"Konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, koju smo potpisali 2010. godine i ratificirali lani u srpnju, obvezuje nas da formiramo takvu bazu podataka. Također, po ulasku u EU dužni smo surađivati na dnevnoj bazi, pa i razmjenom podataka iz kaznenih evidencija. Upravo zato je i odlučeno da se ta problematika regulira posebnim zakonom, kaže pomoćnica ministra Sanja Nola. Kako propisuje sama Konvencija, svaka država potpisnica je dužna zasnovati bazu podataka o identitetu i DNK profilu osoba osuđenih za seksualna kaznena djela na štetu djece, uz poštivanje važećih propisa o zaštiti osobnih podataka. Podaci iz te baze su, najprije, namijenjeni razmjeni s drugim državama, a Konvencijom je propisano i da se eventualno mogu koristiti u svrhu promatranja i ocjene pojave seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece. Osim toga, takva se baza može koristiti i da se ispune druge obveze iz Konvencije, poput obavještavanja žrtava kad je počinitelj pušten na slobodu, piše Novi list.
'Registar neće riješiti problem seksualnih kaznenih djela'
"Takav registar svakako je potreban, ali uz kontrolirani pristup, jer bi slobodan pristup mogao dovesti do štete, ne samo po počinitelje, već i po djecu koja su im bila žrtvama", kaže Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. Buljan Flander ističe da bi se takav registar, primjerice, mogao koristiti za kontrolu zapošljavanja osoba na radna mjesta s pristupom djeci. Prema njenoj procjeni, u registru osuđenih počinitelja našlo bi se možda deset posto svih počinitelja seksualnih kaznenih djela na štetu djece.
"Taj registar svakako neće riješiti problem seksualnih kaznenih djela na štetu djece. Samo deset posto takvih kaznenih djela bude uopće otkriveno", rekla je ravnateljica Poliklinke za zaštitu djece grada Zagreba.
