Na razini Europske unije žene zarađuju 16 posto manje od muškaraca na istim pozicijama, a u upravnim odborima ih je značajno manje. Ovih je dana na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta održana rasprava o ženama u upravnim tijelima.
Naime, od 2013. godine u Vijeću čuči Direktiva o ženama u upravnim odborima kojom se među ostalim – tražilo da do 2020. udio žena u upravnim odborima privatnih kompanija izlistanih na burzi bude 40 posto. A za tvrtke u javnom sektoru taj je cilj trebao biti dosegnut 2018. godine, Parlament je prijedlog Komisije prihvatio, ali je direktiva zapela u Vijeću.
"Sedam godina nečinjenja pružilo nam je dodatne dokaze o onome što smo u biti već znali, a to je da samoregulacija ne dovodi do više različitosti u upravnim odborima. Danas četiri zemlje EU s obvezujućim kvotama imaju 23,6 posto više žena u neizvršnim odborima nego 11 onih koje nemaju nikakva pravila. To nije samo u suprotnosti s principom ravnopravnosti spolova, što je jedan od temeljnih principa EU-a, to je i traćenje talenta, i ne samo to, već je to i loša poslovna politika jer znamo da kompanije koje njeguju različitost posluju bolje", kazala je u Europskom parlamentu zastupnica Lara Wolters.
Situacija u cijeloj EU nije dobra što se tiče razlike u plaćama. Potvrđuje to i krovna udruga sindikata koja je objavila da će EU razliku u plaćama žena i muškaraca, ako se nastave sadašnji trendovi, riješiti tek daleke 2104. godine.
Analizirali su podatke Eurostata i u nekim članicama razlika u primanjima muškaraca i žena i dalje raste, a takva je situacija i u Hrvatskoj. Primjerice Francuskoj će trebati tisuću godina da riješi taj problem ako nastavi sadašnjim tempom.
S druge strane imamo Belgiju gdje bi se to moglo riješiti 2028. godine. U Hrvatskoj razlika u plaćenosti muškaraca i žena, odnosno gender pay gap, nažalost raste.
U Hrvatskoj, naime, razlika u plaćama između muškaraca i žena iznosi 10,5 posto (podaci iz 2018. godine), a taj broj se udvostručio jer podaci govore da je 2010. godine ta razlika iznosila 5,7 posto.
Tim povodom razgovarali smo s Biljanom Borzan, zastupnicom u Europskom parlamentu.
Krovna udruga sindikata objavila da će je EU razliku u plaćama žena i muškaraca (ako se nastave sadašnji trendovi) riješiti tek 2104. godine, što je uistinu su uistinu šokantni podatak, jer riječ je o 84 godina. Kakav je vas sud tome?
To je istina, ako ništa ne poduzmemo i pustimo da stvari nastave presporim tempom, možda će naše praunuke biti uistinu ravnopravne. Ja sam taj podatak prvi put spomenula u Odboru za rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta prije četiri godine, i ništa bitno se nije promijenilo od tada.
U Hrvatskoj ta razlika u primanjima između muškaraca i žena i dalje raste. Kako vi to komentirate?
Nema puno smisla ako gledamo realne faktore. Statistike pokazuju da su žene bolje obrazovane od muškarca. Žene su također mudrije u poslovanju. Primjerice, poduzetnice su puno uspješnije prebrodile ekonomsku krizu od muških kolega. Unatoč tome, na direktorskim pozicijama tek je pet posto žena.
Koliko je Hrvatska u odnosu na druge zemlje EU po tom pitanju lošija? U čemu vidite razlog takvog porasta? Na koji način to promijeniti?
Taj problem povlači niz elemenata poput činjenice da žene i dalje često rade u slabije plaćenim sektorima, rjeđe budu promaknute i slabije su zastupljene na vodećim položajima. Neke države članice pokazale su da se problem može riješiti i na nacionalnoj razini. Švedska je prošle godine zakonski zabranila razliku u plaći za jednak rad, a Španjolska je uvela mehanizme evaluacije plaća i opisa posla kako bi kontrolirala plaće. Hrvatska Vlada bi se mogla ugledati u takve primjere.
To je diskriminacija
Je li problem uzrokovan diskriminacijom žena na radnom mjestu?
Naravno, ako žene na razini EU imaju 16 posto nižu plaću za isti rad u istim uvjetima nego muški kolege, to je diskriminacija. To znači da žene odrade dva mjeseca u godini besplatno bez ikakvog razloga osim zato što su žene.
Jedno istraživanje Eurostata pokazalo je da Hrvati imaju još uvijek tradicionalne poglede na spolne podjele rada i dužnosti te da čak 60 posto stanovnika Hrvatske (pripadnici oba spola) smatra da je ženama primarni cilj briga za obitelj. Je li treba mijenjati prije svega takva razmišljanja?
Naravno. Tijekom ove pandemije puno se raspravljalo i o ženskom neplaćenom radu. Naime, zatvaranjem vrtića i drugih institucija, skrb za ranjive članove obitelji: djecu, starije i bolesne je pala na žene. Balansiranje rada od kuće i obiteljskih obaveza, što ne bi trebalo biti isključivo žensko pitanje, dodatan je napor, posebno za samohrane roditelje od kojih su 85 posto žene. To bi moglo rezultirati lošijim radnim postignućima u odnosu na njihove muške vršnjake. Povijest je pokazala da su se svim krizama "muški" poslovi oporavljali ranije od "ženskih".
Biljana Borzan
Jesu li žene manje plaćene u odnosu na muškarce u privatnom ili državnom sektoru?
Budući da je državni sektor puno bolje reguliran u pogledu plaća, razlike su veće u privatnom sektoru.
Treba uvesti kvote, ali i osnažiti žene
Stvaranje uravnotežene zastupljenosti između muškaraca i žena na upravljačkim pozicijama postaje sve važnije pitanje društvenih normi. No, stječe se dojam da se o tome samo priča, ali da i nema pomaka?
Na tome se radi na EU razini, ali pomaci su spori. Europska komisija se obvezala do kraja 2020. predložiti obvezujuće mjere za transparentnost plaća kako bi se učinkovito riješila razlika u plaćama i mirovinama. Vrlo je važna politička volja oko tih pitanja. Primjerice, Direktiva o ženama u upravnim odborima je u blokadi od stare Vijeća već osam godina premda ju Komisija i Parlament podržavaju.
Rezultati istraživanja iz 2016. na uzorku od 21 poduzeća pokazuju da se u upravi nalazi 18,52 posto žena i 81,48 posto muškaraca, dok je u nadzornom odboru 13,04 posto žena i 86,96 posto muškaraca. Vjerujete li da će u budućnosti biti pomaka po tom pitanju? Koje su po vama mjere za povećanje broja žena na rukovodećim pozicijama?
S jedne strane, treba uvesti kvote, a s druge strane treba osnažiti žene. Obavezne kvote s propisanim sankcijama su potrebne dok je situacija u društvu kakva je kod nas.
Po pitanju menadžerskih pozicija, na istraživanju provedenom na 100 zemalja, Hrvatska je na 26. mjestu s 27,90 posto žena. Namibija ima najveći postotak žena na menadžerskim pozicijama – 48,6 posto, a slijede Latvija (44,1 posto) i Panama (43,5 posto). U regiji i nama susjednim zemljama dobrim se rezultatima može svakako pohvaliti Slovenija s čak 41,90 posto žena zaposlenih na navedenim pozicijama. Što je problem s Hrvatskom, jer Slovenija pokazuje da se to može?
Koliko sam upoznata, Slovenija je uvela kvote od 40 posto za državne tvrtke. Mi s druge strane, taj problem guramo pod tepih.
Jesu li na tržištu rada ženama najveće prepreke dob i majčinstvo jer poslodavci nerado zapošljavaju žene u reproduktivnoj dobi?
Jako puno žena se žali da su dobivale neprimjerena pitanja tijekom razgovora za posao. To je protupropisno i ne treba samo odmahivati rukom, već prijaviti takve incidente.
Bi li Hrvatska u budućnosti ako ne ispoštuje neke brojke po tom pitanju mogla plaćati i neke kazne?
Ako se uredi na razini EU zakona te propišu penali, moguće je, ali za sada se ne čini izgledno, bar ne u skoroj budućnosti.
