S lijepim vremenom i dolaskom proljeća, a uz povoljnu epidemiološku situaciju, možemo očekivati daljnje popuštanje protuepidemijskih mjera. Danas je na sjednici Vlade premijer Andrej Plenković najavio da bi se od ponedjeljka, 1. ožujka, omogućio rad ugostiteljima na terasama kao i održavanje sportskih treninga u zatvorenim prostorima. A s pojačanom kampanjom cijepljenja i postizanjem barem 50-postotne procijepljenosti stanovništva na pomolu bi bilo i normalno "turističko" ljeto. Ipak, pandemija koronavirusa i dalje traje, i oprez je još uvijek potreban.
Čak i ako se sve to ne bude odvijalo najpoželjnijom dinamikom, nakon sada već jednogodišnjeg izvanrednog stanja nameće se niz pitanje o tome kakve će COVID-19 ostaviti posljedice na ovdašnje društvo. Hoće li ljudi na popuštanje reagirati euforijom ili šokom te hoćemo li povratkom na staro (ili "novo normalno") zadržati neke obrasce ponašanja stečene tijekom pandemije.
Ljudi su u pandemiji stekli nove navike
"Neće popuštanje izazvati šok. Šok je moglo izazvati zatvaranje i uvođenje mjera, ali popuštanje sigurno neće", kaže nam sociolog Dragan Bagić, izvanredni profesor na Odsjeku za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
On smatra kako pandemija već dugo traje pa su ljudi u nekim aspektima svojih života razvili nove prakse od mojih su neke već postale i navike.
"Primjerice, neki ljudi su počeli puno više šetati, trčati i ići u prirodu možda naprosto silom prilika, jer nisu imali nekih drugih mogućnosti. Dio njih će tu naviku zadržati. Ili mladi koji su se počeli masovno okupljati na javnim prostorima - u Zagrebu oko HNK - uslijed toga što su zatvoreni klubovi i kafići. Meni ne bi bilo nevjerojatno da se takve prakse nastave i kada se otvore klubovi. Možda su otkrili neke čari kojih nema u klubovima i kafićima.
Neki ljudi su počeli intenzivno kupovati online, a dio će zadržati tu naviku. Isto je i u poslovnom svijetu s online sastancima, što će se u nekoj mjeri zasigurno zadržati i nakon pandemije. Ili rad od kuće koji će biti puno češća pojava nego što je bila do sada. Ne mislim da će nakon pandemije svi koji sada rade od kuće nastaviti s time, ali će to uvijek biti moguća opcija. Ne bi me iznenadilo da se i nošenje maski u zimskim periodima, kada su sezone gripa i viroza, također zadrži u nekoj mjeri", smatra Bagić.
'Kava za van neće ugroziti sjedenje po kafićima'
Sve skupa, ističe sociolog Bagić, protuepidemijske mjere s promjenama nekih ustaljenih obrazaca rada, slobodnog vremena, zabave i kupovine, kod dijela ljudi razvit će nove oblike ponašanja, ali o dalekosežnim posljedicama, kaže, još je rano govoriti. U tom smislu, jedna od najočitijih promjena, dok su kafići zatvoreni, jest popularnost "kave za van" i "kafenisanja" na otvorenom. Sociologa Bagića upitali smo može li taj novi običaj ugroziti masovan povratak u kafiće kada budu otvoreni.
"U SAD i nekim drugim zemljama "coffee to go" je praksa koja postoji već 30-40 godina. Kod nas to nije bilo toliko uobičajeno, a sada se možda razvije. Međutim, ne mislim da će bitno utjecati na klasično sjedenje na terasama", kaže.
'Život se više promijenio mladima, nego starima'
Zanimalo nas je i u kojoj mjeri su tinejdžeri i ljudi treće životne dobi ponajveće žrtve izvanrednog stanja izazvanog pandemijom. Dr. sc. Bagić smatra da se starijim ljudima život u uvjetima pandemije mnogo manje promijenio nego mladima. Oni su svojevrsna izgubljena covid-generacija.
"Mjere su utjecale na promjene svakodnevice različitih skupina ljudi, ali kod umirovljenika to se najmanje mijenjalo. Možda nisu tako često mogli ići u posjete ili ih primati, ali njihove svakodnevice nisu se drastično promijenile kao, recimo, ljudima koji rade u uredima i nisu u tim uredima bili već godinu dana. Što se tiče mladih, postoje stvari koje su neponovljive. Primjerice, studenti koji su na početku pandemije bili brucoši, ulaze sada već u treći semestar pohađajući nastavu online. Ako ostane online, to su za njih već tri semestra izvan redovnog studentskog života. Oni će skoro pola svog preddiplomskog studija završiti u nekom čudnom obliku, a to su nenadoknadivi gubici", kaže.
'Nema puno indikatora koji govore o osiromašenju'
Ono što sociolog Bagić drži najmanje izvjesnim jest da će ekonomske posljedice bolesti COVID-19 u Hrvatskoj generirati dramatično osiromašenje.
"Svi indikatori govore da efekt osiromašenja nije velik, iako u nekoj mjeri postoji. Zasad nemamo nijedan pokazatelj koji bi govorio da se po tom pitanju događa nešto jako dramatično. Tome su, prije svega, pomogle Vladine mjere. U ugostiteljstvu i turizmu sasvim sigurno imaju manje prihode, ali vjerojatno imaju i manje troškove. No, sama nezaposlenost nije drastično porasla, a nije porastao ni broj ljudi koji su bez ikakvih prihoda, tako da zasad nema puno indikatora koji bi pokazali da se događaju neki veliki učinci na razinu siromaštva", smatra Bagić.
On također smatra da velik postotak ugostitelja nije u velikom riziku od siromaštva te da će se povratkom u "novo normalno" oni brže oporaviti jer nisu "izgubili tržište" i gosti će im se vratiti.
"Neki ugostitelji sigurno jesu u riziku od siromaštva, ali većina nije. To bi značilo da njihovo prethodno poslovanje nije dovodilo ni do kakve akumulacije", zaključio je sociolog Bagić.
