I dok su se mnogi iselili iz Hrvatske i nemaju se namjeru vraćati u domovinu, Adrijana Ružička ispričala je za Deutsche Welle svoju priču o tome kako je u iseljeničkom valu prošle godine otputovala u Irsku zbog bolje zarade, ali se nakon samo dva mjeseca rada odlučila vratiti kući zbog ljubavi prema obitelji.
Adrijana Ružička (40), inače Virovitičanka iz Zagreba, nezadovoljna malom plaćom koju je zarađivala kao knjigovotkinja, kaže da je u Irsku otišla iz uvjerenja da će tamo osigurati bolje uvjete za život, no onda je shvatila koji su njezini životni prioriteti. "Kad odeš iz svoje zemlje i nađeš se sam u tuđoj, kad se odvojiš od obitelji i prijatelja, shvatiš da ti previše nedostaju i da ti ne treba novac da budeš sretna. Shvatila sam da su mi dom i obitelj izvor osobne sreće te da ne želim imati razdvojenu obitelj i propustiti sinovu diplomu, a danas-sutra i njegovu ženidbu i unuke. Nedostajali su mi suprug i sin toliko da mi je srce pucalo i svaki dan sam plakala. Osim toga, jedinica sam, a roditelji mi stare pa mi nije bilo prihvatljivo ni da im ne mogu pomoći kad me zatrebaju."
Imala je dojam da tamo svi super žive
Budući da su podstanari, odlaskom na rad u Irsku mislila je riješiti stambeno pitanje i osigurati starost. "Mediji su mnogo izvještavali o ljudima koji su se odselili u inozemstvo, a oni su govorili da ima posla i da se dobro zarađuje. Stekla sam dojam da je svima koji su otišli super - ljudi si kupuju aute, dobro žive, štede. Preko noći sam odlučila otići u Irsku i rekla sebi 'idem nešto napraviti od svog života'", kaže Adrijana i dodaje da je plan bio da joj se suprug pridruži za nekoliko mjeseci.
Uz pomoć prijatelja pronašla je posao i stan s cimericom iz Hrvatske u turističkom gradu Killarneyju, južno od Dublina, gdje se zaposlila kao sobarica u jednom od velikih hotela. Radni uvjeti su bili dobri, 40 sati rada tjedno, osam sati dnevno. Imala je plaću daleko višu od one koju je zarađivala u Hrvatskoj, 1600 eura bruto, međutim to je u Irskoj bio minimalac, nedovoljan da sa strane stavi neku značajniju svotu novca.
Veliki troškovi
"Bruto primanja su mi bila 1600 eura, a neto plaća mi je iznosila 1420 eura, stan sam plaćala 450, režije još 400 eura i kad oduzmete još i troškove za hranu, ostane vam 200-300 eura, a to je s njihovim cijenama kao da vam u Hrvatskoj od mjesečne plaće ostane 200-300 kuna. Plaća u Irskoj jest tri puta veća, ali su trostruko skuplji stan, režije, hrana i ostali troškovi. Sve je jako skupo: najjeftinija kava dođe četiri eura, pivo pet, a hamburger 13 eura. Sve zdravstvene usluge moraju se platiti - vađenje krvi košta 25 eura, pregled liječnika 50 eura. U početku nisam plaćala zdravstveno osiguranje jer smo se planirali obiteljski osigurati kad suprug dođe u Irsku", kaže Adrijana kojoj se nije bilo lako priviknuti na irsku hranu i skupo grijanje na struju i drva.
Nakon dva mjeseca života u Irskoj, shvatila je da se njoj i suprugu, koji u Hrvatskoj ima dobar posao, uopće ne bi isplatilo stalno preseljenje i da ne bi mnogo uštedjeli. "U Irskoj bismo morali plaćati stan (i to bismo morali živjeti s još nekim jer su stanovi strašno skupi) i životne troškove za nas dvoje. U Hrvatskoj bismo i dalje morali plaćati stan i životne troškove sinu studentu, pa kad se to sve stavi na papir, nije isplativo. Pored svega, morali bismo raditi niže plaćene, lošije poslove nego što ih radimo u Hrvatskoj", ističe Adrijana.
Naučila je mnogo toga o sebi
Ipak, kaže da su rad i život u Irskoj dobri za sve koji u Hrvatskoj nisu mogli pronaći posao te posebno za mlade ljude koji tek započinju samostalan život. Sa srednjom stručnom spremom nije moguće birati poslove i uglavnom se radi za minimalac, no oni koji imaju visoko obrazovanje i stručni su mogu pronaći i dobro plaćene poslove. Adrijana također tvrdi da se bolja radna mjesta daju prije svega Ircima, tako da se useljenici moraju dugo dokazivati da bi došli do boljeg posla.
Nije joj žao što je otišla u Irsku jer je naučila mnogo o sebi, kako se zauzeti za sebe, a naučila je i štedjeti. Osim jednostavnih i brzih administrativnih postupaka, oduševilo ju je što pri otvaranju tekućeg računa u banci odmah ponude štedni račun bez naknade, tako da se stimulira štednja. "Kad sam se vratila u Hrvatsku htjela sam odmah s tekućim otvoriti i štedni račun, ali mi je banka to htjela zaračunati 15 kuna mjesečno. No, to me nije zaustavilo u namjeri da štedim", naglašava Adrijana.
Bolji posao u Hrvatskoj
Adrijana je nakon povratka u Zagreb odmah pronašla novi posao. Da stvar bude još bolja, posao je s višom plaćom i novom životnom perspektivom. "Ipak je najvažnije da si sretan i zadovoljan, ma gdje da se nalaziš i što god da radiš. Moj je izbor ipak bila moja domovina", zaključuje Adrijana za DW.
