Problem blokiranih u Hrvatskoj nije nestao, samo je gurnut pod tepih i veće duže vrijeme ne spominje se u javnosti. Službeni brojevi prikrivaju stvarne razmjere – dok gotovo pola milijuna građana živi u blokadi ili na njenom rubu, službena statistika kaže da je blokiranih "samo" 200 tisuća.

Sustav je složen, nepovoljan za dužnike, svijet blokade je izrazito kompliciran, mnogi ne vide svjetlo na kraju tunela. A u novije vrijeme potiho je krenula eksplozija brzih pozajmnica koje se agresivno reklamiraju na društvenim mrežama i na internetu. Nitko ih ne kontrolira - niti Hrvatska narodna banka, niti država, nerijetko iza njih stoje tvrtke sa sjedištem u Španjolskoj, a iza njih kotrlja se svijet uznemiravanja dužnika, nebrojenih poziva čak i zastrašivanja. 

O svim ovim problemima razgovarali smo u podcastu "Ideje na stolu" sa Sabine Gradištanac Škrgatić koja je posljednjih deset godina posvetila ovom problemu, vodi tvrtku koja je razvila model rada s blokiranima i odlično poznaje pozadinu problema.

Otvoreno je progovorila o tome tko najlakše klizne u noćnu moru ovrha i blokada, o zamkama sustava koje "blokiranima ne daje isplivaju", te o tome kako je ipak moguće da se iz blokade ipak izađe i nakon deset godina, ali i o najemotivnijim trenucima kada je s klijentima zajedno plakala. 

Službena statistika skriva stvarno stanje

Prema podacima Fine s kraja kolovoza, u Hrvatskoj je službeno oko 196 tisuća blokiranih građana. No Sabine tvrdi da je stvaran broj daleko veći: "Prema našim iskustvima i procjenama, broj blokiranih je barem duplo veći. Službene brojke odnose se samo na one s aktivnim ovrhama, dok su deseci tisuća i stotine tisuća ljudi izvan statistike."

Razlog tome je promjena sustava evidentiranja iz 2019. godine, kada su se sve ovrhe starije od tri godine, na kojima u posljednjih šest mjeseci nije bilo naplate, "isknjižile"na famozni NIO obrazac – nemogućnost izvršenja obveza (odnosno nemogućnost naplate duga).

Pojednostavljeno, sve koji su tri godine u blokadi, a posljednjih šest mjeseci nije bilo nikakve naplate duga, sustav ga je jednostavno "skinuo" s liste blokiranih.

To, međutim, ne znači da su dugovi oprošteni, već samo da se nalaze u "pasivnoj evidenciji".

Što to znači?

Vjerovnici, naime, u svakom trenutku mogu ponovno pokrenuti naplatu, a kamate i troškovi i dalje rastu. Doslovno je to ponekad igra mačke i miša, kada vjerovnik "nanjuši" da dužnih možda može podmiriti dug, pa aktivira naplatu. Jednom kad to napravi, pojedinac ponovno ulazi u statistiku blokiranih. 

Aktivna i pasivna blokada

U praksi to znači da postoje dvije evidencije – aktivna i pasivna. Kada vjerovnik procijeni da bi se naplata mogla ostvariti, ponovno plaća predujam FINA-i i vraća dug u aktivni status. Do tada dužnici žive u prividnom "miru", nema ga u službenoj statistici blokiranih, iako dug i dalje postoji.

Osim ovrha evidentiranih na FINA-i, postoji i prinudna naplata putem poslodavaca i mirovinskih primanja, što također ne ulazi u službene statistike. "Ako bismo obuhvatili sve oblike naplate, govorimo o najmanje 400 tisuća građana, a možda i više, s tim problemom", naglašava Sabine.

Život na rubu blokade

Velik broj ljudi nije formalno blokiran, ali živi na rubu – s kreditima, minusima i revolving karticama koje jedva servisiraju. "Njihova sudbina nije ništa bolja. To je život pod stalnim stresom i enormno skupim troškovima. Ponekad i savjetujemo klijentima da dopuste blokadu, jer tek tada možemo tražiti rješenja", kaže gošća podcasta "Ideje na stolu".

 

Sabine Gradištanac Škrgatić otkriva da ovo nije problem samo Hrvatske - statistika Europske unije pokazuje da je oko 14 posto stanovništva prezaduženo. U Grčkoj je najgore, ali problem postoji i u Njemačkoj - iako u manjem obliku. 

Hrvatska je unazad mnogo godina pokušala problem blokiranih riješiti na nekoliko načina, bilo je i državnih intervencija, aktivirali su se i mehanizmi koji su doveli do toga da se u jednom danu barem administrativno odblokiraju računi desetaka tisuća građana. 

Dva su glavna modela kojima je država omogućila da netko izađe iz blokade - to su jednostavni stečaj potrošača i osobni stečaj. Mnogi često brkaju ta dva modela, ili ne znaju da oni uopće postoje. Razlike između njih su značajne. 

Jednostavni stečaj potrošača – automatizirani postupak Fine

Jednostavni stečaj potrošača pokreće FINA automatski, kada njihov sustav prepozna da su ispunjeni uvjeti. Pretpostavka za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača je da potrošač ima evidentiran dug u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje u neprekidnom trajanju od tri godine za iznos glavnice do 2.654,46 eura (20.000 kuna).

U tom trenutku FINA po službenoj dužnosti otvara postupak, a sud potom donosi odluku o djelomičnom otpisu dugova. Pojednostavljeno - kada blokirani nema baš nikakvu imovinu (od koje bi se naplatio dug), a aktivne ovrhe su mu ispod navedenog iznosa, tada mu se taj dug briše.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da taj model nije trajno rješenje.

Razlog? Nakon što FINA provede jednostavni stečaj i dio dugova se otpiše, vjerovnici koji imaju neaktivne ovrhe – one koje su isknjižene i starije od tri godine i bez naplate u zadnjih šest mjeseci – ponovno pokreću ovrhe.

Tada vjerovnici aktiviraju pasivne ovrhe (one u mirovanju) i pojedinac je opet u blokadi.

U praksi se tako događa svojevrsni perpetuum mobile – krug blokada i deblokada bez konačnog izlaska iz dužničke spirale.

Iako se u teoriji postupak može ponoviti više puta, realno je rijetka situacija da građanin prođe kroz više krugova jednostavnog stečaja svake tri godine i u potpunosti se oslobodi dugova U stvarnosti moguće je da to traje i dulje.

Postoje i rizici zbog kojih se jednostavni stečaj ne preporučuje svima:

Ako građanin ima imovinu vrjedniju od nekadašnjih 10.000 kuna ili sadašnjih 1333 eura (na primjer auto, čamac, poljoprivredni stroj...), sud može imenovati povjerenika i naložiti prodaju imovine.

Ima još jedna kvaka - postupak jednostavnog stečaja ostaje zabilježen u registru insolventnosti, što znači da banke takve osobe često odbijaju pri budućim kreditnim zahtjevima.

Nakon jednostavnog stečaja, građanin tri godine ne može pokrenuti osobni kolokvijalno zvan "veliki" stečaj.

Unatoč tim ograničenjima, jednostavni stečaj ima i pozitivnu stranu – dio duga se trajno otpisuje, a postupak se pokreće bez dodatnih troškova za građanina.

Osobni stečaj i jednostavni stečaj potrošača

Kao jedan od alata rješavanja problema spominje se osobni stečaj, koji je prema Sabine Gradištanac Škrgatić "izvrsno rješenje za građane koji za života ne mogu vratiti dugovanja". No taj institut je premalo promoviran i ljudi ga često brkaju s jednostavnim stečajem potrošača, koji automatizmom pokreće Fina za dugove do 2654 eura.

U prvom valu provedbe, jednostavnim stečajem deblokirano je oko 72 tisuće računa, no ubrzo se gotovo 42 tisuće ljudi ponovno našlo u blokadi, što potvrđuje da je riječ o djelomičnom, a ne trajnom rješenju.

Osobni (veliki) stečaj potrošača – model za dugoročno rješenje

Za razliku od jednostavnog, osobni stečaj pokreće sam građanin, i to pred općinskim sudom prema mjestu prebivališta. Uvjeti su jasni:više od 90 dana neprekidne nemogućnosti podmirivanja dospjelih obveza, ukupni dug veći od nekadašnjih 20.000 kuna ili 2.676 eura.

Sam postupak uključuje podnošenje tri obrasca – popis imovine i obveza, plan ipunjenja obveza i zahtjev za pokretanje stečaja. Ako sud utvrdi da su ispunjeni uvjeti, imenuje se povjerenik, otvara račun stečajne mase i određuje rok kušnje od tri godine. Tijekom tog razdoblja građanin uplaćuje iznose koje može, a po isteku roka, sve preostale obveze se trajno otpisuju.

Premda zakon nije loš i temelji se na dobrim praksama iz inozemstva, njegova je primjena u Hrvatskoj po mišljenju naše sugovornice skromna. Glavni razlozi su slaba informiranost građana i nepovjerenje u pravosudni sustav, ali i činjenica da mnogi blokirani ipak imaju imovinu veću od vlastitih dugova, zbog čega se boje pokrenuti postupak.

Ima slučajeva i da sudovi "nevoljko" pokreću postupak, a kako je mali broj pokrenutih stečajeva nerijetko je upitno tumačenje zakonskih odredbi i zastoji u samom postupku.

Sustav pogoduje vjerovnicima

U podcastu "Ideje na stolu" otvorilo se i pitanje redoslijeda naplate: prvo se naplaćuju kamate i troškovi, a tek potom glavnica duga.

"Kod većih dugova do glavnice se uopće ne dolazi. Sustav je skrojen tako da pogoduje vjerovnicima", objašnjava Sabine Gradištanac Škrgatić. I to je razlog zašto blokirani često govore da stalno nešto plaćaju, da su tijekom godina dali možda i više novca nego su u startu bili dužni, a dug im se ni izdaleka nije smanjio - štoviše, sasvim je moguće da je i kudikamo veći od starta. 

Naša sugovornica pojasnila je apsurd: 

"Kada je blokiran nečiji račun, vjerovnika aktivira prisilnu naplatu na FINA-i. U dugu postoji glavnica, a onda i troškovi postupka, te postoje kamate. Postoji također redovna kamata, a postoji i zatezna kamata. Međutim, kada se skida ovršeniku s računa, onda se prvo naplaćuje kamata, potom troškovi i ako postoji prostor za glavnicu - onda se dođe i do glavnice. Kad su ta dugovanja malo veća, do glavnice se zapravo ne može doći. Moje iskustvo govori da vrlo malo blokiran ikad dođe do glavnice", kaže. 

U svemu tome blokirani često ne znaju ni koliki im je dug, postanu pasivni, računi se gomilaju, kamate se lijepe i otvoren je začaran put u spiralu blokada.

Jednom blokiran - sva vrata u bankama su zatvorena

Jednom kad je netko blokiran, zavaraju mu se sva vrata. On postaje persona non grata u bankama, ne može dizati više kredite, nema prava na nikakve kartice, gotovo da je zacementiran u svom statusu. 

No naša sugovornica upozorava na golemi problem koji je na rubu eksplozije - na korak do blokade, mnogi vuku potez očajnika i uzimaju brze pozajmnice koje nalaze preko oglasa na internetu i iza kojih se ne zna tko stoji. Često su to tvrtke sa stranim adresama, puštaju gotovinu na račun pojedinca u roku od 24 sata, ali po kojoj cijeni?

Sabine Gradištanac Škrgatić kaže da se radi o ekstremnim profitima na račun lakovjernika, da se upravo događa poplava takvih brzih kredita i da sve više ljudi tone u dužničko ropstvo takvih pozajmica koje skrivaju scenarije utjerivanja dugova, uznemiravanja nebrojenim pozivima, kontaktiraju se i susjedi, rodbina, poslodavci... Naša sugovornika kaže da nisu problem ove brze pozajmnice koje se svode na male pozajmnice-kratak rok otplate i visoka cijena, ako pojedinac zaista to može financijski i podnijeti.

O problemu broja blokiranih pitali smo i FINA-u iz koje su potvrdili da je na dan 31. kolovoza u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirano je 196.511 potrošača, što je za 0,2 posto manje nego u prethodnom mjesecu i 1,9 posto manje nego prije godinu dana. "U posljednjih godinu dana zabilježen je blagi, ali kontinuirani pad broja blokiranih potrošača", navode.

Sveukupan dug blokiranih doseže 4,07 milijarde eura, od kojih je 2,92 milijarde eura glavnica ili 0,2 posto više u odnosu na srpanj 2025. i 3,1 posto više u odnosu na kolovoz 2024.).

Dug po osnovi obračunatih dospjelih nenaplaćenih kamata je 1,15 milijarde eura, odnosno  28 posto ukupnog duga potrošača.

 

Koliki je ukupni dug svih blokiranih građana?

Dug potrošača iz osnova evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, na dan 31. kolovoza 2025. iznosio  je ukupno 4, 07 milijarde eura.

Od toga su 2,92 milijarde eura glavnica duga (0,2% više u odnosu na srpanj 2025. i 3,1% više u odnosu na kolovoz 2024.), a dug po osnovi obračunatih dospjelih nenaplaćenih kamata 1,15 milijarde eura, tj. 28% ukupnog duga potrošača.

FINA-u smo pitali i kome su blokirani najviše dužni, odgovori su da dug bankama čini 22,5 posto, a prema svim financijskim institucijama 25,2 posto.

"Udio duga prema središnjoj državi je 37,2 posto, slijedi dugovanje prema potrošačima kao vjerovnicima s udjelom od 2,9 posto, osiguravajućim društvima (1,9 posto), jedinicama lokalne i područne, odnosno regionalne samouprave (1,2 posto), prema tvrtkama u području djelatnosti J – Informacije i komunikacije (1%) te prema svim ostalim vjerovnicima (tvrtkama i obrtima u preostalim područjima djelatnosti) 31,3 posto", navode iz FINA-e.

Iako smo zatražili i koliko ljudi ima pasivni dug, odnosno koliko je onih koji su duže od tri godine u blokadi i nemaju promet po dugu posljednjih šest mjeseci pa se automatski skidaju s liste "aktivnih" dužnika, odnosno blokiranih, do ovog izdanja nismo dobili. Naveli su da će nam naknadno poslati podatak za koji naša gošća iz podcasta tvrdi da je onaj "skriveni" dio blokiranih koji ne ulazi u službenu statistiku. 

U idućem nastavaku podcasta "Ideje na stolu" bit će riječ o tome kako to da se čak svaki treći blokirani može odblokirati u roku od mjesec do tri dana, čak i ako je u blokadi bio i više od 10 godina i sam nije uspio.

Nastavak čitajte na portalu net.hr, a još priča iz podcasta "Ideje na stolu" potražite na YouTube kanalu OVDJE.

 

POGLEDAJTE VIDEO Bruce Yerkovich JE američko-hrvatski poduzetnik koji u Lici gradi golemi san