"Čudo od djeteta" epitet je kojim su još u svibnju 1989. godine mediji častili Mislava Predavca, tada 21-godišnjeg studenta matematike, najinteligentnijeg Zagrepčanina koji je na MENSA-inom testiranju izmjeren do tada najviši kvocijent inteligencije, čak 176!
"Nadam se da ću kad diplomiram naći posao u struci, kao operater ili nešto slično, vidjet ćemo, možda se okušam i u maloj privredi", kazao je tada briljantni mladić, i pritom obećao da će dati sve od sebe da podigne ljestvicu svojih postignuća. Više od dva desetljeća kasnije, ispostavilo se da nazvati ga "čudom od djeteta" nije bilo ni najmanje pretjeranim: s kvocijentom inteligencije 192 neki dan našao se u svjetskom direktoriju genija, na listi 16 najinteligentijih ljudi na svijetu koju je kreirao profesor Jason Betts. A imati IQ 192 zapravo znači biti jedan od milijardu ljudi na svijetu.
Čitao kad je imao tri godine
"Za mene, to je jedno priznanje mojim sposobnostima koje sam i ranije slutio i osjećao. Jednostavno sam želio isprobati dokud mogu ići, a nisam mislio da mogu tako visoko. Nadam se da će moj uspjeh biti poticaj drugima da se okušaju", kaže ovaj 44-godišnji profesor matematike na zagrebačkom Zdravstvenom učilištu.
Bio je bistro i svestrano dijete još od prvih koraka, koje je kući donosilo same petice, pohađalo šahovsku sekciju s kojom se osvajao nagrade, pjevao u zboru, sudjelovao u recitatorskoj grupi. "Bilo mi je nešto više od tri godine kad me mama Nada 'ulovila' kako na plaži čitam, bio je to strip Alan Ford. No, kako su moji roditelji puno radili, sa mnom se najviše bavio djed Jakov koji me učio glavne gradove svih europskih država. S četiri godine znao sam ih sve", kaže Mislav za Večerni list.
'Jede nas recesija'
Hrvatski genije je osvojio i titule svjetskog rekordera u testovima Logica Strictimanus 24, Logima Strictica 36, SLSE I, SLSE II i SLSE 48. Te bi zadatke, koje on rješava bez ikakvih problema, moglo riješiti tek dva posto ukupne svjetske populacije. I tako je ušao u 16 najboljih.
Kakav je životni standard našeg genijalca? "Živim od profesorske plaće od nekih tisuću eura, s kojim prehranjujem obitelj: dvoje djece pa i suprugu Marijanu koja je ostala bez posla. Zbog toga sam bio prisiljen otvoriti supermarket, no recesija nas 'jede', pa razmišljam da odustanem od tog biznisa", priča Mislav koji se nada kakvoj poslovnoj ponudi, makar i iz inozemstva.
