Bili smo ponosni prije desetak godina kad smo dobili prvi ženski par rukometnih sutkinja. Ali onda je jedna od njih dvije ostala trudna, dok je bila u 7. mjesecu i jednostavno su je izbrisali s liste sudaca i rekli joj: "Idi na drugo dijete, bolja si domaćica i kuharica nego sutkinja".
Helena Crnojević dokazala je diskriminaciju na sudu, i izborila se, ne samo za sebe nego i za sve druge žene.
Ovo što ste vi doživjeli zvuči kao nešto što bi se moglo dogoditi u Saudijskoj Arabiji recimo? Doslovno su vam rekli, bolja si kuharica nego sutkinja?
Da rekli su mi da bolje idem na drugo dijete, nego da se nastavim baviti suđenjem što je i meni zapravo u to vrijeme bilo šokantno i nisam mogla vjerovati jer smo se mi tada borile da nas se vrati na pozicije na kojima smo bile prije nego što smo zatrudnjele. Mi smo bile europske i svjetske rukometne sutkinje. To smo gradile dobrih deset godina i iza toga stoje nebrojene utakmice, mnogi treninzi, nebrojena putovanja i zapravo jako puno odricanja. I bile smo poprilično kompetentne u tom polju.
Oni su vas obrisali s liste sudaca i tada ste shvatili da vas nema?
Tako je. U sedmom mjesecu trudnoće mi smo na web stranici naše Udruge hrvatskih rukometnih sudaca vidjele da smo izbrisane iz međunarodne liste sudaca i nitko nam to nije javio niti su se javili kada smo ih zvale da nam objasne takvu odluku. Ono što nas je tada smirilo je što smo vidjele da su nas međunarodne organizacije, Svjetska i Europska rukometna federacija, ostavile na međunarodnim listama pa smo mislile da je došlo do nekakve greške i da će se sve uskladiti dok se ne vratimo na terene.
Vi ste obje bile trudne?
Tako je, obje smo bile trudne u isto vrijeme. Imale smo termin poroda u gotovo isto vrijeme i rodile u razmaku od tri dana. Tako da smo se i tu sinkronizirale.
Vi ste na kraju dokazali diskriminaciju na temelju trudnoće spola i majčinstva na sudu?
Kada smo se borile da nas se vrati na našu poziciju na kojoj smo bili i prije trudnoće, shvatili smo da naši argumenti apsolutno ne prolaze. Obratile smo se Udruzi Babe preko koje preko koje smo došle do pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Ona je u našem slučaju odlučila da se radi o direktnoj diskriminaciji međutim mi smo u tom periodu vidjele da ne možemo više surađivati s ljudima iz Saveza i Udruge i obratili smo se Slovenskom rukometnom savezu s pitanjem bismo li tamo mogle suditi. Oni su nas, naravno, raširenih ruku dočekali i tada smo tamo nekoliko sezona sudili njihove top muške utakmice i bile iznimno cijenjene i poštovane od svih aktera na slovenskim rukometnim terenima.
2017. sam ja odlučila pokrenuti privatnu tužbu jer sam shvatila da taj moj slučaj, na neki način, mora biti zapisan u sudskim spisima. Nadala sam se da ću možda pomoći, isto tako, ženama koje će se naći u sličnim situacijama da se mogu pozvati na taj moj slučaj i da ne moraju prolaziti kroz taj dugotrajni sudski proces i da na taj način mogu spasiti svoju karijeru.
To je situacija koja se događa ženama na svim radnim mjestima, jednostavno dogodi se da odu na porodiljni i kada se vrate više nemaju svoje radno mjesto iako to prema zakonu ne bi smjelo biti tako.
Da moja odvjetnica je utvrdila da zakon štiti ženu da se mora vratiti na poziciju na kojoj je bila prije trudnoće i da ju poslodavac mora ostaviti na toj poziciji, čini mi se, iduća dva mjeseca.
Jeste li se kao žena sutkinja susretali s diskriminacijom, neugodnim povicima, jesu li vas igrači na terenu poštivali?
Mi kad bi u počecima dolazili suditi u muškim klubovima, vidjeli bi da tu ima komentara ili nekakvih pogleda, ali kada bi utakmica krenula, nakon prvih par minuta kada bi mi postavili jasne kriterije, ti igrači su igrali neopterećeno i nije ih zanimalo tko im sudi, već im je bilo bitno kako se sudi.
Zanimljivo mi je bilo ono što ste rekli da nakon vas i vašeg suđenja u Sloveniji, više uopće nije bilo ženskih sutkinja, ni u Hrvatskoj ni u Europi?
Što se tiče hrvatskih predstavnica, nije bilo ženskih sudačkih parova prije i poslije nas.
Što vi sad radite? Više se ne bavite rukometom i suđenjem?
Ne više se ne bavim rukometom. Još uvijek sam fizički aktivna. Radim u jednoj agneciji koja se bavi medijskom analizom sportskih događaja.
Samo za kraj, vidjeli ste ovaj slučaj Ivane Martinčić, imamo prvu sutkinju koja sudi međunarodne nogomene utakmice. Hoće li joj biti teško?
Ma ne. Ja sam jučer baš to gledala. Ona je odlično odradila svoj posao. Bila je izvrsno fizički pripremljena, donosila je pravodobn, brze i ispravne odluke. Mislim da se nema tko žaliti na njezinu izvedbu.
