga je jedno od ključnih pitanja u čitavoj priči bilo: može li tehnologija koju je ugradila zemlja nečlanica NATO-a ostati u avionima koje kupuje članica tog saveza, držeći upravo tu naknadno ugrađenu tehnologiju presudnom u svome odabiru. O tome je Ninić govorio 13. prosinca prošle godine u HRT-ovoj emisiji "Otvoreno".
Upitan hoće li izraelske inačice F-16 biti kompatibilne sa standardima NATO-a, on je tada rekao: "Izrael će, kao ne-NATO zemlja članica, ukoliko dođemo do kraja s ovim poslom, instalirati i pospremiti avion u svojoj zemlji sa svim onim elementima koji su "unclassified" i za što imaju odobrenje. Ne pričamo o dodatnoj opremi koja sada nije u avionu Barak jer ne treba biti, jer Izrael nije zemlja članica NATO-a, a mi smo zahtjevom tražili. Drugim riječima, oni će opremu koja nedostaje, a koja je uvjet da bi bio avion NATO kompatibilan, ugraditi u Izraelu, a sve ono što je klasificirano ili na bilo koji način ograničeno ne-NATO zemljama članicama, mi kao zemlja konačni korisnik kupujemo od SAD ili NATO-a, i to se instalira u Hrvatskoj. Znači, kompletno avion će biti ili pripremljen ili već NATO opremljen u dolasku u Hrvatsku."
Koliko je Ninić bio u pravu i je li imalo smisla njegovo držanje položaja na zadnjoj crti obrane ove nabave, bit će poznato do kraja ovog tjedna kada će predstavnici Izraela doći u Zagreb i reći kako stvari stoje.
