Demografa Stjepana Šterca zamolili smo da nam prokomentira dva poražavajuća podatka. Prvi, da je u Njemačku, prema podacima tamošnjeg statističkog zavoda, prošle godine doselilo 26.335 hrvatskih državljana. I drugi, podatak našeg Državnog zavoda za statistiku, prema kojem je u Hrvatskoj lani bilo 21.000 umrlih više nego rođenih. Štoviše, podatak Ministarstva uprave i pravosuđa kazuje da je ta razlika još veća i da je lani umrlih bilo čak 23.000 više nego rođenih.
Podatak o broju građana Hrvatske koji su se iselili u Njemačku iznenađuje tim više što je zbog pandemije koronavirusa kretanje bilo ograničeno, a i kriza uvjetovana njome negativno je utjecala na tržišta rada u gotovo svim zemljama.
Lani smo dosegnuli maksimume negativnih pokazatelja
Šterc kaže da smo lani dosegnuli maksimume negativnih demografskih pokazatelja u svim procesima. Zabilježeni su najmanja rodnost, najveća smrtnost i najveći prirodni pad do sada.
"Zapravo je tih 23 tisuće više umrlih nego rođenih nevjerojatan podatak. A nevjerojatno je i da na njega nema nikakve ozbiljnije reakcije političkog vrha", kaže Šterc.
Ističe da ga je iznenadio i podatak o 26 tisuća Hrvata koji su se lani odselili u Njemačku.
"Uz zatvaranje granica i lockdown ipak smo očekivali da se to neće dogoditi. No, dogodilo se i potvrdilo još jednu stvar - da su statistički podaci zemalja useljavanja točniji od podataka našeg Državnog zavoda za statistiku, jer je očito da se ne odjavljuju svi koji odu, ali kad dođu u uređenu zemlju onda se, bogme, moraju prijaviti", dodaje.
U jednoj školskoj godini 'izgubili' smo 11.000 učenika
Šterc napominje kako postoji jedan podatak koji je vjerojatno gori i od dva spomenuta. Podatak o "gubitku" čak 11 tisuća učenika osnovnih i srednjih škola te studenata u školskoj godini 2019./2020.
"To je egzaktan podatak. Imena učenika bilježe se na početku školske godine tako da tu nema kalkulacija. To je nevjerojatan gubitak! Zamislite da u jednoj zemlji, koja sada već vjerojatno ima manje od četiri milijuna stanovnika, imate takav gubitak učenika i studenata. To nije posljedica ni Covida i smrtnosti, nego dokaz iseljavanja. Pa kad se spoje podaci njemačkog zavoda za statistiku s ovim podacima o padu broja učenika i studenata, zapravo se vidi koliko su zabrinjavajući razmjeri iseljavanja", ističe Šterc.
'Kad ovo završi, iseljavanje će biti još intenzivnije'
Budući da je zbog zatvaranja i obustavljanja niza gospodarskih aktivnosti tijekom pandemije došlo do ogromnih poremećaja na tržištu rada, ali i u samom načinu rada koji se, gdje god je moguće, obavlja od kuće, Šterca smo upitali može li se stoga očekivati povratak dijela iseljenika u Hrvatsku.
"Kada se javljaju takve krize, onda posao najprije gube stranci. U toj varijanti, svi ti naši iseljenici koji ostanu bez posla obično se vraćaju u sigurnost svoga doma. U tom smislu to je očekivani proces. Međutim, jasno je da će zemlje u kojima se oni nalaze nakon pandemije brže izaći iz krize nego Hrvatska. Stoga treba očekivati da će se iseljavanje nastaviti i intenzivirati kada kriza završi", smatra Šterc.
Na pitanje zašto je tako, Šterc kaže da je razlog u nedostatku ikakve koncepcije u demografskoj problematici.
"Sve što se po tom pitanju radi vezano je uz dječje dodatke i rodiljne naknade, ali to nisu mjere koje će zaustaviti ove procese. Treba nam koncepcija koja neće uključivati samo klasične demografske mjere, nego i porezne poticaje", smatra.
'U proračunu ima bar 14-15 milijardi za manje važne stavke'
Šterc kaže kako je pohvalno što su neke lokalne sredine, naročito na otocima i u ruralnim sredinama, same počele provoditi vrlo ozbiljne revitalizacijske demografske mjere.
"Vidjeli su da nestaju pa su odlučili poticati dolazak mladih obitelj. No dok se taj lokalni koncept ne spoji s nekim ozbiljnim nacionalnim konceptom, nećemo ništa ozbiljnije postići. Samo ćemo, nažalost, gledati negativne brojke", ističe.
Kada su u pitanju i demografski problemi, pitanje svih pitanja glasi: Otkud novac? Šterc tvrdi da novca ima.
"Kad bismo sada sjeli za stol i stavku po stavku pročešljali državni proračun, uvjeravam vas da bismo našli 14 do 15 milijardi kuna na stavkama koje su manje važne od ovoga o čemu govorimo. U pitanju su samo političke odluke. A njih nema jer političari ne shvaćaju važnost te problematike. Nije to više ni svjetonazorsko ni religijsko ni socijalno niti ne znam kakvo pitanje, nego je to naprosto pitanje razvoja. U neuređenom društvu ne možete postići bilo kakav razvojni koncept", smatra demograf Šterc.
Milijarde koje iseljenici šalju imaju investicijski potencijal
Postoji još nešto na što je upozorio.
"Ako smo uz Irsku i Izrael jedna od triju zemalja koje imaju više stanovnika izvan matične zemlje, onda se razvojni koncepti razvijaju prema bogatstvu iseljeništva. Mi to ne činimo. A prema podacima Svjetske banke, naše iseljeništvo u Hrvatsku godišnje šalje između 15 i 18 milijardi kuna, To nisu investicije, nego sredstva koja uplaćuju u financijski sustav države za članove svojih obitelji koji su ostali ovdje. A to je veći iznos od iznosa stranih investicija u Hrvatskoj.
Koliki je onda njihov investicijski potencijal? Po nekakvoj logičnoj procjeni, barem tri-četiri puta veći. I trebalo bi - govorim prema modelu Izraela i Irske - donijeti samo jednu odluku, recimo da svaku investiciju koja dolazi iz iseljeništva oslobodimo poreza na dobit na deset godina. Tada će shvatiti da je njihovo poslovanje jeftinije i isplativije u Hrvatskoj nego u zemlji gdje sada jesu", zaključio je Šterc.